facebook,
whatsapp
Amaterapeute čine Ivana Klubička, Matej Pavlić i Andrija Kajtar. Matej je na doktorskom studiju na Odsjeku za psihologiju pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Andrija je apsolvent Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, a Ivana je na zadnjoj godini Edukacijske rehabilitacije (modul Edukacija osoba oštećena vida) na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Uz akademske obaveze, sve troje rade, pa tako, osim što glazbu vole, oni ju doživljavaju ozbiljno i profesionalno kroz nastupe. Na zadnjim nastupima pridružio im se i kolega na perkusijama Marin Fatović, koji je dijelu dosadašnjeg aranžmana dao "novi zvuk" na koji je njihova publika reagirala s oduševljenjem.
Ivana, Matej i Andrija nastupaju zajedno već četiri godine... foto: privatna arhiva
Ova zanimljiva grupa postoji već četiri godine, međutim, u samim počecima nisu izgledali kao što izgledaju danas. Matej je imao ideju napraviti nešto jednostavno i pozitivno pa se u dogovoru s Ivaninim bratom Filipom odvažio krenuti u do tada neistražene vode. Filip je rastegnuo glasnice, Matej je zgrabio ukulele pa su krenuli širiti dobru vibru po akustičnim prolazima Zagreba, a s vremenom im se u harmama pridružila i Ivana. Filip 2017. godine odlazi na doktorski studij u Dublin i Aromaterapeutima se pridružuje Andrija.
Mi smo razgovarali s ovim mladim talentima pa smo saznali kakvu glazbu zapravo rade te kako ju oni shvaćaju. Evo što su nam rekli:
Kakav je vaš pristup glazbi i što ona za vas predstavlja?
Glazbu često doživljavamo kao oblik opuštanja i bijega. Ponekad jest potrebno izaći malo iz vlastite kože i ostaviti svakodnevicu postrani. I mi se, poput svih ljudi, volimo opustiti, zaboraviti se i uroniti u glazbu koju stvaramo. Međutim, svjesni smo i da nas glazba osnažuje i ohrabruje kako bismo se suočili sa svakodnevnim problemima, a i nekim težim trenucima. Isto tako, s glazbom nastojimo biti inovativni. Oni koji su često u našoj publici i koji su naši vjerni pratitelji mogu vrlo lako primijetiti kako se niti jedna izvedba pjesme ne ponovi identično u cijelosti. Nama omiljena definicija onoga čime se bavimo je da probranim repertoarom sačinjenim od obrada manje i više popularnih pjesama pozitivne i/ili nostalgične tematike i/ili zvuka želimo, prije svega, stvoriti ljekovitu atmosferu.
Kako je nastalo ime grupe?
Ime je nastalo u trenutku kad se već malo počelo čuti za nas. Znali smo pjevati u Oktogonu pa su se prolaznici zaustavljali i ispitivali nas za kontakt ili gdje nas još mogu čuti, a sve što smo tada htjeli je da i njima bude lijepo kao i nama dok pjevamo. Shvatili smo da nam je ime potrebno, a vodili smo se nekim osobnim uvjerenjima, htjeli smo glazbom stvoriti siguran, „terapeutski“ ugođaj. Tu smo dodatno zakomplicirali stvar, pratite pažljivo - nismo profesionalni terapeuti, a ni glazbenici, pa je bilo prikladno nazvati se amaterima. Iako mnogima "amater" na prvu ima negativnu asocijaciju, primarno značenje te riječi je vrlo pozitivno. Porijeklom dolazi iz francuskog jezika, u kojemu znači "ljubitelj", a korijen joj seže i do latinskog, u kojemu riječ "amare" znači "voljeti".
Poanta imena, doduše, nije poručiti ljudima da mi volimo terapiju (što ne znači nužno da ju ne volimo), već da ljubav ima terapeutski učinak - daje gotovo nadljudsku snagu kako bismo mogli učiniti hrabru stvar kada se naše reakcije okreću protiv nas samih, i pomaže nam ostvariti život u kojemu dišemo punim plućima. Glazbeni ljubavni terapeuti amateri? Moglo bi se tako reći.
