Kako je biti gay na zagrebačkim fakultetima? Studenti nam otkrili na kojim studijima se treba 'skrivati', a gdje možeš – biti svoj

U nedjelju je u Imotskom održan običaj paljenja fašnika, ili krnje. "Krnjo" simbolizira nešto što je u protekloj godini nanijelo najviše nepravde i zla, a ovaj put to je bio gay par s djetetom koje je predstavljao lik saborskog zastupnika Nenada Stazića s crvenom petokrakom na čelu. U širenju mržnje i prenošenju krivnje za sve probleme na LGBT zajednicu, država Poljska otišla je i korak dalje. Skoro stotinu poljskih općina usvojilo je rezoluciju kojom diskriminiraju LGBT osobe i čine netoleranciju službenom. Tako je dio teritorija u Poljskoj čija veličina je veća od Mađarske – proglašeno "zonom bez LGBT osoba." 

S obzirom na aktualna događanja, razgovarali smo s par hrvatskih studenata te provjerili postoje li "zone bez LGBT osoba" na pojedinim fakultetima, te može li se govoriti o nekoj razlici u slobodi i tolerantnosti među različitim fakultetima i studentima koji ih pohađaju.

Naš prvi sugovornik, Ivan studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i kako nam govori iskustva su individualna i različita, kao što su i fakulteti i profesori. 

"Išao sam na Filozofski i istina je da su na Filozofskom studenti otvoreniji, alternativniji i liberalniji. Ne samo po pitanju seksualnosti, nego i svega ostalog, no što se seksualnosti konkretno tiče, mislim da nitko ne pridaje preveliku pozornost tome zato što su već \'naviknuli\' na to. Odnosno na pripadnike LGBTI+ zajednice ne gleda se kao na \'one druge\' i \'drugačije\', već su svi \'normalni\', jednaki i ravnopravni. Pogotovo jer dosta aktivističkih grupa i praksi dolazi upravo s Filozofskog”, govori nam on te dodaje da nikada nije doživio negativna iskustva ni diskriminaciju. 

"Nisam se ni eksplicitno autao jer a) nisam imao potrebu i b) to se po mom izgledu i ponašanju nekako \'pretpostavljalo\'. Makar moja seksualnost nikad nije ni bila predmet rasprave niti sam se ikome morao opravdavati zbog toga niti sam svoju seksualnost skrivao", objašnjava Ivan. 

Za Davora, Fakultet političkih znanosti koji je pohađao je solidno liberalan, kako nam govori tu je negdje na nivou s Filozofskim. 

"Nisam se nikad baš osjećao ugroženo, s tim da se nisam baš ful deklarirao. Više je to bilo odabranim ljudima. Nisam imao problema, ali ni želju outati se. S tim da sad kad razmislim mislim da može biti i liberalniji s obzirom na količinu LGBTI+ populacije koju naš faks privlači. Nije baš ko Filozofski koji ima parolu \'FFZG protiv homofobije\', direkt na prednjem djelu zgrade", kaže nekadašnji kolega. 

Svi sugovornici govore nam da pripadnika različitih seksualnih orijentacija ima na svim fakultetima, ali da se ipak razlika može vidjeti. 

"Onak\' stereotipno mislimo kako recimo na pravu i ekonomiji nema pripadnika LGBT zajednice, ali to je samo zato što su \'skriveni\' i nisu toliko slobodni izražavati svoju seksualnost upravo zbog te opće konzervativne svijesti. I mislim da je njima iskustvo studiranja puno teže u segmentu pronalaska društva, prijatelja i istomišljenika", govori Ivan. 

Davor dodaje kako smatra da su Filozofski i Fakultet političkih znanosti u sličnom omjeru što se tiče gay i straight ljudi. 

"Pola momaka s naše godine su bili gay i tu se ne zezam, mogu ti nabrojat\'", govori kroz smijeh. 

Kroz razgovore s pripadnicima LGBTI+ populacije, možemo zaključiti da ipak postoje razlike između pojedinih fakulteta u slobodi izražavanja. I dok je određenim studentima nezamislivo da budu na meti pojedinih skupina zbog načina odijevanja, izgleda, seksualne orijentacije, ili uopće ponašanja bez doze ustručavanja ili straha – neki se susreću s tim. Tako jedna studentica Hrvatskih studija progovara o svom problemu zbog kratke kose, zbog koje joj je profesor na predavanju s dozom osude rekao da je lezbijka. Sugovornik Hrvoje ispričao nam je i o svom nekadašnjem profesoru. 

"Imali smo predmet Psihijatrija, koji je držao stari profesor, koji je već bio pred mirovinom. Bio je i liječnik pri riječkom KBC-u. Kada smo došli do podjele bolesti koje bi spadale u psihijatrijske slučajeve, tako se on dotaknuo i homoseksualnosti i rekao da tu ne smije ništa pričati i izraziti svoje mišljenje - samo je rekao da to više nije u medicinskoj klasifikaciji bolesti i da on tu stavlja točku. Nama je to bilo čudno. Osjećao sam da bi on tu mogao ispoljiti neku diskriminaciju, no on je šutio. Kasnije kada smo počeli razgovarati s kolegama sa starijih godina, saznali smo da je izbio incident gdje se on zalagao za to da homoseksualnost treba ostati uvrštena u medicinsku klasifikaciju bolesti, na što su studenti poludjeli i žalili se prodekanici za nastavu i nastala je velika scena oko toga". To je za njega samo jedan od pokazatelja da su studenti medicinskih usmjerenja isto liberalni. 

Po ovim situacijama, može se uočiti razlika i ta sloboda koju studenti Filozofskog fakulteta ističu, a koja pruža svakom studentu osjećaj da može biti jednostavno - "svoj".