facebook,
whatsapp
Ako i vi tražite domaće proizvode kao što su jaja, kupinovo vino, mandarine, kesteni, suhomesnati proizvodi - dovoljno je pretražiti objave u raznim studentskim grupama na Facebooku koje funkcioniraju kao besplatna prodajna platforma oko koje se ne treba truditi previše.
MojFaks je za vas odlučio pronjuškati o kakvim se proizvodima radi, koliko ih je lako ili teško prodati i zbog čega se studenti odluče na ovaj način \'podebljati\' svoj poslovično skromni budžet...
screenshot/Facebook
"Besplatni oglasi oko kojih se ne treba previše truditi"
Prodaja domaćih proizvoda u studentskih domova i oglašavanje na Facebooku u zadnjih su nekoliko godina u porastu, ako je suditi po broju bojavljenih oglasa i iskazima naših sugovornika. Zaraditi se može dobro, ali i to ima svoju cijenu. Naime, što više prodajete, morate biti bolje organizirani zbog čega neki studenti ipak odustanu jer uz obaveze na fakultetu ne stignu raditi i ovaj posao. "Prodaja je išla jako dobro... O interesu dovoljno govori to da nakon prvog oglasa i probnih, kao, 100 kg, sve odlazi za manje od pola sata. U narednih par sati su se narudžbe popele na preko 400 kg. U početku je bilo iznimno zanimljivo, nabaviš vagu i udri, ali nekako je organizacijski zahtjevalo veliki angažman. Čuj, treba svima javiti, svakome spakirati od 2-30 kg (pojedinačne narudžbe) i to sve izvesti u što kraćem roku. Prodaja je fora, samo ipak zahtjevan organizacijski pothvat...", objašnjava nam još jedan sugovornik koji prodaje domaće mandarine.
Oglasi su besplatni, a za dostavu studenti \'trgovci\' najčešće ne moraju izaći iz sobe ili okružja studentskog doma. "Vrlo je lako naći oglase, samo se treba potražiti malo po studentskim grupama. Prodaja ide dovoljno dobro za moje pojmove, pogotovo ako redovno objavljujete oglase za prodaju. Nakon nekog vremena, stvorite si krug kupaca kojima se sviđa proizvod pa vas oni direktno kontaktiraju kada ga žele još. Odlučila sam se za ovaj način prodaje prvenstveno zato što je jednostavan - sve što trebam napraviti je postaviti oglas na Facebooku i ljudi se vrlo brzo jave.
Većinom su to studenti koji žive u domu ili u blizini, pa se lako i brzo dogovorimo za lokaciju na kojoj ćemo se sastati i najčešće ne moram ni odlaziti izvan doma. Ako se potrudite, ne treba dugo. Stvarno ovisi koliko često obnavljate oglas na Facebooku. Kada sam prvo počela, stavila bih oglas otprilike svakih mjesec dana i u tom bi roku prodala sav med koji sam ponijela sa sobom u Zagreb (otprilike 20 teglica)", rekla nam je sugovornica koja prodaje med.
foto: Facebook
Bez oglašavanja na grupama društvenih mreža ovaj bi posao bio nemoguć! "Prodaja po domovima je dobra isključivo zato jer postoji grupa na Facebooku koju sadašnji (pa čak i neki bivši stanari) redovito prate i tako se uvijek možete besplatno reklamirati za velik broj ljudi. Bez grupe to ne bi bilo moguće jer je oglašavanje unutar i okolo zgrade doma zabranjeno", istaknula je jedna od sugovornica koja prodaje džemove.
Ovo je prilika da vas primijete i neke veće \'ribe\'. Neki od naših sugovornika dobili su i ponude većih trgovina koje su željele otkupiti proizvode koje su nudili. "Imao sam i jednu ozbiljnu ponudu za otkup veće količine od jedne trgovine u Zagrebu koja prodaje neretvanske proizvode", pohvalio nam se sugovornik.