Kakvu glazbu izvodite?
Za sada, naš repertoar sačinjavaju obrade više-manje (s naglaskom na više) popularnih pjesama. U repertoaru imamo svega različitoga, od laganijih do bržih i energičnijih. Andrija bi rekao da je slušati nas kao slušati radio – za svakoga ponešto, muzikalno i opušteno – i više nego dovoljno za ne promijeniti stanicu i ostati na dobrim frekvencijama. Pokušavamo, prije svega, izvoditi glazbu koja je u skladu s nama. Ono što nas karakterizira jesu višeglasja, pa i pokoja a cappella pasaža kojom pokušavamo dodati vlastiti potpis obradama popularnih pjesama koje radimo. Svaki od članova benda ima povijest višeglasnog muziciranja - od zborova, preko klapa, do a cappella vokalnih sastava - koja je ostavila vrlo utjecajan trag u našim životima. Za sada nemamo autorskih stvari, ali zato uvijek imamo dobra opravdanja (čitaj: izlike) za činjenicu da još uvijek nismo stvorili nešto maksimalno iskreno, a to je vlastita pjesma. Možda je to zbog našeg perfekcionističkog pristupa, ali stvaranje autorske pjesme pokazuje se popriličnim zalogajem.
Kako svatko ponaosob doživljava muziku i ono što radite?
Svima nam je zajedničko to što nam je glazba jako bitna u životu. Ono što nas razlikuje je način na koji je glazba postajala ono što danas je, za svakoga pojedinačno. Ivana je iznimno rano uključila glazbu u svoj život - odrasla je u Daruvaru u glazbenoj obitelji: roditelji, brat, ali i šira obitelj oduvijek pjevaju, a i sviraju po jedan ili više instrumenata. Tako da je već s pet godina stala solo na pozornicu i bez problema pjevala pred punom dvoranom ljudi. Nastavilo se to i kroz život kroz pjevanje na raznim školskim priredbama, u zborovima, bendovima, klapi…
Foto: Facebook@Amaterapeuti
Andrija se kao osnovnoškolac odvažio prijaviti na pjevačko natjecanje u Đakovu i ondje shvatio da je glazba neizostavan dio njegovog života. Još uvijek u razgovoru zna spomenuti kako, suprotno većini današnjih mladih glazbenika, nije završio glazbeno obrazovanje. Štoviše, nije ga ni započeo. Utjehu je pronašao u mnogim zborovima i bendovima, a s nama mu je najljepše. Matej je pak glazbu prvi puta upoznao u sisačkoj osnovnoj školi preko tipki klavira, a zatim se uhvatio gitare tijekom srednje škole. Iako je od najranijih dana volio zapjevati, glas je zaista naučio pustiti tek po kraju fakultetskog obrazovanja, kada se priključio radu mnogih zagrebačkih pjevačkih skupina, od zborova, pa do klapa.
Gdje se sve može čuti vaša glazba?
U početku nas se moglo čuti u manje formalnim okruženjima kao što su gore spomenuti akustični prolazi Zagreba, a u međuvremenu smo uspjeli odraditi i svirke u uvijek odličnom Sax-u, Sherry\'s-u, u KSET-u, poslovnicama Hoću knjigu knjižare, Studiju smijeha, nekoliko puta na božićnim i poslovnim domjencima, vjenčanjima, kao gosti glazbenici na nekoliko znanstvenih konferencija, na Dvorištima, Ljetu na Zrinjevcu te na mnogim drugim događanjima u gradu Zagrebu, pa i u Zadru u Kneževoj palači kao gosti na humanitarnom koncertu koji je organizirala ekipa iz A.K.A. Crescendo, vrhunske acapella skupine iz Zadra.
