facebook,
whatsapp
Pronaći odgovarajući stan već godinama u Hrvatskoj je stvar sreće. Cijena najma sve su više iz godine u godinu, dok kvaliteta namještaja najčešće ne prati taj trend sve viših cijena koje bi trebale garantirati, ako ne luksuz, onda barem namještaj proizveden nakon razdoblja socijalizma. Studenti, kao dio populacije koji još uvijek nije stupio na tržište rada te slijedom toga, niti ne zarađuje znatnije iznose na mjesečnoj bazi, najčešće se odlučuju za cimerstvo i dijeljenje troškova života.
...Kad neće milom, onda će SILOM: Ova je studentica cimerici iz PAKLA napravila okrutnu smicalicu...
...Tko to more platit\'?! Svaki mjesec bacaju tisuće kuna u vjetar: Studiraju od kuće, a i dalje unajmljuju stanove jer NE ZNAJU dokad će sve biti online...
Dosadašnji problem - preferiranje turista nad studentima, sada promijenio svoje lice
I dok su prethodnih ljeta studenti u turističkim mjestima protjerivani van uslijed ispitnih rokova, kako bi se stanovi u kojima žive prenamijenili u turističke svrhe, godinu na izmaku obilježio je novi problem – plaćanje unajmljenih stanova u kojima studenti ne borave. Naime, zbog pandemije koronavirusa i održavanja nastave online, mnogi studenti napustili su unajmljene stanove, ali stanarinu i režije i dalje plaćaju kao neki oblik "čuvanja mjesta". Pojedinima su stanodavci izašli u susret i oslobodili ih dijela troška, ali situacija je i dalje daleko od povoljne za studente. Na sve te nove probleme, jedan stari i dalje je prisutan – a to je neprilično ponašanje stanodavaca i pretjerano zadiranje u privatnost studenata koji žive u njihovim iznajmljenim stanovima.
\'Iako je njihova kuća - stanovi su u najmu\'
Kao što je teško pronaći stan i odgovarajućeg cimera, također treba imati sreće i sa stanodavcima. Nekim našim sugovornicama, to nažalost nije pošlo za rukom. Jedna studentica govori nam da unajmljuje stan u Zadru. Lokacija, cimerica i izgled stana savršeno odgovaraju. Gazde su stariji ljudi, žive u kući u kojoj iznajmljuju tri stana, a tek nakon što je prošlo određeno vrijeme od useljenja primijetila je neke stvari koje joj nisu u redu. Kako naša sugovornica ističe, najmodavci nemaju osjećaj da u tim stanovima sad stanuju drugi ljudi, iako je to njihova kuća.
...Trebaju li studenti plaćati prazne sobe? Zbog nastave na daljinu studentski domovi su sve prazniji!...
"Događale su se situacije gdje oni, ponekad iz važnih razloga kao što je očitavanje struje, ponekad iz nevažnih (\'jel\' može cimerica zamijeniti žarulju u hodniku jer je visoka\'), dolaze na vrata. Oni žive u prizemlju kuće, mi smo na katu. Nekoliko smo puta bile bučne pa su se požalili, što je legitimno. Ono što je nelogično i suludo: zvone na portafon. Ako se ne javimo, dolaze i kucaju na vrata. Ako se opet ne javimo, guraju svoj ključ u vrata. Kad nas nema, očito ulaze. Kad smo doma i ne mogu ući, ide sve iz početka (portafon, kucanje, guranje ključa). Kad ni to ne upali (jer spavamo ili smo u kupaonici ili ne želimo), zovu nas na telefon", govori naša sugovornica.
I dok bi u jednu ruku rekli da je u redu da najmodavci obiđu povremeno stan, ukoliko je tako dogovoreno sa studentima, ova je situacija uvijek podložna krivim interpretacijama i zlorabljenju. U slučajevima da stanara nema dulje vrijeme, čak je i poželjno da najmodavci prozrače prostorije i provjere je li sve u redu, no naša sugovornica nam govori kako njeni najmodavci ipak pretjeruju s ulascima u stan.
"Cimerica je 20. prosinca otišla doma u Šibenik, ja dan kasnije. Prije odlaska sam, jer sam bolesna, oprala sve (čak i svoj prekrivač i one male tepihe u kupaonici), otvorila u svojoj sobi i u kuhinji prozore na kip i zatvorila škure da ne udaraju. Tako da nema govora o provjetravanju. Cimerica je u tom stanu sad već treću godinu, njezina je sestra bila također u tom stanu za vrijeme studija i prema njima, nisu se tako ponašali. Cimerica mi je rekla da je sigurno otvarala i ormare i ladice jer je takva gazdarica", govori nam te dodaje kako je problem što vlasnica stana više igra ulogu bake ili gazdarice, a ne stanodavke kojoj na vrijeme plaćaju stanarinu i režije.
