Mojfaks.hr u Karijera

Nakon studija psihologije – doktorat o majmunima: Upoznajte Elenu, jedinu hrvatsku primatologinju

Elena Račevska je jednostavna, obična, skromna i pomalo sramežljiva mlada djevojka iz Zagreba, ujedno i jedina hrvatska primatologinja, koja je diplomirala na istraživanju zapadnih nizinskih gorila i prošle jeseni upisala doktorat na temu lemura.

23. lipnja 2017 14:06
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Studira na sveučilištu Oxford Brookes University, u Oxfordu, gdje je jedna od najboljih u klasi, za što je nedavno dobila i posebnu nagradu za trud i požrtvovnost, piše Jutarnji list. Kad ne uči i ne piše znanstvene tekstove, probija se kroz džungle egzotičnih zemalja. Upravo se vratila iz Indonezije, s otoka Java, a za mjesec dana odlazi na Madagaskar gdje će proučavati lemure godinu dana, što će joj biti terenska podloga za doktorat.

Sve je počelo u zagrebačkom Zoološkom vrtu, kada je tijekom volontiranja na odjelu majmuna svojom izjavom zapanjila tamošnje djelatnike: "Znate što, ja ću studirati primatologiju!" Svi su se nasmijali, vjerujući da je to samo hir mlade cure koja je trenutno opčinjena majmunima za kojima je svakodnevno čistila. No, što je Elena naumila, to je i ostvarila.

...Od šetnje pasa do vlastitog biznisa: Studentica veterine brine za kućne ljubimce političara i sportaša...


Životinje je obožavala odmalena. Uvijek je imala po nekoliko mačaka, zeca, ribice... A nerijetko je i odlazila na selo gledati domaće životinje. No, u srednjoj školi ju je iz nekog razloga zainteresirala psihologija, koju je i upisala, i diplomirala, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. No, to nije bilo to. Nije se osjećala ispunjenom.

Jednog dana jedna prijateljica s PMF-a rekla joj je da kod njih postoji izborni kolegij Ponašanje životinja. "Bez razmišljanja sam ga odmah upisala i shvatila da se definitivno želim time baviti. Već tada sam počela razmišljati da odem negdje van i upišem evolucijsku psihologiju. Ali tada nismo bili u EU i bile su užasno visoke školarine, po 90.000 funti, pa sam privremeno odustala. Budući da je teorija jedno, a praksa drugo, odlučila sam prvo pokušati volontirati u Zoološkom vrtu i vidjeti je li to stvarno za mene. Poslala sam otvoreni upit nekoliko puta tijekom idućih godinu, dvije, ali kako volontiranje tada još nije bilo formirano, dobila sam negativan odgovor. Srećom, uskoro su mi javili da pokreću program volontiranja i pitali me želim li doći. Bilo je to 2013. godine. Naravno da sam pristala, i tu je počelo jedno od najljepših razdoblja mog života", priča Elena.


foto: Facebook@Elena Racevska/24sata

Budući da se moglo birati na kojem sektoru žele volontirati, Elena je izabrala sektor s majmunima jer su je oni najviše zanimali. Premda je bilo predviđeno da volontira četiri puta tjedno po četiri sata, od početka je počela dolaziti gotovo svaki dan i ostajala najmanje šest sati, a ponekad i cijelu smjenu.

"Gnjavila sam timaritelje sa stotinu pitanja, pogotovo Damira Kranjca kojega sam slijedila u stopu kao štene. On mi je kasnije i napisao predivnu preporuku za fakultet na Oxfordu. Svašta mi je pokazao i ispričao te otvorio novi svijet. Svijet majmuna! Imala sam jako puno sreće da su pozitivno primili moj interes. Jako sam puno naučila od njih, od toga kako brinuti o različitim vrstama primata do ponašanja specifičnih za pojedine vrste", prisjeća se Elena.

U to je vrijeme donijela odluku da želi studirati primatologiju. U početku nitko, pa ni roditelji, njezinu odluku nisu shvaćali ozbiljno.

