facebook,
whatsapp
U proteklih osam godina samo u Njemačku se odselilo 310 tisuća ljudi, po 20 tisuća otišlo je Austriju, Irsku i druge zemlje.
U istraživanju je potvrđeno da čak 79 posto Hrvata koji su se u Njemačku odselili od 2013., kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, do danas zadovoljno je svojim novim životom u toj zemlji, a samo je tri posto nezadovoljnih. Brojke potvrđuje i kontrolno pitanje, prema kojemu 65,2 posto iseljenika nije požalilo što se odselilo u Njemačku, a 80 posto tvrdi da su im se ispunila očekivanja u vezi s realizacijom u Njemačkoj. Samo 15 posto ih razmišlja o povratku u Hrvatsku u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju, 45 posto bi se eventualno vratilo samo kada budu u mirovini, dok 40 posto ispitanika tvrdi da povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir, piše jutarnji.hr. Među ostalim, kroz ovo se istraživanje može vidjeti i profil mladih koji odlaze.
>>>Ne damo se od mame i tate: Sa skoro 80 posto mladih koji žive s roditeljima, najgori smo u Europi<<<
“Percepcija iseljenika o Hrvatskoj” istraživanje je koje je doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta proveo u Njemačkoj na uzorku od 1200 ispitanika 2018. godine i 534 ispitanika ove godine.
Kako navode, od 2013. do danas iselilo se oko 310 tisuća hrvatskih državljana, što je 85 posto ukupnog broja iseljenih u tom razdoblju. Jurić je napomenuto i da je oko 20 tisuća odselilo u Irsku, isto toliko u Austriju te još oko 20 tisuća u sve ostale zemlje.
Nostalgija im nije baš glavna emocija kako mi mislimo
“Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj osjeća generalno bolje nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi, te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu nego što gubi u domovini. Međutim, istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život u Njemačkoj i da će se vratiti. Naime, svatko tko se iseljava vodi se željom za boljim životom. Međutim, jedno su želje, a drugo stvarnost. Za manji dio iseljenika migracija se pokazala razočaranjem i velikom životnom traumom”, govori Jurić za jutarnji.
>>>Dvije trećine hrvatskih iseljenika IMA DIPLOMU: Ovo su glavni razlozi zbog kojih 'dižu sidro' i odlaze<<<
Kako dalje napominje, bitno je uzeti u obzir i činjenicu da su iseljenici, u pravilu, prvih tri do pet godina zadovoljniji svojom odlukom o iseljenju nego poslije. Naime, nakon prvotne patnje, u pravilu, nastupa duži period zadovoljstva odlukom o iseljenju jer iseljenik ima osjećaj da napreduje te da mu raste životna snaga. Međutim, kada dosegnu određenu razinu i sve ponovno postane rutina, kod mnogih se pojavljuje sumnja u ispravnost odluke i preispitivanje koje može potrajati godinama, zaključuje Jurić.
Naši se drže zajedno
Jurić je također komentirao i socijalni aspekt života u Njemačkoj. Prema njemu, hrvatski iseljenici u Njemačkoj dominantno se druže i provode slobodno vrijeme sa svojim sunarodnjacima ili pak iseljenicima iz Bosne i Hercegovine i Srbije, dok s Nijemcima kontakt većinom imaju samo na poslu.
“Ovo je istraživanje nastavak moga istraživanja o motivima iseljavanja, a pokazalo je da iseljenici smatraju da domovinska i iseljena Hrvatska nisu učinkovito i uspješno povezane, kao i to da Hrvati u domovini imaju negativan stav prema hrvatskom iseljeništvu i njeguju brojne predrasude te da Hrvatska ne čini dovoljno da pomogne iseljenicima”, zaključuje Jurić, čije će istraživanje uskoro biti objavljeno u knjizi “Gastarbeiter Millennials. Exploring the past, present and future of migration from South-eastern Europe to Germany and Austria with approaches to classical, historical and digital demography” (Gastarbajteri milenijalci. Istraživanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti migracija iz jugoistočne Europe u Njemačku i Austriji pristupima klasične, povijesne i digitalne demografije) koja je upravo u tisku, a bit će predstavljena na Hrvatskom katoličkom sveučilištu potkraj listopada.
