Svi smo se ponekad bacili u stalkanje, ali neki od nas su više angažirani oko toga. Kad se prvi put nađemo među grupom ljudi na fakultetu i kad polako kroz tjedan pohvatamo kako se tko zove i preziva, bacimo se u provjeru njihovih profila kako bismo zadovoljili vlastitu znatiželju.
"S kim se ti ljudi druže?", "Koju mjuzu slušaju?", "Kamo izlaze?" - pitanja su na koja možemo dobiti odgovor stalkajući, ali kada smo već na rubu toga da znamo sve o svima s faksa, mogli bismo se zapitati zašto ne učimo za kolokvije nego gledamo fotke Mirka i njegove cure s treće godine.
Iako se u svakom studentu skriva mala "internetska uhoda" ipak postoje znakovi koji pokazuju da ste najveći stalker na faksu:
Znaš imena braće i sestara nekog kolege s kojim si uglavnom na "bok, bok".
Već si sto puta slučajno lajkao/la kolegama fotke stalkajući #awkward.
Umjesto pisanja seminara i izvršavanja obaveza radije stalkaš što je ona cura koja na predavanjima uvijek sjedi ispred tebe slušala jutros.
Pasivno-agresivne statuse spaziš izdaleka.
Misliš da ljudi koji nemaju "Fejs" praktički ni ne postoje (da, vjerovao/la ili ne možeš stalkati i preko Twittera, ali i Instagrama...opcija je puno)...
Često završiš na nečijim fotkama iz 2008. i naravno, slučajno stisneš lajk.
Pri upoznavanju s ljudima s faksa sve si pitao/la puno ime i prezime kako bi ih kasnije stalkao/la.
Već unaprijed znaš ima li tvoja simpatija iz grupe dečka/curu ili ne.
Kada ideš na dejt s nekim s faksa moraš se pretvarati da ne znaš ništa o osobi koja sjedi preko puta tebe, a zapravo znaš više nego njena mater.
Stalkaš svakog/u lika/curu koji/a je tvojoj/me curi/dečku lajkao/la fotke.
Znaš kako se zovu djeca većine profesora koji ti predaju iako nikada nitko od njih to nije spomenuo.
Prvi/a sve lajkaš.
Misliš da uhođenje po društvenim mrežama nije hobi niti problem nego vještina koja se brusi godinama.
Ivana Petrić
foto: Shutterstock