"Mislili su da sam poludjela i smijali su se. Kako sad odjednom, nakon psihologije - majmuni, čudili su mi se. Mnogi su me pitali što uopće znači studirati primatologiju i što ću ja zapravo raditi. Roditelji su me na sreću podržali. Dobro, rekli su, ako si ti sretna, onda OK. I zatim sam otišla studirati u Oxford uz punu stipendiju. Paralelno sam upisala u Manchesteru kolegije Zoo-biologija i Ponašanje životinja", kaže Elena.

Dok je početkom godine po indonezijskim džunglama i vulkanskim planinama prelazila desetke kilometara istražujući spore lorije, vrstu primata o kojima se vrlo malo zna, uživala je.

"Na zapadnom dijelu otoka Java svaki dan smo prelazili desetke kilometara teškog terena. Ide lori gore, ide dolje, pa lijevo, pa desno, pa preko rijeke, pa stane, pa odjednom nestane signala koji primamo s ogrlice koje su im postavljene oko vrata. Pa se pojavi. Malo ga pustimo da ode, da ne shvati da ga slijedimo. Uvijek držimo distancu, da se ne bi osjetio ugroženim", prepričava ova mlada istraživačica.

Na Madagaskaru je očekuje još zahtjevnije i značajnije istraživanje jer su lemuri najugroženiji majmuni, a neki tvrde i najugroženiji sisavci na planetu. Zadaća će joj biti da dozna kojim se sve biljkama hrane i na koji način. Lemuri jedu više od stotinu vrsta voćaka prilikom čega razbacuju njihovo sjemenje i tako šire šumu, a kako prevaljuju ogromne udaljenosti, mogu vrlo učinkovito obnoviti šumska područja koja su ljudi uništili.

...Studentica medicine bori se za Wendy: Spasila psića deformiranih nogu od sigurne smrti...


"Pratit ću lemure danju i noću. Prvo ću im staviti ogrlice koje odašilju signale, a zatim ih pratiti radioprijemnikom. Mapirat ću sa GPS-om gdje jedu, zapisivati što jedu i gdje su ispustili sjeme biljke. Razgovarat ću s lokalnim stanovništvom da vidim kako oni koriste šume i za što. Svi žive u jednom ekosustavu i moram otkriti kako uskladiti život ljudi i lemura, što će trajati godinu dana", priča Elena.

Lemuri su, istaknula je Elena više puta, pred izumiranjem zbog masovnog uništavanja šuma. Unatoč tome, ona je optimist od početka svoga zanimanja za majmune.

"Stravično zvuči činjenica da je 1900. godine bilo milijun čimpanzi, a danas ih je 340 tisuća. Ipak, mislim da za njih, kao i za sve primate, pa tako i lemure, ima nade. Mnogo sam razgovarala s lokalnim stanovništvom u Indoneziji i vidi se veliki pomak u njihovom shvaćanju potrebe za očuvanjem svih ugroženih životinja, pa tako i primata", tvrdi.

U budućnosti, kaže, želi zadržati ponešto od oba svijeta – ostati u znanosti na nekom fakultetu ili institutu, ali i provoditi barem dio godine na terenu.

...Jaja kakva još niste vidjeli: profitabilan hobi zagrebačkog studenta...


"Ljubav prema primatima već me odvela na predivna mjesta i teško bi mi bilo odreći se toga. Profesionalno me osim ponašanja životinja zanimaju i interakcije životinja i ljudi, odnosi koje formiraju, u zatočeništvu i u divljini. Znanje psihologije, ali i metodologije i statistike koje sam stekla studirajući psihologiju ovdje su mi od iznimne koristi. Ljudi me znaju pitati: A kada završiš to, što ćeš ti raditi u Hrvatskoj? Kažem im da neću raditi u Hrvatskoj. Bojim se da, ako ostanem ovdje, da ću negdje završiti na minimalcu. Tu u Hrvatskoj s ovim fakultetom ne mogu raditi ništa, osim u zoološkom vrtu. Ali dođem ja svake godine u Zagreb rodbini i prijateljima na Božić, Uskrs i malo preko ljeta, kada nađem vremena", dodaje za kraj.

Cijeli razgovor s Elenom pročitajte ovdje.

L.B./izvor: Jutarnji list
foto: ilustracija/Pixabay

Još vijesti