"Cijene su jeftinije nego drugdje, a možete naći sve što vam padne na pamet"
Ako u obzir uzmemo da dobar dio studenata ipak pristiže iz manjih mjesta na studij u Zagreb, studentski domovi plodno su tlo razmjene dobara i trgovine domaćim proizvodima. Kako nam je to drugi sugovornik objasnio, "većina studenata još uvijek je u doticaju s domaćom hranom. Nerijetko na studij dolaze iz \'provincije\', odnosno seoskih domaćinstava koja još uvijek proizvode dobar dio hrane za vlastite potrebe, a višak nastoje prodati. Prodaju se uglavnom med i prozvodi od meda, razni alkoholi i likeri (prednjače rakije i vina), orašasti plodovi itd."
Razlozi zbog kojih se studenti odlučuju za ovakav način punjenja budžeta su raznoliki! Dok su neki na taj način odlučili uštedjeti novac "za Work and travel u USA", neki prodajom pomažu svojim roditeljima: "To je bio period kada sam odlučio mami pomoć, pa prodat domaća jaja, međutim sada to više ne radim. Moguće je kupiti, čak dapače studenti više traže domaće, prodaja je išla odlično bilo je puno ponuda i upita. Najveća količina, hmm, recimo od 50 jaja koje sam donio od mame, sve se prodalo u roku 3 dana, najviše sam prodavao iz razloga da mami pomognem dodatnim prihodom."
Prodaja obiteljskih proizvoda na Facebooku predstavlja još jedan "način na koji obitelj prodaje te proizvode", a jednome od naših studenata prodaja pomaže u sakupljanju novca za plaćanje doma.
foto: Facebook
Što se kupaca tiče, najčešće su to kolege "jer je to sredina u kojoj se kreću, poznaju standard, kretanje cijena i slično pa je i logično da tu nalaze svoje tržište. Studenti često funkcioniraju kao \'država u državi\' pa se to prenosi i na prodaju. Ponuda je dosta dobra, cijene su jeftinije nego tržišne i može se naći skoro sve što čovjeku padne na pamet."
"Studenti nemaju novca pa baš i ne kupuju puno mesa"
Ipak, neke namirnice preskupe su za skromni studentski budžet! Slučaj je to s mesom i mesnim prerađevinama (suhomesnatim proizvodima, čvarcima i sl.) koje ipak više kupuju bivši studenti koji još uvijek provjeravaju oglase u studentskim grupama. "Studenti općenito nemaju previše novca, pa ne kupuju mnogo mesa, ali su mi se javili mnogi stariji članovi grupe koji su nekada bili u domu i nakon završetka faksa nisu izašli iz grupe ili ljudi koji su čuli on nekog studenta za prodaju. Najmanja prodaja mi je bila pola kilograma, a najveća 8 kg. Ovakva prodaja je mnogo brža i puno manje rizična, jednostavnije je prodavati po domu nego bježati od policije i različitih inspekcija po gradskim tržnicama."
I količine su najčešće skromne, ali pohvalno je što unatoč studentskom budžetu mladi inzistiraju na domaćem i kvalitetnom proizvodu! "Studenti nemaju previše novca, ali će odvojiti za neki domaći proizvod. Što se tiče prodane količine, studenti obično kupe samo jednu ili dvije tegle džema ili jedan ili dva paketića arancina (ušećerene kore mandarine). Međutim, imao sam slučaj da je jedan student od mene kupio tri paketića arancina kao rođendanski poklon prijatelju koji se tjedan - dva ranije toliko napio da je jeo koru mandarine umjesto mandarine", prisjetio se naš sugovornik.
Ako je proizvod dobar – radno mu se vraćaju!
Dobra roba zadržat će kupca, to znaju svi koji se bave trgovinom. Takvog je iskustva i jedna naša sugovornica koja prodaje kupinovo vino. Najveća narudžba po osobi bila joj je 7 litara, a posebno ju je veselilo "što su ljudi nakon prve probane litre uzimali još i preporučili me svojim prijateljima jer su prepoznali pravi domaći proizvod bez dodatka vode što me posebno obradovalo. Podržavam ovakav način prodaje među studentima jer u dućanima više ne možemo biti sigurni ni u šta."
