Kako mi je pošlo za rukom da prekršim Zakon čak SEDAM puta - i to u jednom danu? Studenti će znati!

Ovo je prva i možda najčešća stvar koju radimo svakodnevno. Nekada, ne stignemo produžiti pokaz, kasnimo, a red ispred kioska je velik. Kada samo već u tramvaju znamo da se vozimo samo tri stranice, i nadamo se da se ZET-ovci tijekom tih 10 minuta neće pojaviti. Stojimo blizu vrata ili vozača i razmišljamo stalno trebam li ipak izdvojiti 6 kuna za kartu? Najčešće to ne uradimo. 

...ZET uvodi novu promjenu koja pogoduje učenicima i studentima!...

Od tramvaja do kafića imam samo malo puta da propješačim, ali i tu sam uspjela napraviti prekršaj.

Uvijek se iznenadim nestrpljivosti na semaforu. Ako žurim, a trenutno nema auta, prelazak na crveno je učestala opcija. U tom trenutku rijetko razmišljam o pravilima ponašanja u prometu da zaista, auto uvijek može naići. Ovo je jedan od onih prekršaja, koji u zavisnosti od spleta okolnosti, mogu jako loše proći i ugroziti kako prekršitelja tako i druge. 

Nakon što sam s frendicom popila kavu, i prešla zadani dio, shvatila sam da ipak moram posuditi jednu knjigu iz knjižnice, a svoju iskaznicu nisam ponijela. 

Ovaj čin ne bih ni mogla nazvati prekršajem. Vodim se mišlju, dižem knjige koje ću čitati i iz njih nešto naučiti – tako samo mogu napredovati kao osoba. Međutim, uzimanje iskaznice za knjižnicu od frendice i predstavljanje kao ona ipak jeste prekršaj. Samo se nadam da neću prekoračiti s rokom, pa morati platiti i kaznu. Iako, nije na moje ime, ne moram ja ništa. 

foto:Unsplash @syinq

Nastavak dana, uključivao je predah i odlazak u menzu. 

Uobičajena i sasvim normalna pojava koju ni tete u menzi ne doživljavaju pa ni mi studenti jer se ta radnja toliko ustalila i podrazumijeva se. Naravno da ćemo pomoći jedni drugima, pa smo tako obje jele na moju iksicu. Međutim, i odlazak iz menze pored sitosti, nosi neke posljedice sa sobom. 

 Godine studentskoga staža će proći, ali uzimanje sokića, voća ili pudinga za poslije nikako neću pojmiti kao prekršaj. Ovaj put nisam imala posudicu, ali nekada ju znam ponijeti i spremiti si dio za obrok poslije. 

Nakon ručka, rastala sam se s frendicom jer sam morala raditi. 

U ekipi uvijek postoje oni kojima idu malo bolje jedne stvari. Tako sam ja dežurno piskaralo u društvu, i nerijetko izađem u susret prijateljima koji imaju problem s pisanjem radova. Ovaj put sam frendici pisala završni esej na engleskom jeziku, koji joj je preduvjet za izlazak na ispit. Pošto smo dobre, taj rad ne naplaćujem, ali ovdje sam svjesna da i ona i ja radimo prekršaj. 

Nakon što sam završila rad, spremila sam se za girls night. 

Rijetko što volimo tijekom ispitnog roka, nego odlučiti se za maratonsko gledanje serije s najboljom frendicom. Moja živi u domu, a njena cimerica ju je napustila, tako da sam je odlučila posjetiti. Moj dolazak nije najavila nikome jer se uglavnom dogodi da takve posjete prođu skroz okej. 

I tako je moj dan završen. Ostale dane u tjednu ne razmišljam o tome koliko su i jesu li ispravne i potpadaju li pod prekršaje, ali kada obratim pažnju, vjerojatno bih mogla platiti nekoliko kazni. Nadam se da neću i da ću lijepo spavati u domskoj sobi, koju je inače kolegica iz stavke 7 – kupila.