Mojfaks.hr u Laganini

1770.6 km daleko od kuće: priča 19-godišnjakinje koja studira u Engleskoj

Zovem se Bruna Tomšić i 19 mi je godina. Išla sam u 2. Zagrebačku gimnaziju. Sada studiram novinarstvo u Northamptonu, Engleskoj. Ovo zvuči dosta prazno, kao da ponovno pišem životopis...

8. ožujka 2016 16:48
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

19-godišnja Bruna podijelila je svoje iskustvo upisivanja i studiranja na fakultetu u Engleskoj s čitateljima portala Teen385. Donosimo vam nekoliko ulomaka njenog članka koji u cijelosti možete pročitati ovdje.

"Meni je studiranje vani oduvijek predstavljalo nešto nedostižno i strano, tako da se u srednjoj školi nisam toliko zanimala za to. Bila sam uvjerena da ću studirati u Hrvatskoj. Sve dok moja najbolja prijateljica i ja nismo otišle na sajam fakulteta.

Tamo sam se upoznala s agenticom iz Uni Worlda koja me kasnije usmjerila i pomogla mi oko prijave na engleske fakultete, prijevoda ocjena i kasnije rezultata mature. Hana nije htjela otići van, ja jesam. Odnosno, bila sam isto dosta neodlučna što je sasvim normalno - ali sada sam presretna što sam se odlučila za taj korak, objavljuje Teen385.


foto: Teen385

Ne samo da su sve moje prijateljice ostale studirati u Zagrebu, nego ja nikad prije nisam ni bila u Engleskoj. Sve što sam znala su priče drugih koji su tamo bili par dana. No, preko te iste agencije sam dobila kontakt od jedne Zagrepčanke koja je otišla studirati na moj faks i upisala isti smjer kao i ja, novinarstvo. To mi je jako puno pomoglo jer mi je ona opisala kako to sve izgleda i rekla kako stvari stoje realno. Što jako puno znači nekome tko je bio zabrinut i nesiguran. Iako sam učila engleski 12 godina, tu je bila i ta nesigurnost oko jezika. Jedno je otići u Englesku turistički, a drugo je studirati i obrazovati se tamo. Hoću li moći pratiti seminare? Kakvi će mi biti ljudi u kampusu, hoću li se uspjeti sprijateljiti s njima? Imala sam jako puno upitnika, neću vam lagati. Najviše od svega je bila ta činjenica da odlazim negdje gdje sam svima biti potpuni stranac, a za sobom ostavljam svoju obitelj, prijatelje - sve one koji su bili uvijek tu za mene.

Nikad nećeš biti dovoljno spreman za takav korak, dok to sam ne odlučiš, iako ti jako puno može značiti potpora obitelji.


Prvi trenutak kada sam baš postala svjesna svoje odluke bila sam u avionu za Englesku, taman nakon ljeta.Nakon toga trebalo mi je sigurno oko mjesec dana prilagodbe, s time da i dan danas, nakon gotovo pola godine, još uvijek postoje trenuci kada se osjećam izgubljeno. Ali to je sasvim normalno.

Faksevi i kampusi u inozemstvu su ogromni. Ali stvarno oogroomni. Ovdje nas na oba kampusa ima oko 15 000, što je jako puno. Upoznat ćeš ljude iz svih krajeva svijeta, njihove razne kulture i običaje.

S nekim ljudima se možda nećeš slagati, ali nema veze. Svatko je drugačiji. Uvijek se sjeti da su svi ti ljudi isto izgubljeni kao i ti. Ne samo da će ti iskustvo studiranja vani dati puno prilika i mogućnost da usavršiš neki drugi jezik, već će ti i otvoriti oči. Neke stvari ćeš puno bolje razumijeti nego prije i shvatit ćeš koliko je svijet velik i kakve sve mogućnosti ti pruža ako si ih spreman prihvatiti."

Pročitajte više ovdje!

L.B./izvor: Teen385
foto: Pixabay