facebook,
whatsapp
Budući da se studentski život sastoji od provođenja vremena nad knjigom, s kolegama te profesorima, ne čudi što se određene izjave pamte i to pogotovo ako dolaze od profesora. Neke od njih studenti pamte do vlastite starosti jer im se njihove riječi urežu u mozak poput ožiljka koji nose cijeli život.
Izvor: Shutterstock
Doduše, neki od tih "ožiljaka" su bolni, a drugi vječna inspiracija. O tome što će pamtiti cijeli život i o najupečatljivijim izjavama profesora razgovarali smo sa sadašnjim i bivšim studentima različitih fakulteta. Iako smo mislili da ćemo dobiti više pozitivnih priča, na kraju je ispalo drugačije što nameće zaključak da ljudi ili više pamte negativne stvari ili jednostavno profesori ne govore lijepe i inspirativne stvari studentima dovoljno često.
Ovo su neke od njihovih izjava, a na početak smo namjerno stavili one pozitivne ili s dozom humora dok su na kraju one koje možda i nisu vrijedne spomena, ali ih se mladi nažalost sjećaju.
"Zbog ovoga imate višu ocjenu - javite mi se..."
"U sklopu jednog kolegija iz Medijske kulture profa nam je pustila jedan naš kratkometražni film, koji me se iz nekog razloga jako dojmio. Baš se dogodio onaj klik koji se nekad zna dogoditi s filmovima, knjigama i glazbom da te nešto \'dodirne\' i promijeni. Nakon filma pitam ja profu mogu li kopirati taj film sebi na usb, samo za sebe, da ga imam. Njoj je bilo baš žao, ali rekla mi je da je obećala redatelju da ga neće širiti tako ilegalno i da mi nažalost ne bi smjela dati da ga kopiram. Kužim, sve pet. Dođem ja doma i idem odmah provjeriti ima li filma na torrentima, ali nema ga apsolutno nigdje, ni na Vimeu, nigdje... Odem na stranicu od producentske kuće koja je snimala film i javim se njima na mail i natipkam im sve, da sam gledala taj film na faksu i da bih ga voljela ponovno vidjeti jer mi se jako svidio itd. i pomislim kako nema šanse da mi itko odgovori s tog maila jer je neki lijevi info mail u pitanju... Međutim, u roku 20-ak minuta stiže mi mail od jedne gospođe iz njihove firme, da im je jako drago što je film uspio doprijeti do nekoga i da mi ga žele pokloniti i da dođem kod njih i preuzmem ga. Ja sva ful uzbuđena, odem na hrvatski Reddit i natipkam u nekoj temi sve što mi se taj dan izdogađalo vezano za taj film, i spomenem da smo ga gledali na faksu itd.. I pita me netko od korisnika, kao, pa dobro kako se film zove. I ja napišem da se film zove \'Onda vidim Tanju\' i odem s Reddita. Vratim se za sat-dva i vidim komentar ispod mog potpisan inicijalima moje profe. Nešto u stilu \'Kolegice, ne mogu vjerovati da se netko od studenata ovoliko potrudio oko nečega što želi vidjeti. Javite mi se na seminaru, imate ocjenu više zbog ovoga. MG\'. I ja ono, mislim si, ma nema šanse da mi profa čita Reddit, netko me sprda pa prokomentiram s \'Profesorice, ako ste ovo stvarno vi, vidimo se u utorak na seminaru\'. Profa komentira kako je to stvarno ona, ali da će mi uživo objasniti kako je naletjela na te moje komentare. I dođem ja na seminar idući tjedan, dođem do nje i onako bojažljivo ju pitam \'Profesorice, jesmo se mi možda dopisivale na Redditu neki dan?\', i ona kao \'ajme da da!\'. Uglavnom, njen dečko inače čita reddit i piše tamo i vidio je moj komentar, njoj je to ispričao i ona se registrirala samo kako bi mi odgovorila. Rekla mi je uživo da ju je ful raznježila moja studentska proaktivnost i dan danas nam je to baš simpa pričica, a profa je sada moja mentorica za diplomski", studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
"Uvijek ću pamtiti kada mi je profesor rekao da sam mu uljepšala dan. Bilo je usmeno ispitivanje iz Informatike te nas je bilo negdje 10 u kabinetu i unakrsno nas je ispitivao. Svi ostali su bili u grču, ja sam ubacila malo humora u odgovore i čovjeku uljepšala dan", bivša studentica Pravnog fakulteta u Zagrebu.