Trenutno je prodaja malo utihnula, a razloge za to treba potražiti u ritmu studentkih obaveza, ali i projektima obnove studentskog smještaja. "Moram priznati da prodaja ove godine ide dosta lošije iz logičnog razloga, a to je obnova doma (manje ljudi manja prodaja). Prošle godine sam stvarno dosta zarađivao, čak toliko da nisam znao pin kartice koju mi je mama dala (smijeh). Ponavljam, ove godine je to malo drugačije."
foto: Facebook
Ispitni rokovi i kolokviji su također otegotne okolnosti u kojima studenti svu pažnju usmjere na ispite, a manje na kupovinu. "Trenutnu stagnaciju prodaje prepisujem krcatosti kolokvija u ovo doba i očekujem daljnji nastavak prodaje uskoro", rekao je jedan od sugovornika.
"Nalazimo se u vremenima u kojima je svaka kuna važna"
Kao i uvijek kad radite s ljudima i pokušavate prodati svoj proizvod, iskustva su raznolika, ali najčešće ipak pozitivna!
"Zanimljivih iskustava je bilo. Jednom prilikom je jedan dečko naručio 10 kg da bi nakon nekog vremena krenuo pregovarati i nuditi alternativne termine što mi nije odgovaralo. Sve je ispalo tako da je on rekao doći i na vratima mi se pojave dvojica nepoznatih likova. Ja u čudu pitam tko su i šta su, a oni nervozni pričaju kako je ovome došla cura i da su oni \'em morali iz stana, em još po te mandarine\'. Bilo je dosta razumnih ljudi, ali i onih koji ne shvaćaju i ne razmišljaju o razmjerima prodaje pa traže 1k g mandarina da probaju, pregovaraju oko termina i npr. zahtjevaju da im ne budu slučajno zgnječene od puta. Mislim, i blagajnice vjerojatno ne vole kad im dođes kupit žvaku, plaćaš karticom i pregovaraš da je omot žut i kako bi bilo mudro napisati dopis firmi da ga promjene u plavi", prokomantirao je jedan sugovornik koji nudi mandarine.
S vremena na vrijeme nekome se zalomi i loš komentar na objavljeni oglas. "Samo jednom mi se dogodilo da sam dobio negativan komentar na objavu u grupi. Čak ga ne mogu ni nazvati negativnim jer je netko iz šale naručio nekoliko kilograma džema da mi na taj način kaže da zapravo nitko neće to kupovati od mene", povjerio nam se sugovornik.
foto: Facebook
Iako se radi o prodaji domaćih proizvodima nepoznatim kolegama, nije neobično da se trgovac i kupac zbliže i postanu prijatelji, a bome nije čudno ni da se dečki zaljube u lijepu \'prodavačicu\'. "Što se tiče iskustava rekla bih da je najzanimljivija količina poznanstava koje stekneš i na kraju s nekim ljudima ostaneš u trajno prijateljskim odnosima. Bila je situacija da su dečki dolazili kupiti samo da bi vidjeli curu koja prodaje. Više manje pozitivno, korisno i poučno iskusto, a i u takvim se vremenima nalazimo da je svaka kuna potrebna. Zašto ne iskoristiti priliku", kaže naša sugovornica, a mi se svakako moramo složiti s njom.
Naše istraživanje pokazalo je da studenti, unatoč skromnome budžetu, ipak preferiraju domaći proizvod kolega čije se obitelji bave proizvodnjom istih. Osim što je oglašavanje na Facebooku besplatno, dostava se najčešće odvija u studentskim domovima što dodatno olakšava studentima \'prodavačima\'. Na ovaj način među studentskom populacijom potiče se i održava proizvodnja domaćih proizvoda, opstanak hrvatskoga sela i obitelji koje pokušavaju preživjeti od poljoprivrede, barem koliko to studentski džeparac dozvoljava.
