Mojfaks.hr u Nakon predavanja

Je li dobra ideja da klinac ide na faks? 'Djeca geniji' ispričali kako im je bilo studirati u tako mladim godinama

Mali geniji su možda rijetkost, ali ih ima. Samo ove godine pisali smo o djeci koja imaju manje od 14 godina, a već su upali na fakultet ili ga čak već privode kraju. Pojedini klinci su jednostavno jako napredni za svoje godine kada su u pitanju intelektualne i druge sposobnosti, no postavlja se pitanje – bi li dijete trebalo pohađati fakultet?

9. listopada 2018 18:04
Je li dobra ideja da klinac ide na faks? 'Djeca geniji' ispričali kako im je bilo studirati u tako mladim godinama

Je li dobra ideja da klinac ide na faks? 'Djeca geniji' ispričali kako im je bilo studirati u tako mladim godinama Foto: MojFaks

Jeste li se ikada pitali kako je to imati primjerice 11 godina i već završiti preddiplomski studij, baš poput Williama Maillisa s Floride? On je primjerice maturirao s 9 godina pa uskoro nakon toga upisao St. Petersburg Collegeu. No, nije on jedini jer ove godine je 8-godišnji Belgijanac Laurent Simmons završio srednju školu i planira upisati fakultet. Izjavio je da bi volio postati astronaut ili liječnik.

Izvor: Unsplash

Genijalci među klincima nisu rijetkost, ali mnogi se pitaju trebaju li uopće klinci tih godina pohađati fakultet i kako to utječe na njih. Upravo su o tome u originalu za Vice pričali Bastian Eichenberger i Vittorio Hösle koji su kao djeca geniji krenuli na studij.

Studiranje kemije s 14 godina


Prvi put se Bastian Eichenberger osjećao potpuno prihvaćeno u laboratoriju za molekularnu genetiku. Profesor ga je studentima predstavio kao kolegu, samo usput kratko spomenuvši da je ovaj student biologije mlađi od svakoga u prostoriji. Za ovog 18-godišnjaka to je značilo kraj životnog perioda u kom je bio neprestano poprijeko gledan zato što postavlja dodatna pitanja i dobiva jednu odličnu ocjenu za drugom, piše Vice. Dok drugi mladići njegovog godišta uglavnom brinu o srednjoškolskoj diplomi, on radi kao znanstveni savjetnik, ubrizgavajući protein u gliste. Bastian je izuzetno nadareno dijete. S 14 godina, položio je sve predmete u srednjoj školi u Švicarskoj i počeo studirati kemiju u Freiburgu, u Njemačkoj. Kad se to pročulo, počeli su ga opsjedati mediji, nazivajući ga genijem od djeteta.

Bastian je jedva čekao postati punoljetan kako bi mogao bez problema raditi u sveučilišnom laboratoriju... foto: Manuel Eichenberger/Vice

Dekadama ranije, ista stvar dogodila se sada 58-godišnjem filozofu Vittoriju Hösleu, koji je fakultet upisao sa 17 godina. On je doktorirao 1982., s 22 godine – četiri godine kasnije postao je najmlađi profesor u Njemačkoj. Tada 17-godišnji Boris Becker upravo je osvojio Wimbledon, a mediji su Höslea nazvali "Boris Beker filozofije". Danas Boris Becker više ne igra tenis, a u međuvremenu je proglasio bankrot, ali zato Vittorio Hösle predaje filozofiju, politiku i književnost na Sveučilištu Notre Dame u SAD-u i objavio je 16 knjiga.

Na faksu se više druže s knjigom nego s drugim kolegama studentima


Vice piše da se u Njemačkoj izuzetno nadarenim smatra se dvoje od sto ljudi. Jednom kad se njihovi talenti prepoznaju, njihova akademska karijera obično se ubaci u turbo brzinu – i jedno kratko vrijeme, oni su miljenici medija. Prošle su tri godine otkako je Bastian bio velika priča i, iako su o Hösleu snimljena čak dva dokumentarca, nijedna ekipa za snimanje dokumentarnih filmova godinama mu već nije zakucala na vrata. Oni su ispunili potencijal čuda od djeteta, ali smatraju li obojica da je odluka da idu na studij tako mladi bila ispravna? Viceov novinar popričao je s obojicom kako bi to saznao.

Vittorio kaže da je nakon doktorata zapravo počeo izlaziti van i nadoknađivati propušteno kada je riječ o društvenom životu...izvor: YouTube

Kao 14-godišnji maturant, Bastian je u životu najviše od svega želio samo da izvodi eksperimente u pravom laboratoriju. On je za novine rekao da je želio razvijati lijekove za bolesti za koje još ne postoji lijek. Na drugom semestru na fakultetu, njegov plan i program konačno je podrazumijevao određen broj sati provedenih u laboratoriju, ali tik prije nego što je prvi put mogao obući bijelu kutu, sveučilište mu je uskratilo pristup laboratoriju. Iz pravnih razloga, nije mu bilo dopušteno eksperimentirati s kemikalijama. Rekli su mu da im je žao, ali da je suviše opasno. Nije bio ljut na svoj fakultet, kaže, ali je bio veoma razočaran i to je naškodilo njegovoj motivaciji. Vittorio Hösle kaže da razumije kako se Bastian tada osjećao. "Kad se tako nešto dogodi, treba vam mentor da vas ohrabri i da vam pomogne da se sredite", kaže on. Hösle je imao period tijekom prve godine fakulteta kad je htio napustiti studij. Pitao se je li trebao studirati "nešto korisno", kao primjerice medicinu.

