facebook,
whatsapp
Odmah na početku te upozoravamo: vjerojatno ćeš se naživcirati. Zamisli situaciju. Dolaziš u menzu, gladan si, trbuh ti proizvodi čudne zvukove. Ljudi koji prolaze pored tebe misle da grmi. Nemaš više snage ni hodati pa zadnjim snagama pužeš do menze. Magli ti se pred očima od iznemoglosti, ali svejedno uočavaš gomilu ljudi koji stoje ispred vrata. Nije ti jasno što se događa. Ne razumiješ zašto jednostavno nisu ušli unutra.
Onda shvatiš. Pa oni svi čekaju u redu za ručak.
Ti stojiš posljednji. Dao bi sve na svijetu da zamijeniš mjesto s nekime tko već priprema iksicu na blagajni. Čuješ glasove iza sebe. Na prvu pomisliš da je smrt došla po tebe jer si toliko gladan, ali onda shvatiš da dolazi ekipica od nekoliko studenata koji su gladni koliko si i ti. Osjećat ćeš se bolje kad ne budeš više bio baš posljednji u redu.
Evo hladnog tuša. Ekipi maše netko tko stoji u redu daleko ispred tebe. Oni dolaze do njega, pozdravljaju se, pričaju, a onda se svi nonšalantno uguraju u red, a ti opet ostaješ zadnji. Svi iza njih uzdišu i kolutaju očima, ali oni se ne zamaraju previše.
Studentica se požalila u grupi
To je situacija kojoj smo svi svjedočili vjerojatno više nego jednom, ali čini se kako ipak nema pomoći. Nedavno se i na Facebook grupi zagrebačkog studentskog doma Stjepan Radić potegnula rasprava o ovom problemu. Na problem je ukazala stanarka koja je zamolila brucoše da ne preskaču red samo zato što netko od njihovih poznanika stoji na početku reda.
Moramo priznati da i mi suosjećamo s ovom studenticom koja je samo rekla ono što svi mislimo. Zbog toga nije čudno što je objava u kratkom vremenu skupila veliki broj lajkova i komentara.
Ni stariji studenti još nisu naučili
Iako je opaska upućena brucošima, često možemo primijetiti da je to nešto što rade i studenti koji su na završnoj godini. Ili oni koji su već odavno trebali završiti faks, ali još uvijek vuku onaj ispit s prve godine… Ne osuđujemo, događa se. Nije lako biti student.
Ipak, čak ni oni koji svaki dan plaču zbog faksa ne smiju preskakati red za menzu. Nema opravdanja za takav grijeh. To je nepisano pravilo i od životne je važnosti. Ako ti ikada padne na pamet da preskočiš red, sjeti se da su svi studenti uvijek na rubu živčanog sloma i da postoji opasnost da ćeš im možda baš ti biti zadnja kap koja će preliti čašu.
Vjerojatno te nitko neće pretući jer smo svi preslabi, iscrpljeni, neispavani i pregladni za to, ali ćemo javiti kolegama koji stoje ispred tebe da pograbe sve Euforije i tebi neće ostati ni jedna. Želiš li da se to dogodi?
Ne? To smo i mislili.
Ako si ikada preskočio red i sada te zbog toga peče savjest, idući puta kada budeš čekao moraš pustiti nekoga ispred sebe. Dobro djelo poništava loše. Ako to ne učiniš, živjet ćeš sa sramotom i grižnjom savjesti do kraja života.
