Vodič za brucoše

'Da ovo znaju, nikad ne bi upisali taj studij': Profesor zagrebačkog Prava napisao emotivnu poruku studentima socijalnog rada

MojFaks | Akademska četvrt, 08.04.2021., Autor: Lidija B.



Biti socijalni radnik je teško. Dobar socijalni radnik još teže.
Foto: kolt_duo via Shutterstock

Stravičan slučaj malene Nikoll (2,5) koju su biološki roditelji zanemarivali i zlostavljali do smrti, nakon što im odlukom struke vraćena iz udomiteljske obitelji, podigao je na noge cijelu Hrvatsku, ali i rezultirao oštrim kritiziranjem socijalnih radnika, pa čak i prijetnjama osobama koje rade ovaj posa.

Nakon ovog tragičnog slučaja, na sam Uskrs, nažalost se dogodio još jedan – smrt dvomjesečne bebe u dječjem domu Klasje u Osijeku. Nije dugo trebalo da se iz "arhive" ponovo aktualiziraju slični monstruozni slučajevi zlostavljanja djece s najgorim mogućim završetkom, a ponukani svim ovim vijestima i tragedijama, građani RH  svoje nezadovoljstvo sustavom socijalne skrbi, ali i nadležnim institucijama i ministarstvu izražavaju sve glasnije, oštrije i konkretnije.


Jedan od načina izražavanja ovog nezadovoljstva i ljutnje su i prijetnje socijalnim radnicima – kako na društvenim mrežama, tako i ispred centara u kojima socijalni radnici obavljaju svoj posao – nezadovoljavajuće, sve je rašireniji stav javnosti.


U ovakvoj klimi studentima koji se pripremaju za obavljanje ovog posla sigurno nije lako. Prepoznao je ovo i profesor Frane Staničić s Pravnog fakulteta u Zagrebu u sklopu kojega se izvodi i studij socijalnog rada. U svojoj Facebook objavi osvrnuo se na konkretnu i aktualnu društvenu klimu te studentima uputio riječi podrške.


Njegov status prenosimo u cijelosti.


"Vidim da je najlakše generalizirati. Da je najlakše u opravdanom bijesu zbog (mogućih, možda u konkretnom slučaju i očitih) propusta u radu nekog ravnatelja, možda i nekih socijalnih radnika, pa možda i jednog cijelog centra dići kuku i motiku protiv cijele jedne struke. Pritom većina kritičara apsolutno ništa ne zna o poslu kojega obavljaju socijalni radnici. Kao netko tko već 15 godina predaje budućim socijalnim radnicima znam, nažalost, da to ne zna ni većina mojih studenata i studentica. Da znaju, nikad ne bi upisali taj studij i nikad ne bi bili socijalni radnici.


Mladi taj studij upisuju zbog altruizma i želje da pomažu drugima i slabijima


Svi ti mladi ljudi upisuju taj studij isključivo iz altruizma i želje da pomažu drugima i slabijima. Ne misle ti kritičari valjda da ti mladi ljudi to studiraju zbog ogromne plaće i velikih privilegija koje ih čekaju? Nažalost, socijalnih radnika je premalo. Nažalost, socijalni radnici su potplaćeni. Nažalost, sustav nije posložen tako da im bude servis. Nažalost, nitko ih ne štiti i ne stoji iza njih ako i kada pogriješe.


Pustimo sada priče o strankama, iskaznicama i slično. Socijalni radnici rade s ljudima koji takvu vrst javne službe trebaju: alkoholičarima, narkomanima, zlostavljačima djece, zlostavljačima obitelji, bračnih drugova. Siromašnima, slabo obrazovanima (i ne, ne mislim da samo njima treba socijalni radnik, ali čine ipak većinu). Mentalno bolesnima, opasnima za sebe i okolinu. PTSP-ovcima. I s njima rade svaki dan. I svaka greška koju naprave može biti kobna. Kao u ovom užasnom slučaju. I onima prije njega.


Odlučuju o sudbinama ljudi, njihove greške mogu biti kobne


To uvijek objašnjavam svojim studentima i studenticama. Da odlučuju o ljudskim sudbinama, da njihove greške mogu biti kobne. Da imaju veliku moć – mogu nekoga lišiti roditeljske skrbi, mogu nekome dati, primjerice, drva za ogrjev. Ako pogriješe i ne daju drva nekome tko ih stvarno treba, taj se možda smrzne te zime. I vidim onda strah u njihovim očima. Ali ustraju. I završe taj studij i žele pomagati. Oni žele raditi s ljudima koje većina nas ostalih izbjegava, pravi se da ne postoje. I da, pogriješe. Pogriješe zato što možda nisu znali bolje. Pogriješe možda i zato što ipak nisu dobri ljudi. Ima naravno i takvih. Ali najčešće pogriješe jer ih je sustav uništio, ubio ono dobro u njima, onu želju da budu oni koji pomažu. Jer ih je sustav zatrpao poslom, ovlastima, obvezama. Administracijom. A ne da im da rade ono za što su se školovali, što stvarno žele – pomagati ljudima u potrebi. Jer ih sustav pretvara u činovnike s normom, a ne ljude s misijom.


Dragi moji, ja to ne bih mogao…


Biti socijalni radnik je užasno teško. Biti dobar socijalni radnik još je teže. Iskreno kažem svojim studentima i studenticama u svakoj generaciji – dragi moji, ja to ne bih mogao. Čeka vas teška borba. Ne toliko s korisnicima, koliko sa sustavom. I to se svaki put pokaže. Kao i ovaj put. Ipak, pozivam sve socijalne radnike da ustraju i trude se i dalje. Za malu plaću, loš društven status. Ali za ispravan cilj, a to je, na kraju dana, jedino što je važno. A mojim studentima i studenticama na Studiju socijalnog rada, bivšim, sadašnjim i budućim, samo mogu reći da ih njihov profesor pozdravlja i da se divim njihovoj volji i entuzijazmu. I da ih molim da ga, unatoč svemu, ne izgube u danima i godinama pred njima. Jer se isplati.
"


Vidim da je najlakše generalizirati. Da je najlakše u opravdanom bijesu zbog (mogućih, možda u konkretnom slučaju i...

Objavljuje Frane StanicicPonedjeljak, 5. travnja 2021.


Sudeći po komentarima ispod objave, riječi profesora naišle su na odobravanje studenata kojima je ovom momentu zasigurno potrebna podrška.


Frane StaničićPravni fakultet u Zagrebusocijalni radstudentiporuka podrškekritika sustava socijalnog rada

Prati nas na Instagramu!