"Eh, da, na balkonu smo imale prazne boce. Balkon je u potpunosti u zavjetrini i boce su bile u vrećama između zida i stola te nikako nisu mogle odletjeti u dvorište, kako je gazdarica navela. Vjerojatno ih je par bilo palo na sam balkon pa ih je ona, dok je njuškala, skupila u vreće i stavila u hodnik. Smatram to narušavanjem privatnosti, nepotrebnim ulaskom jer, ako su i ušli očitati struju, svakako su to mogli kad smo mi doma jer ih tu ne možemo, ni ne želimo zakinuti, ne treba se učitati na sekundu i na dan, svakako ostajemo u stanu do kraja mjeseca pa bismo to morale platiti. Silovanje portafona neću ni spominjati jer nisam navikla na to. Ponekad učim do tri ujutro pa spavam do 11. I da ne učim, može mi se i nije potrebno da me netko maltretira zvonjavom", priča naša sugovornica. Kako nam govori, do sada je imala troje stanodavaca i uvijek je bila prisutna jednostavna komunikacija, međusobno uvažavanje kao i najava te dogovor oko dolaska.
Useljavanje drugih stanara dok prvih nema
Slučaj prethodne sugovornice nije jedini. Još jedan sugovornik požalio se na još ekstremniji primjer. Naime, ne samo da je vlasnik stana ulazio u stan dok njega nije bilo – već je kratkotrajno "uselio" druge ljude. Naš sugovornik govori nam da je ugovor za tadašnji stan vrijedio do sredine srpnja, kada ga je planirao produljiti ako sve bude u redu.
...Studenti otkrili najgora cimerska iskustva: \'Sobu u domu dijelio sam s tipom koji nije zatvarao vrata kad je obavljao nuždu\'...
"Kada je počeo \'lockdown\' gazda je sam ponudio da mi prepolovi stanarinu. Bilo je sve u redu, uredno sam podmirivao režije i svaki mjesec plaćao stanarinu do srpnja kad sam s ekipom odlučio otići bacit đir do Paga pa smo stali u Zadar na ručak i svratili kod mene u stan. Ono što me zaprepastilo prilikom ulaska u stan je što su mi sve stvari bile zbijene u jedan \'ćošak\', a stan vidno korišten (prljav wc, skinut jorgan, prljavo posuđe, itd). Kad sam se vratio doma zgrožen (a i moji prijatelji) dogovorio sam sa svojima daljnje postupanje, isti vikend sam otišao pokupiti stvari, otkazao stan i javio gazdi da me više ne očekuje. Taman je taj vikend istekao i ugovor", priča naš sugovornik.
Nakon što je podmirio preostale račune za struju i vodu, pojasnio je i zašto je odlučio napustiti stan i ne produljiti ugovor: "Najmodavac se kasnije javio i ispričavao jer su članovi njegove obitelji u njegovoj odsutnosti \'posuđivali stan prijateljima\' i molio da razmislim o povratku, ali mene više ta ideja nije bila opcija", govori nam.
Još je jedna naša sugovornica živjela u kući u sklopu koje su se davali stanovi u najam. Kako nam govori, živjela je s cimerima – ne s vlasnicima kuće.
"Vlasnik je svako malo znao dolaziti u stan i par puta sam ga zatekla u svojoj sobi. Jednom je sjedio na mome krevetu kada sam došla i to mi je već bilo previše. Ništa seksualno, ali svejedno mi je bilo grozno", prisjetila se još jedna naša sugovornica svog iskustva zbog kojeg je i odlučila pronaći novi stan.
A što Zakon kaže?
Prema Zakonu o najmu stanova, članak 16. kaže da su "najmoprimac i drugi korisnici stana dužni najmodavcu ili osobi koju najmodavac ovlasti dopustiti ulazak u stan u slučaju iz članka 14. stavka 3. ovog Zakona te u svezi s kontrolom korištenja stana". Članak 14. stavka 3. pojašnjava kako je najmoprimac dužan obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima u stanu i na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je dužan snositi najmodavac.
U kontekstu slova Zakona, a prema iskustvima studenata koje su podijelili s nama, očito je da najmodavci često u svoje smještajne jedinice ulaze i kada za to nema realne potrebe, kao u slučaju očitavanja plinomjere, vodomjera i sličnih instrumenata i popravljanja kućanskih aparata ili sličnih kvarova. Ovaj je problem u situaciji pandemije koronavirusa dodatno došao do izražaja jer studenata u stanovima uglavnom nema zbog pohađanja predavanja "na daljinu" pa je linija između privatnosti najmoprimaca i osjećaja stanodavaca da moraju brinuti za taj isti prostor dodatno "istanjena", a negdje, čini se, i potpuno obrisana.