>>>Nakon 'fejla' na maturi, preselila u Irsku: Pala hrvatski, zaspala na kemiju pa ipak upisala svoj studij IZ SNOVA<<<
Odljev mozgova i kroničan manjak studenata
„Danas su visokoobrazovani, zaposleni i osobe u braku znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Dominantno obilježje ovoga iseljeničkoga vala je iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku također bilo rijetko“, smatra Jukić te dodaje kako najveću sklonost migriranju iskazuju ljudi u dobi između 20 i 35 godina, koji predstavljaju najproduktivniji dio društva. Broj visokoobrazovanih je visokih 37, 8 posto, stoga je Jurić siguran da se radi o velikom odljevu mozgova, što će se kasnije odraziti na socijalni kapital Hrvatske. Uz to, navodi kako je još jedan od ozbiljnih problema i taj da je u Hrvatskoj u posljednjih osam godina čak 10 posto studenata manje.
U Hrvatskoj nedostaje poštenja i radne etike, nije sve u novcu
“U analizi životnih vrijednosti vidjeli smo da mladi ne odlaze radi novca, odnosno da bi se brzo obogatili ili što brže došli do što veće plaće, što je glavna teza hrvatskih političkih elita. Da glavni motivi iseljavanja nisu isključivo ekonomski, vidimo i iz činjenice da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja“, objašnjava Jukić svoje rezultate. Kako dalje napominje, hrvatske su vlade glavne odgovorne za iseljavanje građana te da mogu učiniti puno toga kako bi se iste te migracije smanjile.
„Ako mlade nije iz Hrvatske otjerala ekonomija, onda ih ni oporavak ekonomije neće vratiti. Bitno je naglasiti da su visokoobrazovani iseljenici više motivirani poboljšanjem uvjeta rada, dok su oni sa srednjoškolskim kvalifikacijama više motivirani plaćom. U Njemačkoj su generalno spremni na puno više odricanja, trpljenja i patnje nego u domovini zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti”, objašnjava Tado Jurić i dodaje kako su ljudi izgubili vjeru u domovinu i politiku, ali danas, za razliku od prijašnjih vremena, imaju alternativu pa se stoga iseljavaju vjerujući da će njima i njihovoj djeci bolje biti van države.
Ljudima se ne daju ganjati veze za svaki problem, a hrvatski nacionalni identitet je prijevara!
“Istraživanje pokazuje da traže uređen sustav. Ljudima je naprosto dosta jurnjave za vezom i poznanstvima oko svakog životnog problema. Dosta im je neizvjesnosti i straha od budućnosti, ali i potplaćenosti i poniženja. Korupcija je učinila više štete hrvatskom nacionalnom identitetu nego što je oštetila gospodarstvo. Posljedica korupcije i nepotizma je nestajanje osjećaja zajedništva i solidarnosti, a koji bi trebao biti temelj društva. Dio iseljenih Hrvata, pogotovo mlađe generacije, počinje doživljavati hrvatski nacionalni identitet kao prijevaru kojom politička kasta manipulira kako bi se bogatila i zadržavala sebe na položaju. Korupcija uvijek poručuje da se bogati bogate, a da siromašni postaju još siromašniji. U zdravom društvu varalice se moraju kazniti, a trud se mora nagraditi. Ako vam netko ne uvažava i ne nagrađuje trud, ne preostaje vam drugo nego otići tamo gdje se nadate da će se to dogoditi”, zaključuje Jurić.
>>>Nisu samo besparica i nezaposlenost: Mladi odlaze zbog neuređene države, loših političara, primitivizma...<<<
Više od pola iseljenih su liberali, na glasanje ne izlazi ni 1 posto
Jurića naročito iznenađuje činjenica da 56,8 posto novih iseljenika izjavljuje da su liberalnog svjetonazora.
