Oni koji su imali sreću da ga upoznaju i odgovaraju za njegovom katedrom i danas se prisjećaju bisera i nezaboravnih trenutaka u životu akademika i doktora pravnih znanosti.
Mnogi od bisera često završe na društvenim mrežama kao poučna priča koja se uvijek rado čita. Na forumu Moje Pravo postoji nekoliko tekstova koji nose naziv "Anegdote prof. Lukića", posvećenih upravo najzanimljivijim pričama i urbanim legendama koje se prenose s generacije na generaciju, piše Noizz.rs.
Međutim, jedna anegdota opisuje profesora Lukića u najljepšem svjetlu, a nedavno se pojavila na društvenim mrežama.
Učenje u parku sa neočekivanim ishodom
Jedan student prava sjedi u parku i pokušava ponoviti lekcije iz Uvoda u pravo. Prilazi mu stariji čovjek i pita smije li sjesti na klupu kraj njega. S obzirom na to da ima još mnogo toga za ponoviti, student se ne obazire mnogo na čovjeka do sebe, a on bi pak rado započeo razgovor. Kako ne bi ispao nepristojan prema starijem čovjeku u parku, student ipak nevoljno odgovara na pitanja.
Razgovor se zaustavlja na knjizi koju čita i na tome je li mu težak taj ispit na što se student počne žaliti i na predmet i na knjigu, a najviše na autora, profesora Lukića.
Čovjeku bude pomalo žao pa se ponudi da pomogne i da studenta ispita gradivo iz knjige jer je i on nekada bio student pa i sam "zna koje su to muke". Na kraju ispitivanja, penzioner prekida studenta i kaže mu: "Hvala Vam, kolega, to će biti dovoljno. Dajte mi indeks. Ja sam prof. Lukić."
Osim ove verzije događaja, poznata je i druga u kojoj student profesora susreće u tramvaju.
Oni koji su ga početkom proljeća sretali u šetnji posvjedočili su da je najčešće hodao sa cvijetom perunike u ruci. Rijetko se pojavljivao u javnosti, a među studentima je bio poznat kao strog profesor prepun vrckavih dosjetki.
L.B./izvor: Noizz.rs
foto: David Kennedy via Unsplash