facebook,
whatsapp
I dok smo u oglasima domaćih studentskih centara mogli pronaći najraznovrsnije poslove, situacija od ožujka 2020. godine i pandemije koronavirusa promijenila je ponudu na virtualnim i fizičkim oglasnim pločama student-servisa. Poslova za studente je jako malo, a nakon što se pojedini oglas objavi mjesto se vrlo brzo popuni, posebice ako se radi o radnome mjestu u manjim gradovima i sredinama. Svoja iskustva o poslovima i poslodavcima, studenti razmjenjuju i virtualno u nekoliko Facebook grupa u kojima se oglašavaju i sami poslodavci. Tako se na društvenim mrežama posljednja dva mjeseca povremeno pojavljivao oglas za posao koji bi izazvao veliki interes studenata i mnoštvo komentara. Riječ o oglasu za posao modela studentima umjetničkih smjerova.
Prošli tjedan pisali smo kako je veliki broj takvih oglasa – lažan. Oglasi u kojima se traže studenti modeli, a nude astronomsku satnicu te slanje fotografija ili videa studentica koje se prijavljuju, uglavnom su lažni pa bi ih trebalo prijavljivati administratorima grupa u kojoj je oglas objavljen. No, unatoč sporadičnim lažnim oglasima, akademije i umjetničke škole zaista trebaju osobe koje će pozirati njihovim polaznicima.
...Vrtoglava satnica od 2500 kuna! Ne nasjedajte na ovaj FEJK oglas za posao – evo o čemu se radi...
Gola ispred osam učenika
Posao modela, na prvu, vjerojatno nije za svakoga. I dok pojedini maštaju o onoj sceni iz Titanika "Draw me like one of your French girls", drugima je nepomično stajanje u mjestu noćna mora. Ako se u to uključi još nagost i nepoznati ljudi koji promatraju svaki tvoj dio tijela – sve se pretvara u još goru noćnu moru. No, srećom po kistove i olovke na akademijama diljem Hrvatske, ima studenata kojima je posao poziranja samo posao, a ni ostale uvjete ne vide kao neku otegotnu okolnost.
Jedna naša sugovornica, studentica Ana (ime je promijenjeno za potrebe članka), već dvije godine s manjim pauzama, pozira učenicima i studentima. Kako nam na početku razgovara govori, na posao modela koji uključuje i poziranje za akt, odlučila se se iz inata i znatiželje. S poziranjem je započela u Školi za primijenjenu umjetnost, gdje je kao model srednjoškolcima pozirala u gaćicama i bez grudnjaka. "Stala sam tamo ispred osam učenika i uperili su reflektor u mene. Prvo se osjećaš neugodno, onako čudno je. Pogotovo što su oni maloljetni, ali brzo se navikneš. Tu i tamo krenu misli, ja sam gola, ovo su klinci, oni mene sad gledaju, nisam obrijala noge od jučer, možda su mi izrasle dlake 2 milimetra", govori nam Ana o svom početnom iskustvu kao modela.
foto: privatna arhiva, objavljeno uz dopuštenje/Slike nastale na jednom od časova, autorice M.K. i U.K.
Prema njenim riječima, dok nepomično stojiš i još čuješ profesora kako se studentima obraća da paze na detalje, osvijestiš koliko si fokusiran na svoje tijelo, zamaraš se dlakama, kapljicama znoja, dok učenici i studenti sve to skroz drugačije vide. "Oni tebe ne gledaju kao osobu, već kao objekt. Znači maksimalno objektiviziranje koje si itko može zamisliti, ali i shvatiš da nema potrebe za tim da se stresiraš oko svog tijela. Jer onako doživljavaju te, ali nije bitno ni tko si, ni što si ni kako izgledaš", priča nam Ana, te dodaje da nema razlike jesu li muški ili ženski studenti iza platna.
"Svi te gledaju jednako, nema podsmijeha niti sličnog, nitko to neće komentirati, nema stresa ili straha oko toga", govori nam te dodaje da je s godinama shvatila da vjerojatnije ona više razmišlja o studentima koji je slikaju, nego oni o njoj. "Oni su toliko istrenirani vidiš im da te samo gledaju kako bi te mogli prenijeti na papir kao nekakav objekt. Njima je svejedno jesi li ti ili stolica i nema smisla da se brineš", smatra ona.
3000 kuna za četiri puta tjedno
Ana trenutno pozira kao model na Akademiji u Ilici te nam priča kako svi studenti zaista cijene svakog modela. I sami studenti su u jednom periodu bili modeli jedni drugima stoga razumiju kako se i oni koji im dođu, osjećaju u toj ulozi. "Studenti su prvi koji te pitaju je li ti treba pauza, je li sve ok, ispričaju se ako te okreću. Tako da su oni skroz svi ok. Više-manje to su sve vršnjaci, fakat nije loše", kaže nam Ana.
Poziranje najčešće traje 2 sata, odnosno 2 puta po 45 minuta, s pauzama od 15 minuta, a Ana nam govori da za to vrijeme ponekad razmišlja o svemu, a nekad ni o čemu.
