Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

I sama bez krova nad glavom, ostavlja dušu u Sisku: Barbara s Ekonomije od jutra do sutra pomaže žrtvama potresa... Ovo je njena priča

MojFaks | Nakon predavanja, 05.01.2021., Autor: Anja Z.



Foto: Barbara Štimac / Privatna arhiva

Početak prošlog tjedna u Hrvatskoj obilježili su snažni potresi na području Banovine, zbog kojih je ondje proglašeno i stanje katastrofe. Unatoč teškom stanju i još uvijek prisutnoj pandemiji, u pogođena mjesta pohrlile su tisuće volontera, među kojima je i studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Nakon što je u prošli ponedjeljak snažan potres jačine 5.0 prema Richteru pogodio Petrinju i okolicu Siska, dan poslije uslijedio je još jedan - znatno jači. Tako je prošlog utorka u 12:19 sati, potres jačine 6,2 ponovno pogodio Petrinju. Uslijed posljedica nekoliko ljudskih života je izgubljeno, a materijalna šteta sanira se i sanirat će se mjesecima poslije. 


...Nikad kraja OVOJ godini? Snažan potres osjetio se diljem Hrvatske: 'Mislim da ovo ima veze sa zatvaranjem birtija'...


...Solidarnost studenata na djelu: Pokrenuli grupe na Facebooku, prikupljaju donacije, organiziraju prijevoze...


Kako bi se pomoglo ljudima iz Petrinje, Gline, Siska i okolnih mjesta najpogođenijih potresom, mnogo ljudi i organizacija započelo je s prikupljanjem pomoći i različitim akcijama. Studenti iz svih dijelova Hrvatske uključili su se u akcije i mnogi otišli na teren kako bi dali svoj doprinos. Studentica druge godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Barbara Štimac, ostala je bez stana u kojem je živjela u Sisku. Kako na početku razgovora govori, njena zgrada dobila je crvenu naljepnicu što znači da je statika toliko kompromitirana da je predodređena za rušenje. Ona je s obitelji na sigurnome, u djedovoj kući, ali tu uglavnom samo prespava jer veći dio dana provodi volontirajući u sabirnom centru "Uradi sam" u Sisku.



foto: Barbara Štimac, privatna arhiva/objavljeno uz dopuštenje autorice


Kako govori, nakon drugog, snažnijeg potresa, znala je da želi ići na teren, biti prisutna i pomoći ljudima. Prošlu srijedu putem Instagram profila, tražila je gdje se može prijaviti za volontere. Kako joj je centar "Uradi sam" bio najbliži, zaputila se tamo 31. prosinca. Prvi dan kada je došla u hangar, sve je bilo neorganizirano. Dolazilo je puno šlepera s donacijama, koje su bile zapakirane, ali ne i razvrstane što je predstavljalo veliki izazov volonterima. "Ali dan za danom smo smislili kako ćemo. Podijelili smo hranu na jednu stranu: brašno, šećer, juhe, sol, voda, sokovi, kava, slatkiši, sve je razvrstano. S druge strane skupljamo i robu koja se razvrstava po veličini ili po dobi ako ne znamo koja je veličina, npr. dječak 8-12 godina, žena XL, muškarac XXL veličine. Imamo i pelena, imamo i potrepština za djecu", govori nam Barbara te dodaje da danas "Uradi sam" centar funkcionira puno organiziranije.



foto: Barbara Štimac, privatna arhiva/objavljeno uz dopuštenje autorice


Sabirni centar u kojemu Barbara volontira pod ingerencijom je Caritasa. Na popisu im se nalazi preko tisuću dostupnih volontera, a dnevno ih onuda procirkulira oko 250 koji razvrstavaju stvari. Pored njih, tu su i volonteri koji razvoze stvari kojima se dostavljaju ime, prezime i adrese ljudi, kao i što im treba. S obzirom na broj ljudi i aktualnu situaciju s koronavirusom, Barbara nam govori da se propisane epidemiološke mjere poštuju.


foto: Barbara Štimac, privatna arhiva/objavljeno uz dopuštenje autorice


"Poštuju se mjere, svi nosimo rukavice i maske. Ponekad se dogodi da ne nosimo rukavice, ali stalno dezinficiramo ruke. Rukavice je jako teško nositi zbog stvari koje diramo i nosimo, jer bude sklisko. Ako nešto padne, padne u blato, tako da se baš mora paziti", ispričala nam je te dodaje da u tom Sabirnom centru volontera trenutno ne manjka.


Kako izgleda dan u hangaru?


