facebook,
whatsapp
Opće je poznato da studiranje iziskuje puno požrtvovnosti, učenja, discipline i neprospavanih noći. No, kako je onima s druge strane katedre: profesorima?
Jedna se anonimna profesorica požalila kako nije mogla izdržati pritisak viših istanci na fakultetu, pa je morala dati otkaz.
Na privatnom fakultetu bitne financije
Bez obzira studirate li na privatnom ili javnom sveučilištu, od studenata se očekuje određeno znanje, a onda i vještine kojima bi zaslužili svoju ocjenu i diplomu. No nažalost, prema pismu jedne profesorice, akademska postignuća na privatnom fakultetu na kojemu je radila ne ocjenjuju se na temelju znanja studenta, već na temelju njihovog financijskog statusa. Točnije, plaćanja školarine.
vezano
Laganini
Ljutiti student bez cenzure: 'Sve profesore bih poslao na psihološku procjenu'
Jedna je američka profesorica napisala anonimno pismo u kojem je pojasnila zašto je dala otkaz i napustila akademsko okruženje: zbog osrednjih i lijenih studenata koji su školarinama "plaćali" svoje uspjehe, a pritom su imali i upravu fakulteta na svojoj strani.
"Predavanje u malim grupama preddiplomskih studenta može biti jedno od velikih akademskih užitaka. U svojoj prethodnoj ulozi profesora na jednom privatnom američkom koledžu, dobro sam poznavala svoje studente, a oni najmotiviraniji i najvrjedniji studenti bili su izvrsni", započinje profesorica.
Kako dalje piše, oni najpametniji bili su jednako dobri, ako ne i bolji od studenata s javnih sveučilišta na kojima je predavala i dodaje da je taj užitak nažalost bio zasjenjen niskim akademskim standardima koje je nametnula uprava sveučilišta.
Morali znati sve što će biti na ispitu - pitanje po pitanje
"Na primjer, kada sam obavijestila svoje studente da će morati proučiti sve materijale na mom kolegiju fizike, bez obzira hoće li to biti na ispitu ili ne, neki su se studenti požalili upravi sveučilišta koja se činila da želi zauzeti njihovu stranu. Na kraju, voditelj katedre je zahtijevao da svojoj grupi studenata kažem točno ono što će im biti na ispitu, pitanje po pitanje", prisjeća se profesorica za Timeshighereducation.
"Drugi put sam bila prisiljena izbaciti kolokvij jer se nekoliko studenata glasno žalilo da je bio pretežak. Moje odbijanje da prihvatim ove standarde, povezane s trajnom rodnom diskriminacijom, dovelo me do toga da napustim akamsko okruženje", tvrdi.
Razlog za popuštanje: financije
Kako profesorica nastavlja, razlozi za popuštanje ovim "osrednjim" studentima koji su imali loš uspjeh bili su financijski.
"Institucije su motivirane omogućiti studentima da budu primljeni i napreduju kroz više godine studija bez obzira na akademske probleme koje imaju. U nekim primjerima koje sam primijetila, moja institucija je aktivno nastojala upisivati takve studente", piše profesorica pritom misleći na studente koji su "bolje financijski potkovani", a na fakultetu postižu slabije rezultate.
"Mnogi studenti spomenutog koledža pretpostavljali su da su im akademski uspjeh i diploma zajamčeni. Također su pretpostavili, s pravom, da je njihov neuspjeh isključen kao opcija nakon plaćanja školarine", piše razočarano.
"Među njima su možda učitelji naše djece"
Profesorica svoju ispovijest nastavlja tako da pojašnjava zašto su standardi koje postavljaju određeni profesori tako visoki, ali i zašto bi se njihova očekivanja morala ispuniti.
"Među tim diplomcima možda su učitelji naše djece. Možemo se osloniti na njih u donošenju medicinskih odluka o životu i smrti koje utječu na nas ili naš voljenje. I, kao porezni obveznici, od nas se može tražiti da osiguramo olakšice i školarine za one koji nisu bili dovoljno spremni pridružiti se radnoj snazi i koji čine loše zaposlenike i loše kolege", smatra.
Profesorica je ipak svjesna da nisu sva sveučilišta ista i ne funkcioniraju svi kao njen bivši poslodavac.
Kako nastavlja, nakon dvije godine konstantnog odupiranja ovakvoj administraciji i upravi fakulteta, ipak je popustila pritiscima jer je shvatila da je njena borba uzaludna.
"Nerado sam snizila standarde, ne zato jer sam izgubila nadu, već zbog neumoljivog pritiska studenata i uprave da pišu lakše gradivo i testove da bi imali bolje ocjene", priznaje.
Profesorica za kraj svog pisma propituje model visokog obrazovanja i ulogu privatnih sveučilišta u SAD-u. Osim toga, postavlja i konkretno pitanje što se može učiniti kako bi se riješila rastuća zabrinutost da ocjene studenata ne odražavaju nužno njihovo stvarno znanje i sposobnosti.
"Ako diploma ne odražava nužno akademska postignuća studenta, čemu ona zapravo služi?", pita profesorica za kraj.
izvor: timeshighereducation.com
