Mojfaks.hr u Karijera

Ispovijest studenta sezonca: 'Smjestili su me u sobu bez vrata i prozora, bakša ne postoji, a smjene su bez pauza'

Iako se priča o tome da su poslodavci poboljšali uvjete rada, ponudili bolji smještaj radnicima te povećali plaće, čini se da i dalje ima sezonaca koji prolaze pravi pakao. Jedan od njih je i student koji je otvorio dušu pa ispričao što je sve negativno doživio radeći na sezoni.

24. kolovoza 2018 12:22
Ispovijest studenta sezonca: 'Smjestili su me u sobu bez vrata i prozora, bakša ne postoji, a smjene su bez pauza'

Ispovijest studenta sezonca: 'Smjestili su me u sobu bez vrata i prozora, bakša ne postoji, a smjene su bez pauza' Foto: MojFaks

Činjenica je da Hrvatska u najvećoj mjeri živi od turizma koji na svojim leđima, osim sunca i mora, nose i turistički radnici. Otkako smo postali ljetna hit destinacija, prije svake sezone počinje javna kuknjava da nam fali ljudi, kako nema tko raditi, kako ćemo morati uvoziti stranu radnu snagu kad smo već svoju tako uspješno potjerali, piše 100posto.hr.

S obzirom na to da su ugostitelji ove godine dobrano počeli paničariti, shvativši da im nedostaje 15 tisuća radnika, izgledalo je da se neke stvari pokreću na bolje. Jer, trebale su proći godine kako bi i poslodavci shvatili da radnicima treba ponuditi atraktivnije uvjete od često skromne plaće i eventualne bakše. Tako su ove godine izgrađeni prvi hoteli za turističke radnike.

...Može li se zaraditi za cijelu godinu? Iskusni studenti \'sezonci\' otkrivaju zašto se svakog ljeta vraćaju ljetnim poslovima...


Iako se pisalo kako su ove sezone, uz razinu uvjeta smještaja, poboljšani i uvjeti rada, plaće i isplata prekovremenih, čini se da neki još nisu naučili kako radnike treba tretirati s poštovanjem i pružiti im dostojanstvene uvjete. U Facebook grupi Konobarski život se ove ljetne sezone objavljene fotke smještaja jednog konobara na sezoni, a na kojima se vidi da u čitavoj priči ovdje valjaju jedino stepenice.



Portal 100posto.hr razgovarao je sa studentom iz Zagreba koji je s njima podijelio svoje iskustvo rada na sezoni u Poreču. Ovo mu nije bio prvi posao, do tada je radio stvarno svašta, tako da je navikao na razne uvjete. No, na ono što ga je dočekalo nitko nije mogao biti spreman.

Ispovijest mladića prenosimo u cijelosti:

Smjene bez pauza


"Dobio sam stipendiju Sveučilišta u Zagrebu za bilateralnu razmjenu studenta u Torontu. No, na York Universityju tih 3 000 kn mjesečno nije dovoljno ni za smještaj, pa sam iznajmio svoj auto (imam monovolumen) frendicama koje imaju bend preko cijelog ljeta za 1 000 eura. Otišao sam na more, imao sam dogovoreno da ću čuvati klince, tj. biti babysitter za dva vrlo živahna klinca. To je bilo svaki dan od 18 do kad treba, obično do 1 ujutro, dok im se starci ne vrate sa svirki. S obzirom na to da sam prije ljeta dugovao 2 000 eura, vidio sam da na ovaj način to neće ići.

Izvor: Pixabay

Zato sam biciklom išao od tog mjesta izvan Poreča, gdje sam čuvao klince, prema centru Poreča, ulazeći u apsolutno svaki poslovni objekt pitajući za posao. Autopraonice, konobe, kafići, restorani, hoteli, teretana, sve... Problem je što sam tražio posao koji mogu raditi do 17 sati, kako bih stigao do 18 svaki dan na čuvanje klinaca. Našao sam posao u Poreču, nekih 12 km od ove lokacije.

...Top zarada, ali samo pod ovim uvjetima: Evo što studenti misle o ponudi sezonskih poslova...


Radio sam za 5 000 kuna + napojnice, koje nisam smio skupljati, nego smo sve odvajali u zajedničku škrabicu pa bi gazda jednom tjedno, kao, podijelio kako god njemu paše. A to je značilo da sam za cijeli tjedan mogao dobiti i samo 100 kuna. Dijelio je kako se njemu hoće. No dobro, imao sam misiju, odlučio da neću odustati osim ako se razbolim, i tako sam spavao u šatoru i po suncu bicikl vozio preko 20 km dnevno. Poslije bih trčao s klincima, a po noći sam obično slao mailove i obavljao svu dokumentaciju za Kanadu. Spavao sam u prosjeku 4 sata dnevno, ako se dogodilo da imam 5 sati bio bih jako sretan. Nisam se razbolio, što je i mene začudilo, dapače, smršavio sam, bio u super formi. Gazda je bio podnošljiv, ali neki od ekipe iz tog kafića su ljudsko dno, baš šljam.


Smještaj bez prozora i vrata


Gazda me smjestio u sobu bez vrata, bez prozora, kraj nekakvih salonitnih ploča po podu, bez ormara, bez parketa, pločica ili laminata, betonski pod pun građevinske prašine koja se diže čim napraviš neki pokret, zajednički tuš i wc za cijeli kat, užas. Svi novi ljudi koji su došli raditi kod njega pukli bi isti dan, ili za koji dan, i otišli.

No, ja sam izdržao i taj mobing od luđaka na poslu, i smještaj iz pakla, i umor, ništa me nije zanimalo, dapače, kad bi me netko provocirao i namjerno mi otežavao posao i život, a bilo je puno ljubomore kod ljudi koji ništa nisu postigli u životu, odgovarao bih samo \'ja idem u Kanadu, a ti?\' sa smiješkom na licu."

Izvor: Unsplash

Na kraju priče, ovaj mladić podržava sve studente i radnike koji se ne daju izrabljivati i ponižavati kao što se dao on, a smatra i da će propasti ti takozvani poslodavci koji diljem Hrvatske traže robove, a ne radnike.  Ipak, za njega je ovo bila vrijedna životna lekcija. Tvrdi da je njemu baš drago što je prošao to iskustvo jer je više naučio o sebi.


...Ljetni studentski poslovi: Zašto smo odlučile ljeto provesti radeći u pizzeriji i nudističkom kampu?...



Radne i životne lekcije ne bi trebali usvajati samo sezonski radnici, već ponajprije poslodavci koji će, nadamo se, jednom i zauvijek naučiti da dobrog radnika koji će ostaviti glavu, ruke, noge i kičmu treba tretirati, za početak, s dignitetom i poštovanjem, te da ga za rad treba adekvatno honorirati. Tek onda ćemo izbjeći ispovijesti ogorčenih sezonaca, kao i plakanje zbog nedostatka radnika koji, taj isti posao, nekako lakše probave u Austriji ili Njemačkoj.

Ivana Petrić
izvor: 100posto.hr
foto: Profimedia

Još vijesti