facebook,
whatsapp
U Hrvatskoj danas djeluje 108 javnih visokoobrazovnih ustanova i 28 privatnih. Kada već imamo partizani vs. ustaše i Batman vs. Superman prijepore, autorica dokumentarnog filma \'Diplomom na diplomu\' Anka Bilić Keserović otvorila je još jedan front – privatni fakulteti vs. javni fakulteti.
Anka Bilić Keserović ugledna je novinarka koja iza sebe ima dvadesetak godina novinarske i uredničke karijere. Zbog toga nas je jako zaintrigirao njen odabir teme i interes za "studentska pitanja". Porazgovarali smo s njom kako bismo provjerili zašto se odlučila pozabaviti baš ovom problematikom i saznali što uopće misli o temi studenata i studentskog života koja je, čini se, u zadnje vrijeme sve češće na meti medija.
Tema je, kako nam je rekla, zajedničko promišljanje bivšeg uredništva prvog programa HRT-a i mene kao novinarke. "Izabrala sam je prije svega zato što me je zanimalo koliko su se fakulteti i visoke škole promijenile otkad sam ja studirala (što je bilo početkom 90-ih), zatim zbog činjenice da sam imala malo informacija pa je i tu proradila znatiželja, a moram priznati da sam imala određene rezerve prema privatnim stručnim studijima", rakla nam je Anka. "Zato sam i ja kroz svoj film puno naučila i ono u što sam otpočetka bila sigurna, a imala sam prilike upoznati i dosta mladih ljudi – studenata – koji su svi izuzetno pametni, susretljivi i dragi i koji su mi pomogli da realiziram ovaj dokumentarac pa im i ovim putem još jednom hvala", dodala je.
Ne može se zanemariti kako studenti državnih fakulteta često podozrivo gledaju na svoje kolega s privatnih tvrdeći kako je jedini uvjet za završetak takvog fakulteta redovito uplaćivanje pozamašne školarine. Studenti privatnih fakulteta ističu, pak, kako je u njihovim studijskim programima naglasak stavljen na praktične zadatke i individualni rad sa studentima i upravo to im omogućuje kvalitetnije obrazovanje i veću konkurentnost.
...Privatno školovanje – bolja priprema za tržište rada...
Iako se situacija na javnim fakultetima po pitanju praktične nastave donekle popravila (većina kolega ipak trvdi – ne dovoljno), nekada je bilo još i gore! Anka se prisjetila svojih studentskih dana i nemogućnosti da već tijekom studija s kolegama isproba i savlada neke praktične novinarsko-uredničke vještine. "Svoje studentsko vrijeme (studirala sam od 1991-1996 na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu) pamtim kao jedno od najljepših razdoblja u životu... Fakultet mi nije bio težak, možda i zbog činjenice što je Fakultet političkih znanosti bio moj prvi izbor, dakle studirala sam ono što sam voljela, s generacijom ljudi koji su danas prepoznatljivi novinari, urednici u različitim medijima", prisjeća se Anka. "Za razliku od današnjih studenata, na fakultetu nismo imali ni radio ni TV, pa smo u tom smislu bili zakinuti i tek kada smo počeli raditi upoznali smo se s tehnologijom tih medija. Današnji studenti imaju prilike već na fakultetu savladavati praktična znanja, što mislim da je izvrsno."
Iako su javni fakulteti ipak "poradili" na organizaciji i realiziranju praktične nastave ondje gdje je studentima potrebna, još uvijek se privatni fakulteti spominju kao "snažniji" i bolje opremljeni za praktično poučavanje studenata, a samim time i bolju pripremu za tržište rada. No, nisu svi istoga stava.
Doria, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra kako javni fakultet radi puno bolji posao u pripremi studenta za tržište rada jer student postaje svjestan kako je on taj koji mora tražiti posao i kako "ništa ne dolazi na pladnju".
