Plagijat je prisvajanje tuđeg autorstva, izdanje tuđeg djela pod svojim imenom. Plagiranje nije samo krađa tuđih djela, već i obmana čitatelja koji misle da čitaju nešto novo.
Postoji nekoliko pojavnih oblika plagijata: Ghostwritter, potpuni plagijat, autoplagijat, plagijat prijevodom, copy&paste plagijat, parafraziranje bez reference i citiranje izvan konteksta, a najčešći oblik plagiranja koji koriste studenti su: prepisivanje tuđih riječi bez prikladnog priznanja izvornog teksta (copy&paste), preuzimanje tuđeg teksta, ali ne doslovno (parafraziranje) i pogrešno citiranje ili citiranje bez konteksta. Ukratko, određene stvari ne smijete staviti u svoj rad, ako niste naveli izvor.
Kod preuzimanja ideja, izreka, statistika, činjenica, izjava i ulomaka morate što vjerodostojnije prenijeti sadržaj koji parafrazirate ili citirate i potrebno je uputiti na izvor: prezime autora, godinu izdavanja i stranicu s koje je tekst prenesen. U razvijenim zemljama se plagijat smatra vrlo teškim etičkim prekršajem.
Ovo trebaš izbjegavati:
- kopiranje cijelog ulomka s interneta
- kopirati ulomak i onda promijeniti ključne riječi ili redoslijed riječi
- ne kopiraj prethodne radove kolega
- ne navodi tuđe rečenice ili riječi bez izvora
U Hrvatskoj većina materijala za studente ne govori o ovim problemima te studenti ni ne znaju što se sve smatra plagijatom. Kod plagiranja nije samo dovoljno znati koliko se jedan tekst preklapa s drugim već treba utvrditi o kojoj je vrsti teksta riječ te u čemu se preklapaju. S obzirom na to da studenti nisu upoznati s problemom plagiranja, oni nenamjerno mogu ukrasti tuđu ideju.
Da je problem plagijata postao toliko velik pokazuje i činjenica da je u njemačkom gradiću Solingenu 2007. godine otvoren muzej plagijata.
I.Č.
foto: Shutterstock