Mojfaks.hr u Karijera

Pretvori sramotu u anegdotu: najgore blamaže na razgovoru za posao

Ponos je čudna stvar, a svatko od nas se barem jednom u životu osramotio na razgovoru za posao, osim ako niste debelokožac koji ne 'ferma' živu silu ili Jeffrey Lebowski.

17. ožujka 2016 11:04
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Mi koji smo imali manje sreće, izblamirali smo se i više nego jednom, a u to 'više' spadaju i razgovori za posao.

Ponekad se zaletimo s pričom kako bismo ostavili što bolji dojam, ponekad damo krivi ili neočekivani odgovor, a ponekad zaboravimo da smo naglas rekli ono što je trebalo ostati samo u našim mislima.

Odlučili smo sakriti imena i otkriti neugodne priče studenata koji su se 'odlično' proveli na razgovorima za posao. Poslodavci - malo manje dobro...

"How do you do? I am very do!"


Crnokosa studentica (27) s Hrvatskih studija otišla je na razgovor u Hrvatski Telekom i nakon što je prošla sva testiranja, stigla je do razgovora s šefovima:

"Sviđala im se moja komunikativnost, radno iskustvo, spomenem u kojim programima sve radim itd. Sve super! I kaže šefica: 'Samo za kraj...reci nešto na engleskom.' Ja se nasmijem i kažem 'How do you do? I am very do.' Nikome nije bilo smijesno. Šefica je hladno rekla: 'Želite li Vi posao ili ne?' Umrla sam od srama."



Jurak (24) se prijavio za posao na jednom privatnom učilištu i došao do finalnog razgovora. U međuvremenu se s prijateljima šalio kako će na pitanje o plaći reći da ne prihvaća ništa ispod 20 tisuća kuna mjesečno. Na finalnom razgovoru dekan i asistent pitali su ga koliku 'financijsku kompenzaciju' očekuje na što je on jasno i glasno odgovorio: "Ništa manje od 20 tisuća kuna" i nasmijao se, ali oni nisu.

"Nabijte si tih 20 kuna u #$%&..."


Gogo
(26) prijavio se za anketiranje kupaca po supermarketima u jutarnjem terminu. U supermarketu nikoga nije bilo, no čitavo vrijeme bio je pod nadzorom supervizorice:

"Napravio sam 10 anketa u sat vremena, a bilo je možda sveukupno 30ak ljudi u tih sat vremena; taman na nas troje svakom po 10. Dolazi supervizorica i počne: 'Trenutno si 18 anketa ispod prosjeka!'
I tako je stalno kvocala i tlačila pa sam joj vratio blackberry i otišao. Ona trči za mnom jer je morala obavit' posao umjesto mene iliti držati prosjek od 28 anketa po satu. Zvali su me na telefon da mi kažu da mi neće platiti, a ja sam lijepo rekao: 'Nabijte si tih 20 kn u #$%&!' Mrzim supermarkete!
"



Uvijek ostanem među zadnja tri kandidata za posao i uvijek pitaju za frizuru (dreadlockse) i mogu li to počešljati. Na to sam im počela odgovarati da ne mogu iz vjerskih razloga. Ili pak, klasika: 'Imate li djece i ako ne, koliko ih planirate?' Otkud da ja znam i što da ja njima na to odgovorim?“, kaže Melita koja dodaje kako ponekad zna natuknuti kako je zaboravila kod kuće cjedilo za tjesteninu koje inače nosi na glavi, kada poslodavci počnu previše raspravljati oko njene kose ili postavljati neumjesna pitanja o porodu i zasnivanju obitelji.

"Molim vas, vratite Milku!"


Mila
(24) ima dugogodišnje iskustvo s čudacima na razgovorima za posao. "Ponekad sam brzopleta, no imam najbolju namjeru. Pitali su me na razgovoru za volontiranje u jednoj udruzi : 'Što Vi možete učiniti za udrugu?', na što sam kao iz topa ispalila: 'A što udruga može učiniti za mene!?' Svi su ušutjeli budući da su pola sata prije pričali samo o radu udruge. Prethodno su mi ponudili čokoladu za koju sam mislila da mi poklanjaju i uzela si ju. Nakon fijaska na razgovoru, pristojno su me zamolili da im vratim Milku. Krasno."



Drugom prilikom Mila se prijavila za prodavača rasvjete, no kada je došla do adrese gdje se trebao održati sastanak shvatila je da se radi o dating site-u: "Gospodin koji je dao oglas pokušavao me uvjeriti na sve moguće načine kako je to posao budućnosti i kako je on uvijek bio korak ispred svog vremena. Čak je bio toliko brižan da mi kaže kako mogu staviti svoju sliku 'samo do pola na stranicu'. Nabacila sam šprint po stepenicama kao da se zgrada urušava!"

Iako su u ovom slučaju uglavnom naši sugovornici 'krivci' za svoju blamažu, ni poslodavci ne zaostaju za njima.

Zato smo kraj odlučili zaključiti s tri zlatna savjeta za poslodavce:




a) Vaša dužnost je ponuditi plaću, a ne igrati se pogađalice s nama!

b) Oglasi moraju biti točni i sadržavati relevantne informacije!

c) Satnica je amen i zakon!


…i nitko se neće izblamirati!

Lovorka Ibrić
foto: Pixabay

Još vijesti