...Ovaj student informatike radi dva posla, a prijavio se i za treći: Evo kako mu to polazi za rukom...
"Doslovno cijelo vrijeme trebaš gledati u jednu točku i biti miran. Tako da to je super vrijeme za meditaciju, recimo, ako se time baviš ili ako možeš razmišljati o stvarima koje sve trebaš napraviti, ili vizualizirati si nešto, razmišljati o nekim idejama", ispričala nam je. A upravo to, možda može biti uvjet koji neki studenti ne mogu ispuniti, jer posao modela iziskuje sposobnost da budete mirni.
"Bitno je da možeš stajati na mjestu, da možeš biti miran i to je to. Jer i studentima predstavlja problem, ako treba nacrtati lice, a model se miče, razgleda i slično", govori Ana te dodaje da nikakva predznanja nisu potrebna.
Za studente koji modeliraju dovoljno je da znaju što je croquis/kroki, odnosno način crtanja, kada model treba što brže mijenjati poze, a studenti crtaju, kao i što je i kontrapost. "Kontrapost je vrsta bazne poze, odnosno stajanje kada je jedna noga ispružena, druga polusavijena, jedna ruka na kuku, druga spuštena. Tako da nije teško, sve ti se pokaže. Za bilo koje različite poze, sve ide u dogovoru s modelom", govori nam ova studentica i ističe da bi ovaj posao preporučila kolegama.
"Ja sam 11. i 12. mjesec radila pet sati dnevno, to su bile dvije grupe po 45 kn/h, četiri dana tjedno imaš praktički 3000 kuna plaću za četiri puta tjedno. A ne trebaš ništa raditi, ne treba nikakvo iskustvo. Definitivno meni je super, trebaš stajati, ležati i dobiješ novce za to".
Na ALU uglavnom rade stariji modeli i umirovljenici
Još jedna naša sugovornica, nekadašnja studentica umjetničkog smjera, govori nam da je također bila model studentima. Do posla je došla putem oglasa Likovne radionice, profila koji na Facebooku vodi momak koji također modelira već godinama.
"Sve se odvija putem telefona, a dobije se i broj telefona profesora kod kojega ideš (osobno sam modelirala na slikarstvu i kiparstvu nastavničkom smjeru na Jabukovcu). Studenti su jako profesionalni, kao i profesori, nikakve komentara nema, odrade svoj posao i to je to, ne kasne što je pohvalno, pitaju uvijek treba li pauza", govori nam Tina (ime promijenjeno za potrebe članka) o svom iskustvu rada.
Kako nam govori, s obzirom na to da je studirala umjetnički smjer pa je i sama crtala akt – znala je što je čeka. Na posao se javila jer joj je u tom periodu Akademija bila fizički blizu, a iz osobnih razloga nije mogla raditi posao s konkretnijom satnicom ili svakodnevnim angažmanom.
"Osobno nemam sram od skidanja niti mi je neugodno, pa mi što se toga tiče nije bio 'bed'. Posao nije lagan, iako se čini kao da je. Stajati po 45 minuta u istoj pozi je zahtjevno i tek kad je zauzmete i prođe 10 minuta shvatite koji dio je problematičan. Studenti vrlo rado podijele iskustva i savjetuju kako da stanete da vam bude lakše pa je dobro poslušati ih. Što se manje vrpoljite, oni su brže gotovi, win-win situacija", govori nam Tina o svom iskustvu rada.
...3 mita o studentskim poslovima u koja ne morate vjerovati...
Jedna poza inače se "drži" dva dana, nekada dulje, ako nisu svi bili prisutni pa nadoknađuju. No, Tina tvrdi da vrijeme brzo prođe. "Možete slušati glazbu ako želite... Vrijeme prođe. Nije da leti, ali isto tako se ne čini da traje cijeli dan, ja sam i pričala sa studentima često zbog zajedničkih interesa i bilo je ok", govori naša sugovornica.
Kada je riječ o cijeni, Tina pak smatra da posao modela ipak treba biti stimuliran i većom satnicom.
foto: Shutterstock By Pressmaster
"Cijena bi svakako trebala biti veća, ali očito imaju dovoljno zainteresiranih da ova opstaje i dalje. Na ALU većinski rade stariji modeli, ljudi u mirovini i sl. (što ujedno 'opravdava' cijenu jer je njima i to zarada), stoga im fali mlađih modela i različith građa", govori nam o svom iskustvu modeliranja.
Kako iz razgovara s našim sugovornicama doznajemo, posao modela za svakoga je drugačiji. Neki naglašavaju fizički napor, a drugi emotionalnu nelagodu. Ono što su obje djevojke napomenule jest da posao nije za one koji se i inače ne osjećaju ugodno među nepoznatim ljudima. Također je prihatljivija opcija onima koji su opušteniji kad je o golotinji riječ s obzirom da model mora ogoliti neke dijelove ili pak cijelo tijelo. Upravo zbog ovoga, djevojke se nisu usuglasile po pitanju satnice. Dok jedna ističe da nosi zadovoljavajuću naknadu, druga je pak mišljenja da bi se ovakav angažman trebao bolje plaćati unatoč fleksibilnosti obavljanja posla.
