Mojfaks.hr u Nakon predavanja

Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij

Svjetsku nagradu Hermann Gmeiner koja se dodjeljuje uspješnoj djeci odrasloj u SOS Dječjem selu, nedavno je osvojila Kristina Ivanuš, 22-godišnja studentica marketinga.

19. listopada 2020 11:56
Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij

Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij Foto: MojFaks

Kristina je većinu svog života provela bez roditelja u SOS Dječjem selu Lekenik. Sa šest godina dijagnosticirana joj je rijetka neurološka bolest zbog koje je imala otežano kretanje, a morala je prolaziti i kroz duge i bolne pretrage. No, unatoč bolesti cijeli se život bavila sportom zbog čega su joj liječnici nedavno skinuli dijagnozu.

Danas Kristina ima dvadeset i dvije godine, studira marketing i sama si svojim radom otplaćuje studij. Prije nekoliko mjeseci postala je i dobitnica svjetskog priznanja Hermann Gmeiner te je postala uzor mnogim mladim ljudima diljem svijeta, piše Telegram.

S četiri godine završila je u SOS dječjem selu Lekenik. Prije toga živjela je s mamom, tatom i četiri godine starijom sestrom Anamarijom u selu pokraj Zaprešića. "Mama je otišla kad sam imala tri i pol godine. Imam svega nekoliko slika u glavi od tog dana. Bilo je sunčano jutro, pokupila je stvari i otišla, a seka i ja smo otrčale do ruba ceste i stale pokraj potoka. Čekale smo tatu da se vrati s posla. Radio je na željeznici noćne smjene i uvijek se vraćao u isto vrijeme. Plakale smo jer smo znale da se mama više neće vratiti", kazala je.

foto: Facebook

...Ostala bez roditelja kao djevojčica – danas je jedna od naših najboljih studentica...


Tata nas se sudski odrekao...


Kaže da je tata "priča za sebe". Nekoliko mjeseci nakon majčlinog odlaska još je i skrbio za dvije djevojice, no kad se morao vratiti na posao odlučio ih je smjestiti u dom jer djecu nije imao tko čuvati. "Nakon što nas je tata smjestio u dom nešto se promijenilo. Kao da nas je zamrzio. Dolazio bi nam u posjete, ali ne kao tata, više kao nekakav stranac, a ubrzo nas se i sudski odrekao. Bilo mu je teško plaćati moj dom 200 kuna mjesečno, iako je to bila jedina obveza koju je imao prema meni. I danas mi u rodnom listu piše da me se tata odrekao i to će tamo stajati do kraja mojeg života", priča Kristina.

Sa šest godina se razboljela


Iz tog ranog djetinjstva Kristina pamti i razdoblje bolesti. "Imala sam šest godina kad mi se na tjedan oduzeo osjet u nogama. Nisam mogla samostalno hodati. Sjećam se da su me moja SOS mama Gordana i SOS mama iz kuće pored naše držale za ruke i vodile u bolnicu u Sisak, no brzo su me poslali na Rebro u Zagreb", kaže. Nakon dugih i iscrpljujućih pretraga dobila je dijagnozu. Riječ je o poliradikuloneuropatiji, jako rijetkoj bolesti perifernih živaca.

...Nakon ispita student FSB-a doživo moždani udar: Imao sam 23. godine, pripremao završni ispit...


S osamnaest su joj maknuli dijagnozu, ali nažalost ne znaju hoće li se bolest ponovno vratiti. "Nadam se da neće i to mi je motivacija da cijeli život budem aktivna. Sa sedamnaest godina sam se počela baviti ronjenjem i možda je to ključ mojeg ozdravljenja jer mi je liječnica uvijek sugerirala da što više plivam i bavim se sportom", kaže Kristina za Telegram.

foto: Facebook

"Bilo mi je neugodno reći da nemam za kavu"


Iz Lekenika je sa 16 godina otišla u SOS stambenu zajednicu Velikoj Gorici. Planirala je upisati kuharsku kao i njena sestra, ali joj doktorica nije dala. Naime, nije smjela u strukovno zanimanje zbog prevelikog opterećenja nogu. Na kraju je upisala srednju ekonomsku, što se pokazalo dobrom odlukom.