...Maturirao s 9: Upoznajte 11-godišnjeg genijalca koji je nedavno diplomirao...


To se promijenilo kad je upoznao Dietera Wandschneidera , eksperta o Hegelu, koji ga je ohrabrio da ne napusti filozofiju. Hösle je postao jedan od najpoznatijih filozofa u Njemačkoj i najmlađi profesor u tom području. Kad ste izuzetno nadareni, to može postati dosadno i usamljeno – počevši još u školi. Hösle kaže: "Druga djeca u mom razredu nisu mogla pratiti pitanja koja sam postavljao našim nastavnicima, a ja nisam shvaćao koliko ih je to iritiralo". Preskočio je dva razreda, Bastian je preskočio četiri.

Izvor: Unsplash

Hösle se sjeća da mu je to samo neznatno olakšalo stvari. Kao 17-godišnjak, imao je malo dodira sa starijim studentima na godini i društveno se izolirao, povukavši se u knjige – posebno Platona i Hegela. Njegove kolege studenti to nisu mogli cijeniti. U srednjim dvadesetim, Hösle je stajao pred ljudima 20 godina starijim od sebe kako bi obranio postdoktorsku disertaciju, najvišu akademsku titulu, i na licima vidio koliko ih nervira. "Važno je da vas ne pomuti takvo odbijanje", posavjetovao bi on mlade studente kao što je Bastian sada. Razgovor s vršnjacima, prema njegovom iskustvu, također ne pomaže. Više voli da se skoncentrira na ono što doživljava kao svoju pravu "svrhu", a to je pisanje knjiga.

Jedan od nekada "nadarenih klinaca" je nakon doktorata tek počeo živjeti "normalnim" mladenačkim životom


Ali kad ste izuzetno nadareni to ne znači da morate da živite u trajnoj izolaciji, kaže Hösle. Nakon što je završio doktorat, nadoknadio je sve izgubljeno vrijeme, počeo je izlaziti i ostavio je usamljeničku egzistenciju za sobom. Tijekom godina, averzija njegovih kolega se smanjila – baš kao i najveći dio razlike u godinama između njih. Hösle vjeruje da je za izuzetno nadarene ljude posebno važno da svoje vještine koriste za pozitivne i korisne stvari. Jednom je na letu za Moskvu sjedio pored čovjeka koji je radio za duhansku industriju i pitao ga je zašto radi posao koji ljude pretvara u ovisnike. Čovjek se iznervirao i nije mogao mu mogao objasniti. "Nikad to neću razumjeti", kaže Hösle.

Izvor: Unsplash

U Bastijanovom slučaju je slično – on sa svojim istraživanjem želi razvijati lijekove i liječiti bolesti, ali sada uglavnom samo želi učiti koliko god je moguće. Nakon što su mu uskratili pristup laboratoriju, prebacio se na biologiju i marljivo radio u tom području. Sada kada ima 18 godina, konačno mu je dozvoljen pristup laboratoriju u kojem je sve te godine želio raditi. Ali on mi kaže da marljiv rad i nesvakidašnja inteligencija ne garantiraju uspješnu akademsku karijeru. Kad razmišlja o svom životu, osjeća da je veći dio njegovog puta predodređen – i ne samo njegov. "Od izuzetno nadarenih ljudi očekuje se da budu brži i da postižu velike stvari". On je fakultetsku diplomu stekao u redovnom roku, zajedno s drugim studentima. Ipak, i dalje želi završiti dodatno studiranje što prije da bi mogao da ući u stvarni svijet i započeti karijeru.

...Prva na svom fakultetu: Tinejdžerica diplomirala sa samo 15 godina...


...Čudo od djeteta: Ovaj 8-godišnjak već je završio srednju, a uskoro kreće i na fakultet...


On se nada da će se jednog dana moći osloboditi etikete "čuda od djeteta", da će ga ljudi cijeniti po onome što radi, a ne samo zato što mu je IQ viši od 98 posto drugih ljudi u Centralnoj Europi. "Da to ljudi lakše prihvaćaju, mogao bih se više posvetiti sebi i onome što želim", kaže on. To je ona vrsta života koju danas živi Vittorio Hösle s 58 godina. Papa Franjo ga je 2013. godine proglasio članom Papske akademije društvenih znanosti, jednom od najvećih počasti među kršćanskim znanstvenicima. Sve dok Bastian ne bude bio u prilici da sam raširi svoja krila, rad u laboratoriju pomagat će mu ostvariti snove. Tu ga cijene zbog njegovog rada i doživljavaju ga kao sebi ravnog. Njegov profesor ocijenio je njegov diplomski rad u roku od svega dva tjedna savršenom ocjenom.

Originalni članak pročitajte ovdje.

Ivana Petrić
izvor: Vice
foto: Facebook@VRT NEWS/Shutterstock

Još vijesti