Na ovu se problematiku nadovezala i Mirjana Zećirević iz HZZ-a koja u dokumentarnome filmu ističe kako poslodavcima nije bitno s kojeg je fakulteta diploma, već koliko je ta osoba "iskoristiva". Na tržištu su najtraženije diplome tehničkih fakulteta, potom farmacija, medicina, logopedi, profesori fizike i kemije, kao i anglisti i germanisti. Ekonomija nije ni u prvih deset, pitanje je onda – zašto su se baš na tu granu fokusirali svi privatni fakulteti?
Najveće je pitanje oko studiranja na privatnim visokim školama ono o cijeni školarina i tko si to može priuštiti. Tako autorica i naša sugovornica ističe kako godina na takvom fakultetu u prosjeku iznosi 35 tisuća kuna.
Studentica VERN\'a Kim smatra kako je svaka kuna opravdana jer se profesor na njihovim predavanjima može fokusirati na svakog pojedinog studenta i imaju vrhunsku opremljenost svake dvorane. Što se tiče predrasude da se kroz takav fakultet studenti većinom "samo prošeću" jer se treba učiti puno manje, Kim misli kako je učenje individualna stvar svakog studenta.
Unatoč argumentu bolje spremnosti i konkurentnosti na tržištu rada, čini se da i javno fakulteti imaju pokoji adut u rukavu. Ono čime se hvale na javnim fakultetima jest nastavni kadar. Nastavnici s titulom doktora postali su norma na javnim fakultetima što nije slučaj s privatnima pa, kaže dekan Ekonomskog fakulteta Lajoš Žager, iako se i tamo i ovdje nastavnika oslovljava sa profesore, razlika je svima jasna.
Sličnog je mišljenja i Anka koja kaže da su domaći fakulteti bok uz bok sa onima europskima, barem što se stručnosti profesora i predavača tiče. "S obzirom koliko se iz proračuna izdvaja za znanost i visoko obrazovanje, mislim da naši fakulteti nekim čudom uspijevaju držati korak s europskima. Naravno ne prema standardu opremljenosti, ali prema nastavnom kadru svakako", odgovara naša sugovornica. "To uostalom tvrde i studenti koji su imali prilike provesti semestar, dva na nekom od europskih fakulteta, a to tvrde i studenti koji iz europskih zemalja dolaze ovdje na razmjenu. Profesori se zaista trude pratiti svjetske trendove i razina teoretskog znanja je na visini. Dosta toga ovisi i o upravi pojedinog fakulteta, imaju li viziju, želje i volje postaviti visoke standarde na svojim fakultetima, neovisno o tome je li riječ o javnim ili privatnim ustanovama", kaže.
Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u filmu ističe kako je kritičnost prema studentima privatnih fakulteta nepravedna, vodeći se primjerom Njemačke čiju ekonomsku polugu čine upravo stručni studiji, dodajući, pomalo paradoksalno, kako na sveučilišne fakultete ne bi trebali ići svi, već samo oni najbolji.
Bez obzira na koju se opciju odlučili, važno je iskoristiti sve što vam vaš fakultet pruža, ali i sve prilike koje vam se, kao studentu, otvaraju i nude. U ovom razdoblju života imate prilike putovati, umrežavati se s kolegama, profesorima i stručnjacima iz struke kojom ćete se nakon diplome i baviti stoga je bitno svjesno i savjesno poraditi i na ovim aspektima studentskog života.
"Moja osnovna poruka studentima je da iskoriste svoje potencijale do maksimuma i sve što im fakultet može pružiti, od studentskih udruga do Erasmus programa. Putovati, skupljati iskustva i naravno učiti", kaže nam za kraj Anka. "Znanje je na cijeni, ako ne u Hrvatskoj, onda negdje drugdje sigurno jest. Ne bih željela da se ovo posljednje shvati kao pozivnica za \'odljev mozgova\', nego kao poruka studentima da će im se, prije ili kasnije, sav trud isplatiti. To je uostalom i moje iskustvo", zaključila je.
Filip Pavić
foto: Shuttestock, screenshot/HRT
"I sama sam imala rezerve prema privatnim stručnim studijima..."
