facebook,
whatsapp
Peter Rothbart je početkom 2000. studirao na Sveučilištu u Michiganu. S djevojkom je stanovao u četvrti prepunoj studenata. Često je šetao do kampusa na predavanja.
Studenti sele svakog proljeća
Primijetio je da se svakog proljeća, kad gomila studenata odlazi iz grada, područje ispuni kamionima za selidbe i velikim automobilima prepunima stvari koje bi mladi sakupili tijekom studija. U većini slučajeva, ne bi bilo dovoljno mjesta da spakiraju baš sve stvari koje su imali u svojim sobama i stanovima zbog čega bi višak jednostavno odlagali na parkiralištima i trijemovima kuća, a neki bi stvari čak bacali u kontejnere.
Jednog je proljetnog dana u kanti za smeće primijetio odbačene materijale za studij. Na vrhu jedne vreće nalazilo se udžbenik iz fizike koji je, samo semestar ranije, Peter platio više od 100 dolara. Uspod njega nalazilo se još knjiga u odličnome stanju, nekoliko blokova i paketić markera u boji. Sve je ubacio u svoj ruksak i krenuo dalje, piše Bussines Insider.
Kako je prodavanje otpada postao njegov posao
Kad se vratio kući i na Amazonu provjerio za koliko se prodaju takvi udžbenici, ostao je u šoku.
"Rabljene kopije u odličnome stanju prodavale su se za 75 dolara, stoga sam, da budem konkurentniji, spustio cijenu za svoj", prisjetio se Peter.
Nekoliko sati kasnije, sjedio je za svojim radnim stolom i učio, kad mu je stigla obavijest mailom da je knjigu prodao. Kako kaže, to je bio najlakše zarađen novac u životu.
Sljedećeg je dana prošao istim uličicama na putu do stana, no ovaj put je bio puno fokusiraniji, virio je u kontejnere, pregledao par odbačenih hrpica stvari te je prokopao i po kantama sa smećem.
"Gdje god sam pogledao, vidio sam vrijedne stvari: namještaj, odjeću, elektroničke uređaje, uredski materijal i povrh svega – udžbenike. Nisam mogao shvatiti zašto bi ih ljudi bacali umjesto da ih ponude knjižari par koraka dalje", govori.
Od tog momenta, do kraja studija, imao je samo jedan posao: kopanje po kontejnerima. Ne samo da je zarađivao novce prodajući pronađeno "blago" nego je uštedio tako što je zadržao ono što mu je trebalo pa to isto nije morao kupovati.
Zarađivao je oko 50 dolara na sat
Tijekom sezone preseljenja, vozio je kvartom u svome automobilu, ubacujući u njega sve što bi našao. Specijalizirao se za udžbenike: nekad bi pronašao pun gepek, otišao kući, oglasio ih na internetu i vratio se po novu pošiljku.
"Sakupi, oglasi, prodaj i ponovi", prisjeća se. Kad bi se vratio s drugom pošiljkom, već bi bio prodao udžbenika u vrijednosti nekoliko stotina dolara. Lako je došao do satnice od 300 kuna.
Sakupljao je i druge stvari: svjetiljke, TV uređaje, male kuhinjske aparate, stolove, sportsku opremu, opremu za kućne ljubimce… Sve bi oglasio online i na lokalnome oglasniku, a ako i nešto ne bi prodao tijekom ljeta, prodao bi kad bi studenti ponovo nahrupili na fakultet ujesen.
Jednom je čak pronašao elektroničke komponente koje je odbacila kompanija za prodaju medicinskih pomagala. Izvukao je netaknuto računalo koje se spajalo sa aparatom za ultrazvuk i za njega dobio 1000 dolara.
Najsmiješnije od svega, jednom je doslovno pronašao kutiju s novcem, odbačenu jer je vlasnik izgubio ključ pa ju nije mogao otvoriti. Kad je odvijačem otvorio kutiju kod kuće, unutra je bilo 500 dolara.
Mračna i smrdljiva strana posla
No, upozorava da nije sve tako lagodno i ugodno prilikom pretraživanja kontejnera i koševa za smeće. Nagledao se i lešina životinja, zaprljanog donjeg rublja, kiselih ostataka hrane, a susreo se i sa osuđujućim pogledima osoba koje su ga susrele dok je kopao po smeću.
"Znam da je bacanje sasvim dobrih stvari besmislenije od toga da ih ja uzmem iz smeća", kazao je.
Naučio je da poslovi dolaze u svim oblicima i veličinama. "Nisam morao provoditi 40 sati tjedno za uredskim stolom, odgovarati nadređenom, pa čak niti ostvarivati redovitu dobit. Sam sam definirao posao, a moja definicija nije bila ništa manje legitimna zato što nije odgovarala određenim kriterijima", dodaje na kraju.
Najvažnije, ovo ga je iskustvo potaknulo da razmišlja o vlastitim potrošačim navikama, suoči se sa vlastitim otpadom i zapita se može li ga proizvoditi manje i može li njime upravljati bolje.
izvor: Bussines Insider
