Mojfaks.hr u Vodič za brucoše

'Ova velika, plava zgrada... jel to moj faks?': Ovako zapravo izgleda prvi dan studiranja u novome gradu

Svaki početak podrazumjeva promjenu, a promjene ponekad znaju biti strašne. Na početku se čini kao da odrastanje teče jako sporo, a onda se nakon prvog dana srednje škole ni ne okreneš, a već pakiraš kovčege, listaš Njuškalo u potrazi za novim domom i skupljaš dokumente za prijavu za studentski dom. Veselje i entuzijazam splasnu veoma brzo, a realnost udari u glavu...

12. travnja 2018 14:13
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

I to je to. Upisali ste fakultet i sad je vrijeme da započnete novo poglavlje života u nekom drugom gradu. O tome kako ćete se provesti tih prvih dana vjerojatno nemate jasnu sliku stoga vam donosimo jedan mogući scenarij iz sasvim osobnog kuta...

Sredina sedmog miseca, Dalmatinka došla na upis prve godine fakulteta...


"Ma samo ideš sedamnajskom i izađeš na Sveticama i to ti je odma tu", dobila sam par uputa prije nego šta san krenila.


Svaka čast dobronamjernim savjetima, ali domaći ajvar je domaći ajvar. Bez teglica i domaćeg paketa prvi dani bili bi još teži...foto: privatna arhiva

- Eej ćaća!
- E mala, štaj bilo?
- Ma slušaj, ovde je neka velika plava zgrada, jel to možda moj faks?
- Pa šta ja znan, pitaj nekog tu...
- Aj, aj dobro, ćao.

Plava zgrada, na Maksimiru, tek san nakon misec dana svatila da je to zapravo Dinamov stadion. Da me je neko vidio da stojin isprid Dinamovog stadiona i pričan s "ćaćom" razmišljajući je li to možda moj faks, vjerojatno ne bi najbolje prošla...

Na moju sriću, Ekonomija prima popriličan broj ljudi pa mi nije bilo teško sinjat kolege koji se kreću u suprotnom pravcu od "velike plave zgrade". Odlučila san ih pratit te san za koju minuticu bila isprid EFZG-a. Moran priznat da mi je ipak stadion izgleda malčice impresivnije, ali šta je-tu je.

"Kolegice, ako već koristite mobitel bar isključite bljeskalicu!"

Odjednon san osjetila više desetaka pari očiju na meni, a samo san tila objavit na story sliku svog indexa! Da san znala da već nakon prvog semestra neću baš tako s ponoson pokazivat indeks, pokrila bi se po glavi.


Za ovakve i slične situacija najbolji lijek je "comfort food". Evo jednostavnog recepta na fotografiji - zagarantirano briše loše raspoloženje...foto: privatna arhiva

Lito je prošlo očekivano dobro, izlasci, more, prijatelji, a početak desetog miseca je doletio.

Opet sam dobijala razne savjete: "Slušaj dobro, kad sutra uđeš u dvoranu dobro gledaj! Sutra kod koga sidneš to ti je to - s njin ćeš se družit do kraja faksa."

Dan prije prvog dana fakulteta


Studentska soba doma Stjepan Radić. Već je prošla ponoć, čujen neko kuca na vrata. Otvaram vrata:

- Boook, ja san tvoja cimerica, Luce.
- Book, ja san Sara, drago mi je.
- Ja san iz Splita, studiran ekonomiju, 3. godina. Ti?

Odjednon je sve bilo lakše,  već za par sati smo znale sve jedna o drugoj.


Soba u kojoj je počelo jedno divno prijateljstvo...foto: privatna arhiva

Prvi dan fakulteta


Jutro, 10:00.

- Eeeej, Sara budi se, kasniš na faks.
- Ajme meni!

Super, prvi dan faksa, a ja već kasnin. (Neki kažu da se prvi mačići u vodu bacaju, al\' u mom slučaju se istinitijon pokazala: "Po jutru se dan poznaje.")

Prvo predavanje počinje u 10, a sad je već prošlo 10, da ne spominjen koliko mi triba od Save do faksa. A ništa sad, već je gotovo, samo laganini.

Stigla san na zadnji 10 minuta dekanova predavanja, al\' bar san čula zbor kako piva Nenu Belana, nisu bili loši. Taj dan san odlučila otić malo ranije spavat, ne mogu opet kasnit.

Drugi dan


Sutra san došla 15 minuta ranije, sila san pokraj nekih cura, izgledale su simpatično. Ne sićan se šta smo imali, al dobro se sićan da san pričala sa curom koja je sidila do mene, u trenutku kad san rekla odakle san, okrenila se prema drugoj curi i sritno joj rekla: "Pa eej, ova je naša."

Svaki početak je težak, ali srećom kratkotrajan


Počeci su teški, zbunjući, zastrašujući... Sjesti u sedmicu u pravom smijeru zna biti izazov, pronaći dvoranu na fakultetu potraje duže nego sam put do istog, ali nakon nekog vremena shvatiš da je dovoljno hrabro bilo riskirati pa sjesti u sedmicu u nepoznatom smjeru ili upisati fakultet 500 kilometara daleko od kuće.


Nemoj biti ova djevojka. Nije baš tako strašno...foto: ispovesti.com

Prilagodba je težak posao, ali "čovjek ne može otkriti nove oceane ukoliko nema hrabrosti izgubiti iz vida obalu", napisao je Andre Gide.

Podsjetnik za sve brucoše:


* Provjeri budilicu bar dvaput dan prije, potrudi se ne zaspati barem na to prvo predavanje u životu!
* Pripremi sitniš za automat, kava postaje tvoj najbolji prijatelj!
* Provjeri mapu tramvajskih linija! (I kad misliš da znaš gdje ideš, provjeri opet.)
* Opusti se!

Kako je izgledao tvoj prvi dan fakulteta? Pišite nam u komentarima!

Sara Barišić
foto: privatna arhiva

Još vijesti