Anka Bilić Keserović ugledna je novinarka koja iza sebe ima dvadesetak godina novinarske i uredničke karijere. Zbog toga nas je jako zaintrigirao njen odabir teme i interes za "studentska pitanja". Porazgovarali smo s njom kako bismo provjerili zašto se odlučila pozabaviti baš ovom problematikom i saznali što uopće misli o temi studenata i studentskog života koja je, čini se, u zadnje vrijeme sve češće na meti medija.
...Skuplje je bolje: 40% mladih studiralo bi na privatnim fakultetima...
Tema je, kako nam je rekla, zajedničko promišljanje bivšeg uredništva prvog programa HRT-a i mene kao novinarke. "Izabrala sam je prije svega zato što me je zanimalo koliko su se fakulteti i visoke škole promijenile otkad sam ja studirala (što je bilo početkom 90-ih), zatim zbog činjenice da sam imala malo informacija pa je i tu proradila znatiželja, a moram priznati da sam imala određene rezerve prema privatnim stručnim studijima", rakla nam je Anka. "Zato sam i ja kroz svoj film puno naučila i ono u što sam otpočetka bila sigurna, a imala sam prilike upoznati i dosta mladih ljudi – studenata – koji su svi izuzetno pametni, susretljivi i dragi i koji su mi pomogli da realiziram ovaj dokumentarac pa im i ovim putem još jednom hvala", dodala je.
U razgovoru sa studenticom, foto: screenshot/HRT
Javnim fakultetima nedostaje stručne prakse
Ne može se zanemariti kako studenti državnih fakulteta često podozrivo gledaju na svoje kolega s privatnih tvrdeći kako je jedini uvjet za završetak takvog fakulteta redovito uplaćivanje pozamašne školarine. Studenti privatnih fakulteta ističu, pak, kako je u njihovim studijskim programima naglasak stavljen na praktične zadatke i individualni rad sa studentima i upravo to im omogućuje kvalitetnije obrazovanje i veću konkurentnost.
...Stručna praksa je ključ: Jesu li privatni fakulteti garancija zapošljavanja?...
...Privatno školovanje – bolja priprema za tržište rada...
Iako se situacija na javnim fakultetima po pitanju praktične nastave donekle popravila (većina kolega ipak trvdi – ne dovoljno), nekada je bilo još i gore! Anka se prisjetila svojih studentskih dana i nemogućnosti da već tijekom studija s kolegama isproba i savlada neke praktične novinarsko-uredničke vještine. "Svoje studentsko vrijeme (studirala sam od 1991-1996 na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu) pamtim kao jedno od najljepših razdoblja u životu... Fakultet mi nije bio težak, možda i zbog činjenice što je Fakultet političkih znanosti bio moj prvi izbor, dakle studirala sam ono što sam voljela, s generacijom ljudi koji su danas prepoznatljivi novinari, urednici u različitim medijima", prisjeća se Anka. "Za razliku od današnjih studenata, na fakultetu nismo imali ni radio ni TV, pa smo u tom smislu bili zakinuti i tek kada smo počeli raditi upoznali smo se s tehnologijom tih medija. Današnji studenti imaju prilike već na fakultetu savladavati praktična znanja, što mislim da je izvrsno."
Iako su javni fakulteti ipak "poradili" na organizaciji i realiziranju praktične nastave ondje gdje je studentima potrebna, još uvijek se privatni fakulteti spominju kao "snažniji" i bolje opremljeni za praktično poučavanje studenata, a samim time i bolju pripremu za tržište rada. No, nisu svi istoga stava.
Na predavanju, foto: screenshot/HRT
Doria, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra kako javni fakultet radi puno bolji posao u pripremi studenta za tržište rada jer student postaje svjestan kako je on taj koji mora tražiti posao i kako "ništa ne dolazi na pladnju".
Na ovu se problematiku nadovezala i Mirjana Zećirević iz HZZ-a koja u dokumentarnome filmu ističe kako poslodavcima nije bitno s kojeg je fakulteta diploma, već koliko je ta osoba "iskoristiva". Na tržištu su najtraženije diplome tehničkih fakulteta, potom farmacija, medicina, logopedi, profesori fizike i kemije, kao i anglisti i germanisti. Ekonomija nije ni u prvih deset, pitanje je onda – zašto su se baš na tu granu fokusirali svi privatni fakulteti?
