facebook,
whatsapp
Načelnica Dječje klinike u KBC 'Dragiša Mišović', Olivera Ostojić, nedavno je upozorila da je sve više djece traži oslobađanje od tjelesnog odgoja u školama, naročito djevojčica, napominjući da je gojaznost jedan od gorućih problema među mladima. A upravo su najteže kliničke slike kod mladih uzrasta 15, 16 godina oboljele od COVID-19, zabilježene među onima s viškom kilograma.
Problem izbjegavanja satova tjelesnog, bilo smišljanjem razloga da se "hvataju krivine" ili nabavljaju ispričnice liječnika, desetljećima je prisutan u školskoj praksi. U Ministarstvu prosvjete za portal Danas.rs kažu da ne raspolažu podacima o tome koliko je učenika oslobođeno od tjelesnog.
>>>Studenti više vole teretane i pilates, ali evo zašto je 'sljemenarenje' najbolji izbor za tjelesni<<<
"Nažalost, nijedan državni organ ne vodi evidenciju o tome. Primijećeno je od strane nastavnika da su u sedmom i osmom razredu više oslobođene nastave djevojčice nego dječaci. Ima i slučajeva kada roditelji od liječnika traže ispričnice, ali ti isti učenici treniraju u klubu što je u najmanju ruku nelogično. Učenice često znaju tražiti opravdanje kako ne bi 'pokvarile' umjetne nokte ili šminku, odnosno kako se ne bi ozojile. 'Smara' ih vježbanje, a poslije nekoliko mjeseci ili godina plaćaju da bi vježbale", navodi primjere iz školske prakse Miroslav Marković, predsjednik Srpskog saveza profesora tjelesnog odgoja i sporta.
Mediji u regiji nedavno su prenijeli vijest da je učenica osnovne škole u Sloveniji na tjelesnom slomila umjetni, a ispod njega i pravi nokat, zbog čega su se njeni roditelji žalili školskom veću, tvrdeći da je osobno pravo njihove kćeri da ima umjetne nokte, a da je za povredu kriva – učiteljica.
Prema domaćim školskim propisima, učenik može biti privremeno ili za određenu školsku godinu oslobođen od praktičnog dijela nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja, u cjelini ili djelomično na osnovu prijedloga izabranog liječnika.
>>>Hit oglas za posao: Studentica 'odrađuje' tjelesni umjesto onih kojima se ne da vježbati<<<
"Postotak oslobođenih učenika kreće se od tri do 10 posto, a najviše se oslobađaju zbog bolesti mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva (deformacija kralježnice, bolovi u zglobovima), bolesti sistema za disanje (upala pluća, astma, bronhitis), odnosno povreda, trovanja i posljedica vansjkih faktora (prijelomi, iščašenja). Dosta su česte i bolesti sistema krvotoka (srčane mane, problemi s krvnim pritiskom, anemija)", kaže za Danas.rs Višnja Đorđić, profesorica Teorije i metodike tjelesnog odgoja na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Novom Sadu.
Ona napominje da je i u struci i široj javnosti duboko uvriježeno mišljenje da se jedan broj učenika "oslobađa" tjelesnog jer je to zapravo jedini način da izbjegnu pohađanje nastave, koji su obavezni za sve đake, od prvog razreda osnovne do završnog razreda srednje škole pa čak i na početnim godinama studija.
"Tu se, pretpostavka je, radi o nemedicinskim razlozima i svojevrsnom suučesništvu djece, roditelja i zdravstvenih radnika, što je izuzetno teško dokazati i što otvara brojna pitanja. U prilog ovoj pretpostavci govore podaci iz našeg istraživanja, da među oslobođenim učenicima ima znatno više djevojčica (i do tri četvrtine svih oslobođenih učenika), zatim, da broj oslobođenih učenika raste sa uzrastom, pri čemu je uvjerljivo najviše maturanata, tj. učenika završnog razreda srednje škole, a variranje broja uočava se i između škola i pojedinih nastavnika", navodi Đorđić neke od rezultata istraživanja koje je provela s kolegom Marjanom Butom.
Iznosi i podatak da se oko 70 posto učenika oslobođenih od nastave tjelesnog bavi tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme, a oko 40 posto smatra da bi ukidanje ocjenjivanja smanjilo broj oslobođenih učenika. Dio šire slike čine i učenici koji izostaju sa nastave, iako nisu oslobođeni.
Navodi rezultate drugog istraživanja, koji pokazuju da više od polovine gimnazijalki ponekad ili redovno izostaje s tjelesnog (53 posto), dok je taj postotak niži kod gimnazijalaca i dostiže 27 posto. "Konačno, i među učenicima koji su prisutni na satu, ima onih koji ne donose opremu za tjelesni (sjede na klupi) ili se, jednostavno, ne trude dovoljno. Pojedine učenice izbjegavaju vježbanje u dane ciklusa, što djevojčice, dodatno čini osjetljivom grupom kada je riječ o aktivnom učestvovanju u nastavi tjelesnog odgoja", ističe profesorica Đorđić.
>>>Za one koji su voljeli tjelesni u srednjoj: Sveučilište na istoku zemlje uskoro postaje bogatije za još jedan fakultet<<<
Ukoliko postoji sumnja da se učenik želi osloboditi tjelesnog iz nemedicinskih razloga, ukoliko neredovno dolazi na sate, "zabušava" i slično, to je, prema Đorđić, znak za uzbunu. I za nastavnika i za roditelje. Smatra kaže da je neophodno utvrditi uzroke takvog ponašanja i zajednički naći rešenje.
Različiti oblici nepoželjnog ponašanja, u koje spada i nenošenje opreme za tjelesni, nedovoljno zalaganje, izostanci, nedisciplina, često su izraz potrebe djece za pažnjom ili reakcija na sate koji im nisu zanimljivi i osobno relevantni, upozorava Đorđić. "Naše istraživanje metodom fokus grupa, koje se kao takvo ne može generalizirati, pokazalo je da srednjoškolke pretežno negativno ocjenjuju sate tjelesnog ('Da se nas pita, nikad ne bismo radile tjelesni'), predmet se, uz likovnu i glazbenu kulturu, smatra najmanje važnim, učenice se ne vole presvlačiti i nositi opremu ('Nema šanse da nosim tenisice od kuće'), a kamen spoticanja može biti i inzistiranje na jednoobraznoj opremi ('crvena majica, bijele hlačice'), znojenje, presvlačenje, prljava dvorana, natjecateljske aktivnosti na satu ('Dječaci kao da se takmiče za Olimpijadu'), pošteda zbog ciklusa i drugo", kaže Višnja Đorđić.
>>>Treba li nam znojenje u dvoranama? Studenti iskreno poručili što misle o tjelesnom na faksu<<<
Ističe da rušenje barijera koje srednjoškolke sputavaju da aktivnije učestvuju i više uživaju u nastavi tjelesnog, zahtijeva set mjera različitog nivoa: od toga da se omogućiti veći izbor fizičkih aktivnosti na satu (ili pojedinim dijelovima sata), da im se osigura pravo glasa u izboru i formatu aktivnosti, zatim organiziranje edukativne radionice o vježbanju i pravilnoj ishrani, stvoriti siguran ambijent, bez straha od fizičke ozljede i verbalnog uznemiravanja, grubosti, superiornosti i kompetitivnosti mladića…
izvor: Danas.rs