“Nezadovoljstvo iseljenika prema Hrvatskoj prvenstveno proizlazi iz osjećaja da su iz domovine otjerani neuvažavanjem, korupcijom i nepravdom. Više od polovine izjavljuje kako ima potpuno ili donekle negativnu sliku o Hrvatskoj, četvrtina je indiferentna, a četvrtina ima pozitivnu sliku. Nezadovoljni su i političkom participacijom iseljeništva koje je potpuno politički marginalizirano”, tvrdi Jurić koji također spominje još jedan veliki problem – glasača u dijaspori je sve manje. Kao primjer, navodi se statistika da je u Njemačkoj na hrvatskim parlamentarnim izborima 2020. glasala samo 2103 birača, što s obzirom na najmanje 300 tisuća osoba s pravom glasa predstavlja izlaznost od 0,7 posto. Ova činjenica predstavlja ozbiljnu indiciju o nepovjerenju iseljenika u hrvatski politički sustav, zaključuje Jurić.
Starim gastarbajterima je bilo stalo, mladima baš i ne
Tado Jurić u svom istraživanju analizira sličnosti i razlike u načinu života i razmišljanja između Hrvata koji su u Njemačku otišli u velikom iseljeničkom valu 60-ih prošloga stoljeća i ovih koji su se iselili u 21. stoljeću. Mnogi stariji hrvatski gastarbajteri, ističe on, cijeloga su života živjeli za Hrvatsku i ulagali u nju sav svoj kapital, znanja i emocije, a kod recentnog iseljeništva prevladava vrlo negativna slika o Hrvatskoj.
“Prije su iseljeni Hrvati koristili svaku priliku da posjete domovinu. Danas mnoge, nažalost, više ne zanima vlastiti zavičaj. Prije je samo tri posto njih govorilo da će ostati zauvijek u Njemačkoj, a sada ih je 45 posto. Nekad se htjelo vratiti 80 posto, sada 15 posto Hrvata koji žive u Njemačkoj. Prijašnji iseljenici nisu imali vlastitu nekretninu, sadašnji u pravilu imaju. Današnji iseljenici ostavljaju svoja polja i imanja i često žive u njemačkim sobicama”, tvrdi Jurić.
Čak je totalitarna država imala više razumijevanja od ove danas
Jukiće za jutarnji.hr naglasio i kako je nekadašnja Jugoslavija, za razliku od današnje Hrvatske, imala migracijsku strategiju i pokazivala je veći interes za povratak iseljenih tako što su se otvarale tvornice za povratnike i nudile informacije gdje se mogu zaposliti. “Dakako, ovdje nije riječ o idealizaciji Jugoslavije, nego o činjenici da je čak i totalitarna država imala više razumijevanja za demografska pitanja. Tito je 1972. godine u strahu od sovjetske invazije i posljedica češkog i hrvatskog proljeća zabranio iseljavanje. Jugoslavija je iseljenike počela promatrati kao gubitak vojnika, a ne radnika. U isto vrijeme je i Njemačka zabranila useljavanje nove radne snage uslijed naftne krize“, pojašnjava.
“Prije su gastarbajtere doživljavali kao priproste ljude, a danas ih doživljavaju kao pobjednike. Osnovno je pitanje ponavlja li se povijest. Bez obzira na to u kojem društvenom uređenju živjeli, za Hrvate je iseljavanje jedina konstanta. Nastave li se ovakvi trendovi iseljavanja, a sve pokazuje da hoće, poticanje nataliteta kao gotovo jedina mjera koju možemo čuti iz političkih krugova neće dovesti do demografske revitalizacije Hrvatske. Pronatalitetnom politikom u sadašnjim okvirima Hrvatska samo podiže i odgaja radnu snagu za potrebe Zapada. Ključna je mjera stvoriti uvjete da ljudi ne žele otići”, zaključuje za kraj dr. Tado Jurić.
Izvor: jutarnji.hr