Kako note mogu terapeutski djelovati na čovjeka?
Uvjereni smo da prava riječ i prava frekvencija čine srž pravog ozračja i nastojimo blagotvorno djelovati na svoje slušatelje. Naravno, ne možemo se nazvati licenciranim muzikoterapeutima jer to zaista i nismo; glazba koju stvaramo i kojoj se predajemo multidimenzionalno je iskustvo. Sva njena obilježja, od ritma i dinamike do melodija i riječi mogu djelovati terapeutski.
Probija kroz oklope i otvara neke dobro skrivene zakutke čovjeka, put je ka povezanosti s drugima. Ako mislite da zvuči jednostavno, zaista i je - na neki način smo već i uigrani, riješili smo se treme koja je na početku bila prisutna, uvijek smišljamo nešto novo i uspijemo razveseliti publiku. Bitno je imati to u sebi i povremeno se podsjetiti zašto to radimo.
Što je kod Amaterapeuta drugačije nego kod ostalih glazbenih grupa?
Od ostalih glazbenih grupa smo drugačiji utoliko što mi nismo baš bend za plesne zabave i izlaske. Na našim se svirkama pretežito sjedi i često vidimo da ljudi zatvorenih očiju uživaju u tome što slušaju - nismo toliko fokusirani na zabavljanje koliko na stvaranje lijepog zvuka, uz nadu da će se ljudi "obnoviti" te ispunjeni otići kući. Feedback koji dobivamo od publike je upravo takav i ljudi nam se vraćaju na svirke, pa bismo mogli reći da ono što smo zamislili uspješno provodimo u djelo.
Zašto bi ljudi trebali doći na vaš nastup?
Pomislili smo kako bi na ovo pitanje bolji odgovor od nas mogao dati neki naš slušatelj, zato smo zatražili pomoć jednih od naših najvećih pratitelja i čestih posjetitelja - imena su im Matea i Andrej. Pitali smo ih zašto vole doći iznova na naše nastupe, malo su kasnili s odgovorom, ali tu je: "OMG, sorry zaboravismo, živjeli smo neke stresove i to, ali u redu je jer stresove bi izliječili Amaterapeuti. I zato što zvučite svjetski, a naši ste. Opuštate mišiće bolje od magnezija, a popravljate raspoloženje bolje od čaše vina. Vi ste naš mentalni i duševni sistematski pregled!". I kako da onda ne budemo zahvalni na publici koju imamo?!
S druge strane, znali smo već više puta čuti kako su se neki pojedinci već toliko puta naslušali naših obrada da više ne znaju kako originali zvuče. Bili smo toliko sretni da smo svo troje (četvero, s Filipom) prošli kroz redove Concordie Discors, Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i upoznali jako puno pjevača s kojima smo na zborskim putovanjima i u izlascima uvijek s istim žarom do ranih jutarnjih sati smišljali harme na sve moguće pjesme kojih smo se mogli sjetiti. Okolina oblikuje pojedince pa se izgleda to prenijelo i na naše svirke - ljudima bude lijepo jer smo fokusirani na stvaranje ujednačenog zvuka i popunjenih akorada, imamo divnu povezanost s publikom i atmosfera uvijek bude posebna i intimna, došlo nam 30 ili 90 ljudi na svirku i bila to naša stalna publika ili neki novi ljudi koji će to tek postati. Volimo vjerovati da dajemo nešto dobro ovom svijetu i da pod povećalo stavljamo ono dobro u ljudima. Nadamo se da tako možemo i pomoći nekome da vidi da je ovaj plavi planet jedno super mjesto i da je bolje da smo ovdje nego na Merkuru.
Ako su vas Amaterapeuti zainteresirali, možete ih pronaći na Facebooku pa pratiti gdje će sljedeće nastupiti kako bi se i sami "izliječili" notama i napunili pozitivnom energijom.
Ivana Petrić
foto: privatna arhiva/Facebook