* Imena sugovornika poznata su novinarima redakcije portala Mojfaks.
Doris Aleksić
foto: Facebook
MojFaks je za vas odlučio pronjuškati o kakvim se proizvodima radi, koliko ih je lako ili teško prodati i zbog čega se studenti odluče na ovaj način \'podebljati\' svoj poslovično skromni budžet...
screenshot/Facebook
"Besplatni oglasi oko kojih se ne treba previše truditi"
Prodaja domaćih proizvoda u studentskih domova i oglašavanje na Facebooku u zadnjih su nekoliko godina u porastu, ako je suditi po broju bojavljenih oglasa i iskazima naših sugovornika. Zaraditi se može dobro, ali i to ima svoju cijenu. Naime, što više prodajete, morate biti bolje organizirani zbog čega neki studenti ipak odustanu jer uz obaveze na fakultetu ne stignu raditi i ovaj posao. "Prodaja je išla jako dobro... O interesu dovoljno govori to da nakon prvog oglasa i probnih, kao, 100 kg, sve odlazi za manje od pola sata. U narednih par sati su se narudžbe popele na preko 400 kg. U početku je bilo iznimno zanimljivo, nabaviš vagu i udri, ali nekako je organizacijski zahtjevalo veliki angažman. Čuj, treba svima javiti, svakome spakirati od 2-30 kg (pojedinačne narudžbe) i to sve izvesti u što kraćem roku. Prodaja je fora, samo ipak zahtjevan organizacijski pothvat...", objašnjava nam još jedan sugovornik koji prodaje domaće mandarine.
Oglasi su besplatni, a za dostavu studenti \'trgovci\' najčešće ne moraju izaći iz sobe ili okružja studentskog doma. "Vrlo je lako naći oglase, samo se treba potražiti malo po studentskim grupama. Prodaja ide dovoljno dobro za moje pojmove, pogotovo ako redovno objavljujete oglase za prodaju. Nakon nekog vremena, stvorite si krug kupaca kojima se sviđa proizvod pa vas oni direktno kontaktiraju kada ga žele još. Odlučila sam se za ovaj način prodaje prvenstveno zato što je jednostavan - sve što trebam napraviti je postaviti oglas na Facebooku i ljudi se vrlo brzo jave.
Većinom su to studenti koji žive u domu ili u blizini, pa se lako i brzo dogovorimo za lokaciju na kojoj ćemo se sastati i najčešće ne moram ni odlaziti izvan doma. Ako se potrudite, ne treba dugo. Stvarno ovisi koliko često obnavljate oglas na Facebooku. Kada sam prvo počela, stavila bih oglas otprilike svakih mjesec dana i u tom bi roku prodala sav med koji sam ponijela sa sobom u Zagreb (otprilike 20 teglica)", rekla nam je sugovornica koja prodaje med.
foto: Facebook
Bez oglašavanja na grupama društvenih mreža ovaj bi posao bio nemoguć! "Prodaja po domovima je dobra isključivo zato jer postoji grupa na Facebooku koju sadašnji (pa čak i neki bivši stanari) redovito prate i tako se uvijek možete besplatno reklamirati za velik broj ljudi. Bez grupe to ne bi bilo moguće jer je oglašavanje unutar i okolo zgrade doma zabranjeno", istaknula je jedna od sugovornica koja prodaje džemove.
Ovo je prilika da vas primijete i neke veće \'ribe\'. Neki od naših sugovornika dobili su i ponude većih trgovina koje su željele otkupiti proizvode koje su nudili. "Imao sam i jednu ozbiljnu ponudu za otkup veće količine od jedne trgovine u Zagrebu koja prodaje neretvanske proizvode", pohvalio nam se sugovornik.