...Istraživanje o javnim i privatnim fakultetima: studenti otkrili čije su ocjene bolje, a zadovoljstvo veće!...
Najveće je pitanje oko studiranja na privatnim visokim školama ono o cijeni školarina i tko si to može priuštiti. Tako autorica i naša sugovornica ističe kako godina na takvom fakultetu u prosjeku iznosi 35 tisuća kuna.
Studentica VERN\'a Kim smatra kako je svaka kuna opravdana jer se profesor na njihovim predavanjima može fokusirati na svakog pojedinog studenta i imaju vrhunsku opremljenost svake dvorane. Što se tiče predrasude da se kroz takav fakultet studenti većinom "samo prošeću" jer se treba učiti puno manje, Kim misli kako je učenje individualna stvar svakog studenta.
Obrazovanost nastavnog kadra ipak je bolja na javnim fakultetima
Unatoč argumentu bolje spremnosti i konkurentnosti na tržištu rada, čini se da i javno fakulteti imaju pokoji adut u rukavu. Ono čime se hvale na javnim fakultetima jest nastavni kadar. Nastavnici s titulom doktora postali su norma na javnim fakultetima što nije slučaj s privatnima pa, kaže dekan Ekonomskog fakulteta Lajoš Žager, iako se i tamo i ovdje nastavnika oslovljava sa profesore, razlika je svima jasna.
Sličnog je mišljenja i Anka koja kaže da su domaći fakulteti bok uz bok sa onima europskima, barem što se stručnosti profesora i predavača tiče. "S obzirom koliko se iz proračuna izdvaja za znanost i visoko obrazovanje, mislim da naši fakulteti nekim čudom uspijevaju držati korak s europskima. Naravno ne prema standardu opremljenosti, ali prema nastavnom kadru svakako", odgovara naša sugovornica. "To uostalom tvrde i studenti koji su imali prilike provesti semestar, dva na nekom od europskih fakulteta, a to tvrde i studenti koji iz europskih zemalja dolaze ovdje na razmjenu. Profesori se zaista trude pratiti svjetske trendove i razina teoretskog znanja je na visini. Dosta toga ovisi i o upravi pojedinog fakulteta, imaju li viziju, želje i volje postaviti visoke standarde na svojim fakultetima, neovisno o tome je li riječ o javnim ili privatnim ustanovama", kaže.
...Krah privatnih fakulteta? Analiza otkrila: čak pola nije zadovoljilo kriterije!...
Ekonomsku polugu Njemačke pokreću upravo stručni studiji...
Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u filmu ističe kako je kritičnost prema studentima privatnih fakulteta nepravedna, vodeći se primjerom Njemačke čiju ekonomsku polugu čine upravo stručni studiji, dodajući, pomalo paradoksalno, kako na sveučilišne fakultete ne bi trebali ići svi, već samo oni najbolji.
Bez obzira na koju se opciju odlučili, važno je iskoristiti sve što vam vaš fakultet pruža, ali i sve prilike koje vam se, kao studentu, otvaraju i nude. U ovom razdoblju života imate prilike putovati, umrežavati se s kolegama, profesorima i stručnjacima iz struke kojom ćete se nakon diplome i baviti stoga je bitno svjesno i savjesno poraditi i na ovim aspektima studentskog života.
"Moja osnovna poruka studentima je da iskoriste svoje potencijale do maksimuma i sve što im fakultet može pružiti, od studentskih udruga do Erasmus programa. Putovati, skupljati iskustva i naravno učiti", kaže nam za kraj Anka. "Znanje je na cijeni, ako ne u Hrvatskoj, onda negdje drugdje sigurno jest. Ne bih željela da se ovo posljednje shvati kao pozivnica za \'odljev mozgova\', nego kao poruka studentima da će im se, prije ili kasnije, sav trud isplatiti. To je uostalom i moje iskustvo", zaključila je.
Filip Pavić
foto: Shuttestock, screenshot/HRT
