facebook,
whatsapp
Nedavno je diplomirao, osamostalio se, postao svoj čovjek, radi posao za koji se školovao. I zato Ivan Đurić (22) ne bi imao ništa protiv da mu se u ovoj ponovi 2021. godina. Ljepša od svih prethodnih – sumornih, nemilih, teških.
Prije koje jutro, kad je došao iz treće smjene, zatekao je na stolu studentski indeks, zaključen peticom koja mu je 'potvrdila' zvanje ekonomiste u turizmu, a usput i zaključila jedno razdoblje života, piše Blic.rs. Potom je prevrtio po glavi, prelistao sjećanja od siromašnih, dječačkih dana u rodnoj kući u selu Kremna, do Beograda gdje danas živi i radi.
>>>Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij<<<
Posle odvajanja od majke, koja nije mogla brinuti o njemu, prošao je kroz dvije udomiteljske obitelji, išao iz jedne u drugu sredinu.
Rođen kao peto od šestoro djece
"Rođen sam kao peto od šestoro djece moje majke, i ni s kim od njih nemam zajedničkog oca. Zapravo, nikada nisam saznao tko mi je otac, zato i nosim majčino djevojačko prezime. Majka je takvog psihičkog i mentalnog sklopa da joj ne mogu vjerovati ni mnogo manje bitne stvari, a kamoli tko mi je otac", počinje Ivan Đurić svoju priču.
Zbog uvjeta u kojima je ponikao, o njemu je brinuo Centar za socijalni rad u Užicu. Kada mu je majka rodila sestru Milenu, a on napunio šest godina, postao je štićenikom doma za nezbrinutu djecu. Ovdje je proveo dva mjeseca, dok nije upućen u udomiteljsku obitelj, u selo blizu Užica, gdje je krenuo u prvi razred.
"Živio sam u kući s hraniteljima, njihovim majkama i dva sina, i još jednim dječakom, sa smetnjama u razvoju, kojega je sudbina dovela ovdje isto kao i mene. Taj dječak se nije htio ili znao boriti za sebe, ali ja nisam bio takav, mada su udomitelji očekivali da, kao i on, ne tražim previše. Bio sam mirno i povučeno dijete koje je znalo cijeni sve što su mu hranitelji pružali, sve dok u istu obitelj nisu doveli i moju najmlađu sestru", zastaje Ivan na drugoj stranici životnog puta.
>>>Diplomirala novinarstvo zahvaljujući očima svoje majke: Slijepoj studentici mama čitala knjige za ispite i učila s njom<<<
Priznaje da je donekle u njemu bilo ljubomore, jer su udomitelji više pažnje posvećivali njegovoj sestri, ali je, tvrdi, odbojnost prema obitelji u kojoj je živio stvorila zapostavljenost. Namjera da u miru odrasta sa sestrom pretvorila se u žarku želju da što prije ode.
Završio srednju školu za pekara
Poslije šestog razreda ispunila mu se želja da promijeni udomiteljsku obitelj. Upućen je u Miloševac kod Velike Plane. Boraveći u njoj završio je osnovnu školu, zatim i srednju, za pekara, u Smederevu.
foto: screenshot via Facebook@Ivan Đurić
"U Miloševac sam došao toliko nestabilan da su mi se tresle ruke i da sam se plašio svake nepoznate sjenke, pratio me unutrašnji nemir. Da ga savladam, pomogla mi je socijalna radnica iz ovog mjesta", govori Ivan Đurić.
Odlučio se školovati i dalje
Poslije završene pekarske škole Ivan se vratio kod majke, gdje je proveo dva i pol mjeseca, da bi na jesen krenuo na Visoku poslovno-tehničku školu strukovnih studija. Krov nad glavom našao je u Sevojnu, u stanu iz reda socijalnih, koji se "privremeno dodjeljuju mladima koji se osamostaljuju".
>>>38 petica u indeksu: Ušao u povijest svog fakulteta – ovo uspjelo još samo jednom studentu prije njega<<<
"Uzdržavao sam se radeći u jednom hotelu, na održavanju wellnessa. Poslije tri godine preselio sam u Užice i podstanarsku stanarinu plaćao od plaće koju sam zarađivao u pekari. Studirao sam i učio", priča Ivan o pretposljednjoj stanici svog puta.
Diplomirao je 18. studenog – čistom peticom. Prije nje u indeksu, kao prosječna ocjena, upisano je 8,2 (od mogućih 10).
izvor: Blic.rs