...Probila led u Madridu: Ovo je prva hrvatska studentica u kolicima koja je otputovala na razmjenu...


U razredu je tada bila jedino domsko dijete i prvi put se osjećala totalno drugačije od ostale djece. Prvih pola godine nikome nije ispričala svoju priču. "Možda mi je taj period srednje škole bio najteži", prisjetila se. Imala je svega 140 kuna džeparca mjesečno i nije mogla pratiti svoje školske prijatelje kad su trošenja u pitanju. "Uvijek poslije škole izmotavala bih se da sam umorna, da moram nešto obaviti… Bilo mi je neugodno reći da nemam za kavu. I sjećam se da sam jako željela mobitel. Svi su imali mobitele, pa sam stalno posuđivala od frendica i fotkala se", priznaje Kristina.

I to ju je motiviralo da počne raditi. Krenula je sa 16 godina - prvi posao bio joj je čišćenje apartmana po Zagrebu. Od tog honorara kupila sam rabljeni mobitel od frendice. Kasnije sam odrađivala sezone na moru i radila za vrijeme zimskim praznika inventure po dućanima, konobarila i mogla sam ostalu djecu financijski više pratiti i bolje sam se ukopila u razred.

foto: Facebook

Uz dečka Luku odlučila sam upisati faks


Nije planirala upisivati faks nakon srednje, ali to se promijenilo na kraju trećeg razreda kad je upoznala svog dečka Luku dok je odrađivala sezonu u jednom kafiću u Filip Jakovu. "On je tada bio student druge godine strojarstva u Zagrebu i uz njega sam otkrila studentski život i shvatila da želim studirati. Prije dvije godine upisala sam marketing na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu", govori Kristina.

Odlučila se za privatni faks jer je morala upisati redovni studij zbog konkuriranja na natječaju za studentski dom, ali je bila svjesna da mora nastaviti raditi, a to na državnom fakultetu ne bi bilo moguće uz redovni studij. "Sezona mi je i dalje glavni izvor prihoda. Ovog ljeta sam, recimo, radila u plasteniku cvijeća, a dobivam i državnu stipendiju od 1200 kuna. Preko godine radim i u međunarodnoj firmi Ernst & Young administrativne poslove tako da mogu sve pokriti jer me studij mjesečno košta 2 200 kuna. No, uspijevam sve pokriti svojim radom", odgovara.

Sada je na trećoj godini i zasad ne planira upisivati postdiplomski studij. "Luka je sada na zadnjoj godini strojarstva i plan nam je da ove godine oboje završimo svoje fakultete i odselimo skupa u Filip Jakov gdje je njegova obitelj. Oboje nas privlači Dalmacija jer želimo imati veliku obitelj i to je puno bolje mjesto za odgoj djece od nekog velikog grada", otkriva svoje planove za budućnost.


Nagrada i izlazak u medije


Kaže da joj se život uvelike promijenio nakon što je osvojila nagradu Hermann Gmeiner. Krajem prošle godine prijavila ju je odgajateljica Danica Gvojić iz SOS zajednice mladih u Velikoj Gorici jer je željela da baš Kristina bude uzor mladima i pokaže svojim primjerom kako si svatko sam kroji svoju sudbinu. "Ušla sam u uži izbor s još tri cure iz svijeta i još uvijek ne mogu vjerovati da sam baš ja osvojila tu nagradu", skromna je Kristina.

foto: Facebook

U šestom mjesecu je dodjela u Austriji i dobit će pet tisuća eura i certifikat za uspješno dijete iz SOS sela. Tim će novcem platiti studij do kraja, a ostatak će staviti na štednju. "Dobra stvar je što su nas u Lekeniku, i kasnije u zajednici, naučili štedjeti. I da nije bilo tako ne bih mogla putovati niti plaćati studij. Naučila sam živjeti skromno i ovaj novac od nagrade mi puno znači", kaže Kristina. "Na faksu, primjerice, nitko nije znao za moju priču. I super su svi reagirali, čak su mi predložili da budem njihovo zaštitno lice i ponudili mi smanjeno plaćanje faksa za pedeset posto. I te geste su me posebno dirnule", kazala je za kraj.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

A.Z.
izvor: Telegram.hr
foto: Facebook