Mojfaks.hr u Akademska četvrt

Prosjek, a ne strast: Fakultet nije mjesto za one koji vole učiti

Dogodi li vam se ikada da tijekom ispitnih rokova padnete u katatoniju i neku vrstu ravnodušnosti? Kroz ispite prolazite potpuno mirni i polusvijesni, ne živcirate se, ali niti ulažete neke veće napore u učenje, jednostavno mehanički i bez puno drame odrađujete to što ste si zacrtali?

10. ožujka 2016 11:50
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Neki će pomisliti da je vaš smireni stav posljedica dugoročnog učenja, dobrih ocjena zbog kojih ne morate šiziti oko svakog ispita, savjesnog i odgovornog rada tijeko cijele akademske godine, ali ne radi se o tome, zar ne?

Činjenica je da standardi visokog obrazovanja u nekim studentima ubijaju svaku strast i želju za učenjem i spoznavanjem novih stvari. Što je jako loše.

Možda ste započeli studij kao iznimno ambiciozne osobe koje su se uključile u studentsku politiku ili različite poduzetničke inkubatore, možda u vama tinja strast za praktičnim stvarima kao što su inženjering, eksperimentiranje i \'tvrda\' znanost, ali kako vrijeme odmiče, sve više vam se čini da je obrazovni sustav potpuno naopak i potiče sasvim drugačije vrijednosti i načine učenje i podučavanja.



Prva godina ili prve dvije godine na većini fakulteta služe samo kao filter za selekciju: dobri studenti preživjet će, a oni lošiji će otpasti. U tom procesu (općem dijelu, kako se često naziva), bombardirani ste brojnim kolegijima koji vam nikada neće trebati i u kojima ne vidite nikakav potencijal za praktičnu primjenu kasnije u poslu i karijeri, obavezama koje odrađujete samo da bi zadovoljili formu i dobili potreban broj bodova i to je otprilike to. Tek pred kraj studija, studijski programi postaju konkretniji, kolegiji postaju konkretniji ili vam se nudi više izbornih kolegija kojima možeš usmjeriti svoj studij putem kojim želiš ići. Ali to je tek na drugoj polovini puta...

No, što je sa studentima koji određeni studij upišu iz istinskog interesa i ljubavi prema tom području? Što je s onim kolegama koji ne vide smisao u \'bubetanju\' stvari koje im nikad neće trebati, dobiju loše ocjene i pokvare prosjek na početku studija pa kasnije izgube svaku šansu za stručne prakse, ljetne škole, stipendije i slične nadogradnje našeg studentskog života i obrazovanja?

Na ovaj način obrazovni sustav ne provodi selekciju između dobrih i loših budućih stručnjaka u tom području nego između upornih i izdržljivijih studenata i onih malo kraćeg fitilja (\'Ne završavaju fakultet pametni nego uporni!). Možete voljeti svoj studij koliko god želite, ali ako ste taj tip karaktera – teško da ćete dobivati dobre ocjene i truditi se ako smatrate da su stvari koje morate naučiti besmislene. I tako putem otpadnu mnogi dobri studenti koji bi uživali u svom poslu i profesiji, samo da na samome početku nisu bili bombardirani besmislenim obavezama koje u njima ubiju svaku želju za učenjem i guranjem do diplome fakulteta koji su upisali.



Ima li smisla da se trudite i brinete oko ocjena na ispitima iz kolegija koji su potpuno suvišni, zastarjeli i beskorisni (u smislu suvremenog tržišta rada ili novih znanstvenih spoznaja) samo zato da održite dobar prosjek kojim se mjeri uspješnost svakog pojedinog studenta?

Ovakav standard mjerenja uspjeha u mnogim studentima ubija želju za učenjem, ali i osjećaj individualnosti jer nas sve tjera da se uklopimo i prilagodimo istom standardu.

U ovoj situaciji može nas utješiti samo činjenica da na kraju balade ocjene nisu pokazatelj nečijih interesa, sposobnosti i znanja, nego upornosti i hvalevrijednog, ali običnog truda koje je uložio/la da se snađe u sustavu koji je najčešće demotivirajuć, arhaičan i potpuno nepraktičan onima kojima je više stalo do onoga što uče nego do ocjena koje će dobiti.

L.B./foto: Pixabay

Još vijesti