facebook,
whatsapp
Kako smo prije dvije godine imali prilike doznati u razgovoru sa Sanjom Krznarić iz Udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom „ZAMISLI”, posljednjih nekoliko godina zabilježen je rast broja studenata s invaliditetom na javnim visokim učilištima u Hrvatskoj, što je posljedica bolje osviještenosti osoba s invaliditetom o svojim pravima, kao i rezultat razvoja sustava potpore i djelovanja udruga.
Poteškoće već prilikom prijave i upisa na fakultet
Napomenula je i da točan broj studenata s invaliditetom koji studiraju nije poznat jer nisu obvezni prijaviti invaliditet prilikom prijave fakulteta i upisa na studij, no, činjenica je da se mladi koji odluče upisati studij na nekom domaćem fakultetu susreću s poteškoćama već od posljednje, maturantske godine u srednjoj školi.
„Maturanti s invaliditetom definitivno su uskraćeni prilikom odabira fakulteta”, kazali su nam tom prilikom iz udruge „ZAMISLI”. Često se događa da maturanti ne mogu upisati svoj prvi izbor, unatoč želji, znanju i uspjehu na maturi – zbog nepristupačnosti fakulteta, a slični se problemi nastavljaju i nakon upisa na željeni studij.
I dok se uvjetima arhitektonske pristupačnosti na domaćim fakultetima još i bave, pristupačnost naših visokoobrazovnih institucija po pitanju slijepih i slabovidnih studenata „kaska”.
Filozofski fakultet u Zagrebu, insitutcije na kampusu Borongaj, Pravni fakultet... neki su od fakulteta koji unaprjeđuju arhitektonsku pristupačnost studentima s invaliditetom, no najveći problem na državnoj razini jest nepostojanje jedinstvenog zakona, koji bi na jednom mjestu sadržavao sva prava i mogućnosti studenata s invaliditetom.
Situacija nije bolja ni u susjedstvu u kojemu mediji trenutno pišu o Dalili Velandžić, nekadašnjoj studentici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu koja je, zbog neprilagođenosti studijskog programa studentima s invaliditetom, morala odustati od studiranja.
Kako pojašnjava Velandžić za tamošnji Avaz, slijepi i slabovidni studenti susreću se s problemom manjka materijala i literature, što ne čudi ako u obzir uzmemo činjenicu da knjige dostupne u fakultetskim knjižnicama nisu pisane Brailleovim pismom.
Slijepa od rođenja, na ispitu dobila pitanje da opiše sliku
Povrh toga, ova studentica tvrdi da su joj profesori materijale za ispite uglavnom slali na e-mail, a doživjela je neugodne situacije i prilikom ispitivanja.
„Profesorica mi je dostavila materijale za ispit i posljednja tri pitanja bila su da opišem sliku, a potpuno sam slijepa od rođenja. Tu sam stala, zamislila se i nisam znala šta da radim“, prisjetila se Veladžić za Avaz.
Zbog svih ovih poteškoća, studenti s invaliditetom ovisni su o pomoćnicima u čitavom procesu obrazovanja, od asistenata u nastavi i osobnih asistenata do članova obitelji i prijatelja koji im mogu cijeli proces učiniti podnošljivijim i izvedivijim.
Unatoč preprekama, uspješni u svom naumu!
Unatoč tome, u Hrvatskoj postoje studenti koji, unatoč invaliditetu i manjku podrške, kako na zakonodavnoj tako i svakodnevnoj, praktičnoj razini, uspješno privedu studij kraju, pa čak i pomaknu neke granice, poput bivše studentice Marije Kotarski koja je prva hrvatska studentica koja je na studentsku razmjenu otputovala u invalidskim kolicima.
Nakon diplome na zagrebačkom Filozofskom fakultetu uspješno se zaposlila u struci, kao predavačica španjolskog i talijanskog jezika u jednoj srednjoj školi, kazala nam je tom prilikom naša sugovornica.
Također treba spomenuti i slučaj maturanta Miloša Kojića koji se ovog ljeta plasirao kao prvi na rang-ljestvici kandidata za upis na Fakultet političkih znanosti u Banjaluci, unatoč činjenici da je slijep te da mu je pri pisanju prijemnog ispita pomagao asistent jer pitanja nisu bila otisnuta na „brajici“.