"Cijene su jeftinije nego drugdje, a možete naći sve što vam padne na pamet"
Ako u obzir uzmemo da dobar dio studenata ipak pristiže iz manjih mjesta na studij u Zagreb, studentski domovi plodno su tlo razmjene dobara i trgovine domaćim proizvodima. Kako nam je to drugi sugovornik objasnio, "većina studenata još uvijek je u doticaju s domaćom hranom. Nerijetko na studij dolaze iz \'provincije\', odnosno seoskih domaćinstava koja još uvijek proizvode dobar dio hrane za vlastite potrebe, a višak nastoje prodati. Prodaju se uglavnom med i prozvodi od meda, razni alkoholi i likeri (prednjače rakije i vina), orašasti plodovi itd."
Razlozi zbog kojih se studenti odlučuju za ovakav način punjenja budžeta su raznoliki! Dok su neki na taj način odlučili uštedjeti novac "za Work and travel u USA", neki prodajom pomažu svojim roditeljima: "To je bio period kada sam odlučio mami pomoć, pa prodat domaća jaja, međutim sada to više ne radim. Moguće je kupiti, čak dapače studenti više traže domaće, prodaja je išla odlično bilo je puno ponuda i upita. Najveća količina, hmm, recimo od 50 jaja koje sam donio od mame, sve se prodalo u roku 3 dana, najviše sam prodavao iz razloga da mami pomognem dodatnim prihodom."
Prodaja obiteljskih proizvoda na Facebooku predstavlja još jedan "način na koji obitelj prodaje te proizvode", a jednome od naših studenata prodaja pomaže u sakupljanju novca za plaćanje doma.
foto: Facebook
Što se kupaca tiče, najčešće su to kolege "jer je to sredina u kojoj se kreću, poznaju standard, kretanje cijena i slično pa je i logično da tu nalaze svoje tržište. Studenti često funkcioniraju kao \'država u državi\' pa se to prenosi i na prodaju. Ponuda je dosta dobra, cijene su jeftinije nego tržišne i može se naći skoro sve što čovjeku padne na pamet."
"Studenti nemaju novca pa baš i ne kupuju puno mesa"
Ipak, neke namirnice preskupe su za skromni studentski budžet! Slučaj je to s mesom i mesnim prerađevinama (suhomesnatim proizvodima, čvarcima i sl.) koje ipak više kupuju bivši studenti koji još uvijek provjeravaju oglase u studentskim grupama. "Studenti općenito nemaju previše novca, pa ne kupuju mnogo mesa, ali su mi se javili mnogi stariji članovi grupe koji su nekada bili u domu i nakon završetka faksa nisu izašli iz grupe ili ljudi koji su čuli on nekog studenta za prodaju. Najmanja prodaja mi je bila pola kilograma, a najveća 8 kg. Ovakva prodaja je mnogo brža i puno manje rizična, jednostavnije je prodavati po domu nego bježati od policije i različitih inspekcija po gradskim tržnicama."
I količine su najčešće skromne, ali pohvalno je što unatoč studentskom budžetu mladi inzistiraju na domaćem i kvalitetnom proizvodu! "Studenti nemaju previše novca, ali će odvojiti za neki domaći proizvod. Što se tiče prodane količine, studenti obično kupe samo jednu ili dvije tegle džema ili jedan ili dva paketića arancina (ušećerene kore mandarine). Međutim, imao sam slučaj da je jedan student od mene kupio tri paketića arancina kao rođendanski poklon prijatelju koji se tjedan - dva ranije toliko napio da je jeo koru mandarine umjesto mandarine", prisjetio se naš sugovornik.
Ako je proizvod dobar – radno mu se vraćaju!
Dobra roba zadržat će kupca, to znaju svi koji se bave trgovinom. Takvog je iskustva i jedna naša sugovornica koja prodaje kupinovo vino. Najveća narudžba po osobi bila joj je 7 litara, a posebno ju je veselilo "što su ljudi nakon prve probane litre uzimali još i preporučili me svojim prijateljima jer su prepoznali pravi domaći proizvod bez dodatka vode što me posebno obradovalo. Podržavam ovakav način prodaje među studentima jer u dućanima više ne možemo biti sigurni ni u šta."