Barbara nam opisuje svakodnevnu rutinu. Kako kaže, ustaje oko sedam ujutro i provede sat ili dva na telefonu, komunicirajući putem Instagrama i društvenih mreža s ljudima kojima je pomoć potrebna. Oko devet odlazi u hangar, a s poslom počinju oko deset i ostaju do navečer, najčešće 6,7 ili 8. Zajedno s kolegama organizira obiteljske pakete. "U svakom obiteljskom paketu imaju osnovne namirnice, šećer, sol, ulje, voda, kava, slatkiši, konzerve, paštete, juhe, kruh, sve stvari koje bi trebale ljudima, tjestenina, riža i to. Paket sadrži i higijenu, sve moguće i za žene i muškarce losione, šampone, vlažne maramice, dajemo i toalet papire, maramice, ako imaju djecu dajemo igračke i više slatkiša. Dajemo deke, posteljine, poplune, madrace, dakle sve ovisno o potrebama", govori naša sugovornica.


foto: Barbara Štimac, privatna arhiva/objavljeno uz dopuštenje autorice


Kao i dalje aktivan problem navodi što još uvijek nemaju točan broj adresa ljudi kojima treba pomoć, a ne žele samo slati kamion s paketima da on razvozi okolo stvari. "Htjeli bismo da svi ljudi budu pokriveni i namireni, a ne da se dogodi da jedna obitelj dobije 50 paketa s različitih strana, a da netko ne dobije ništa. Tako da vodimo detaljnu evidenciju i o ljudima koji dolaze po pakete kao i o onima kojima mi vozimo uokolo", priča nam.


Kako prikupljaju i distribuiraju donacije?


Barbara nam pojašnjava da ljudi privatno sami donose i doveze donacije, ali da im većinom dolaze šleperi sa stvarima iz raznih dijelova Hrvatske. Tako su jučer bili šleperi iz Rijeke, Splita, dan prije iz Đakova. Volonteri onda razvrstavaju donacije iz šlepera i šalju dalje onima kojima treba. Pored toga što razvrstava stvari, Barbara je kreirala čitav sustav pomoći na svom privatnom Instagram profilu.



foto: screenshot @barbara.stimac00


"Putem svog Instagram profila i priča sam se povezala s ljudima, dala sam im kontakt broj i Instagram kontakt pa se ljudi javljaju meni s točnim adresama i s onim što im treba i ja to onda šaljem ljudima koji voze to gdje treba. To sad jako dobro funkcionira, putem mog DM-a jučer je prešlo preko 50 paketa. Htjela bih istaknuti da kada se traži pomoć, putem neke objave putem društvene mreže, da pomoć zaista dolazi ne u roku jednog dana, već kroz sat dva i to mi se jako sviđa"
, zadovoljna je Barbara obavljenim.


S čime se sve susreću volonteri?


Nakon što pripreme pakete, volonteri pomažu ljudima i s utovarom u vozila te kako naša sugovornica priča, iz razgovora s ljudima pogođenih potresom, čuju svakakvih priča.


foto: Barbara Štimac, privatna arhiva/objavljeno uz dopuštenje autorice


"Od onoga da ljudi sada žive u šatoru, kiša pada, hladno je, nemaju deke, nemaju ničega, nemaju struje, vode. S druge strane imamo mi prihvatilišta, koliko god ljudi nudi ovako smještaj privatno, imamo i ta prihvatilišta u školama. Veliki problem je što stari ljudi ne žele napustiti svoja sela, em što ne žele napustiti svoje kuće jer se događaju pljačke, em ne žele napustiti svoje životinje, jer doslovno neki ljudi žive od svojih domaćih životinja i oni će se radije smrzavati tu u šatoru nego otići na neko sigurnije i toplije mjesto", govori nam Barbara koja je i sama s kolegicom vozila jedan paket te ističe da joj je žao što nije više direktno na terenu, jer želi vidjeti sve što se događa.


'Ne bih mogla sjediti doma'


Iako se Barbara s volontiranjem susrela još u srednjoj školi kada je volontirala u sklopu Crvenog križa kao i u Sisku u sklopu akcije "72 sata bez kompromisa", tvrdi da ovakvo iskustvo volontiranja, kao što danas ima, nije doživjela. "I baš si govorim koliko je ovo nevjerojatan osjećaj, ne mogu ni s čim usporedit'. Imam nevjerojatne nalete energije, inspiracije i motivacije. Baš sam jako sretna i jako ispunjena. Tako da, koliko god da je teška situacija, osjećam sreću i nadu samim tim volontiranjem. I ne bih mogla sjediti doma i gledati kako se oko mene katastrofe događaju, a ja ne radim ništa", kaže nam Barbara.


...Prvo Zagreb, sad i Petrinja! Fakultet 'na koljenima' moli za pomoć: 1000 kvadrata kolijevke učiteljskog obrazovanja teško oštećeno... FOTO...


Kada je riječ o strahu od potresa, Barbara nam kaže da ga ona više nema. "Budi me potres svako jutro, potresi su stalno, ne prestaju. Ja iskreno više nemam strah od potresa. Ljudi i dalje paničare, ljudi se i dalje boje, ali ja znam da sam sad u sigurnoj kući u kojoj se, nadam se, ne može ništa dogoditi jer su potresi oslabili. Ljudi su i dalje u strahu, ali ja uopće više ne mislim o tome. I kad drma – drma, meni je sad samo da pomognem drugima i to mi je jedino u glavi", ispričala je Barbara.


Ako želite pružiti podršku kolegici Barbari i podržati njen nesebičan rad i trud koji posljednjih dana pruža ljudima Petrinje, Siska i Gline, možete glasati za nju u izboru "Glasanje za najhumanitarca EFZG", ovdje.


Barbara ŠtimacstudenticavolontiranjeSisakSabirni centar Uradi sampotresHrvatska



Kako bi poboljšali funkcionalnost stranice, MojFaks koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

Slažem se