"Doslovno svaka riječ koju mi je Dubravko Škiljan uputio. Taj čovjek je bio Tesla za lingvistiku i to što sam imao prilike učiti od njega je jedan od najvećih blagoslova u mom životu. Najljepša stvar: spomenuo je moje ime u zahvali u predgovoru svojih \'Vježbi iz semantike ljubavi\'", bivši student Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Izvor: Shutterstock
"Pamtit ću vječno kada je profesor na ispitu iz \'Strojeva\' na drugoj godini rekao da mi nismo ovdje da bi naučili rješavati zadatke nego da bismo naučili razmišljati kao inženjeri", bivši student Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
"Zauvijek ću pamtiti riječi profesora Ivice Puljka poput da smo svi bezvrijedni u svemiru i da svemir nije briga za nas", student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.
"Imali smo audiciju za zbor i jedan legenda profesor me pitao jesam li ja to pila jutros jer sam se tresla na stolici kao da sam sjela na električnu stolicu. To ću definitivno pamtiti", bivša studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Kad ti zaključak seminara zvuči kao Kolindin govor...
"Uvijek ću pamtiti jednog profesora i njegovo \'Bog zna za 5, ja znam za 4, a vi kolega znate za 3\'", student Grafičkog fakulteta u Zagrebu.
"Jednom me profesor pitao kako sam ja uopće uspjela završiti srednju školu i iskreno ne pamtim kada me posljednji put netko tako uvrijedio. Ali, u drugu ruku, profesor mi je na 5. godini na ispitu poručio da mi je zaključak seminara zvuči poput Kolindinog govora. I to je najbolje što mi je neki profesor ikada rekao. Ili netko uopće", studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Izvor: Shutterstock
"Nikada neću zaboraviti kada mi je profesor rekao da mi je esej u redu, ali je pun srbizama pa ću zato dobiti dvojku. Taj profesor je predavao kolegij \'Televizija\'", bivša studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
"Pamtit ću kako mi je profa na jednom ispitu rekla da se nada da se više ne vidimo. No, svakako ću upamtiti da mi je jedan profa, s kojim sam bio u okej odnosu, rekao na hodniku da profesori moraju malo stisnuti studente jer inače ništa od njih. Tvrdio je da je tako uvijek bilo i da mi imamo sreće što profesori više nisu takvi, samo što sada ovi naši profesori znaju sve, a mi kao studenti ništa. Bio je u pravu", bivši student Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Drugi su uvijek bolji od nas jer smo mi Balkanci...
"Jedan profesor je uvijek govorio da \'gdje god išli i što god napravili da će uvijek netko drugi biti bolji od nas jer smo mi Balkanci i da će ljudi uvijek tako gledati na nas\'. To je zapravo govorio po vlastitom primjeru jer je bio frustriran što ga ne doživljavaju. Primjerice, radio je u Končaru prije nego je predavao na faksu pa bi nam svako malo pričao kako bi oni nekaj napravili i nitko ih nije doživio ni pol\' posto, da bi Siemens dvije godine to isto napravio pa su svi na sajmovima bili oduševljeni", student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
"Nikada neću zaboraviti kada mi je profa na konzultacijama rekla da sam preglupa za taj faks. Jako mi je bilo teško nakon toga moram priznati. No, budući da sam ga završila i već radila u struci znam da je bila u krivu", bivša studentica Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Izvor: Shutterstock
Ivana Petrić
foto: Profimedia/Pixlr