Trenutno je prodaja malo utihnula, a razloge za to treba potražiti u ritmu studentkih obaveza, ali i projektima obnove studentskog smještaja. "Moram priznati da prodaja ove godine ide dosta lošije iz logičnog razloga, a to je obnova doma (manje ljudi manja prodaja). Prošle godine sam stvarno dosta zarađivao, čak toliko da nisam znao pin kartice koju mi je mama dala (smijeh). Ponavljam, ove godine je to malo drugačije."
foto: Facebook
Ispitni rokovi i kolokviji su također otegotne okolnosti u kojima studenti svu pažnju usmjere na ispite, a manje na kupovinu. "Trenutnu stagnaciju prodaje prepisujem krcatosti kolokvija u ovo doba i očekujem daljnji nastavak prodaje uskoro", rekao je jedan od sugovornika.
"Nalazimo se u vremenima u kojima je svaka kuna važna"
Kao i uvijek kad radite s ljudima i pokušavate prodati svoj proizvod, iskustva su raznolika, ali najčešće ipak pozitivna!
"Zanimljivih iskustava je bilo. Jednom prilikom je jedan dečko naručio 10 kg da bi nakon nekog vremena krenuo pregovarati i nuditi alternativne termine što mi nije odgovaralo. Sve je ispalo tako da je on rekao doći i na vratima mi se pojave dvojica nepoznatih likova. Ja u čudu pitam tko su i šta su, a oni nervozni pričaju kako je ovome došla cura i da su oni \'em morali iz stana, em još po te mandarine\'. Bilo je dosta razumnih ljudi, ali i onih koji ne shvaćaju i ne razmišljaju o razmjerima prodaje pa traže 1k g mandarina da probaju, pregovaraju oko termina i npr. zahtjevaju da im ne budu slučajno zgnječene od puta. Mislim, i blagajnice vjerojatno ne vole kad im dođes kupit žvaku, plaćaš karticom i pregovaraš da je omot žut i kako bi bilo mudro napisati dopis firmi da ga promjene u plavi", prokomantirao je jedan sugovornik koji nudi mandarine.
S vremena na vrijeme nekome se zalomi i loš komentar na objavljeni oglas. "Samo jednom mi se dogodilo da sam dobio negativan komentar na objavu u grupi. Čak ga ne mogu ni nazvati negativnim jer je netko iz šale naručio nekoliko kilograma džema da mi na taj način kaže da zapravo nitko neće to kupovati od mene", povjerio nam se sugovornik.
foto: Facebook
Iako se radi o prodaji domaćih proizvodima nepoznatim kolegama, nije neobično da se trgovac i kupac zbliže i postanu prijatelji, a bome nije čudno ni da se dečki zaljube u lijepu \'prodavačicu\'. "Što se tiče iskustava rekla bih da je najzanimljivija količina poznanstava koje stekneš i na kraju s nekim ljudima ostaneš u trajno prijateljskim odnosima. Bila je situacija da su dečki dolazili kupiti samo da bi vidjeli curu koja prodaje. Više manje pozitivno, korisno i poučno iskusto, a i u takvim se vremenima nalazimo da je svaka kuna potrebna. Zašto ne iskoristiti priliku", kaže naša sugovornica, a mi se svakako moramo složiti s njom.
Naše istraživanje pokazalo je da studenti, unatoč skromnome budžetu, ipak preferiraju domaći proizvod kolega čije se obitelji bave proizvodnjom istih. Osim što je oglašavanje na Facebooku besplatno, dostava se najčešće odvija u studentskim domovima što dodatno olakšava studentima \'prodavačima\'. Na ovaj način među studentskom populacijom potiče se i održava proizvodnja domaćih proizvoda, opstanak hrvatskoga sela i obitelji koje pokušavaju preživjeti od poljoprivrede, barem koliko to studentski džeparac dozvoljava.
* Imena sugovornika poznata su novinarima redakcije portala Mojfaks.
Doris Aleksić
foto: Facebook
