L.B. u Vijesti

Kako je jedna vožnja 'dvojkom' studentu promijenila život

Sve je počelo jednog jutra, kada se profesor Radivoj Kašanin odlazeći na posao tramvajem 'dvojkom', zapričao sa slučajnim suputnikom...

22. rujna 2015 12:57
Tramvaj na zagrebačkom Glavnom kolodvoru

Tramvaj na zagrebačkom Glavnom kolodvoru Foto: Shutterstock

Pročitajte ovu pričicu, urbanu legendu kako je nazivaju na portalu Telegraf, o slučajnom susretnu studenta i profesora na putu prema fakultetu.

Radi se o poznatoj urbanoj legendi o omiljenom srpskom profesoru matematike na Elektrotehničkom fakultetu – akademiku Radivoju Kašaninu. O tome koliko je u njoj istine, ostat će zauvijek tajna, kao uostalom sa svim urbanim legendama...

Sve je počelo jednog jutra, pedeset i neke godine, kada se profesor Radivoj Kašanin (1892-1989) odlazeći na posao tramvajem “dvojkom”, zapričao sa slučajnim suputnikom.

"Momče, nego gdje si ti krenuo?", upitao je Kašanin ljubaznog mladića koji mu je trenutak prije toga ustupio mjesto.

"Krenuo sam na ispit", odgovorio je momak koji je baš tog jutra krenuo, gle čuda, na Elektrotehnički fakultet na ispit.

"Kod kojeg profesora imaš ispit?", upitao ga je dalje Kašanin ne otkrivajući svoj identitet.

"Ma, kod nekog gadnog Radivoja Kašanina, koji predaje matematiku. Nikada ga nisam vidio", uzvratio je student ni ne sanjajući s kim razgovara.

Riječ po riječ, započnu oni priču o matematici, a student ionako nervozan zbog ispita našao se u čudu što mu "tamo neki penzioner" dosađuje u prijevozu. Pošto su se do sita ispričali o svim mogućim temama iz matematike, došlo je vrijeme da se rastanu.

"Ja izlazim kod Vukovog spomenika", objasnio je mladić sretan što će se napokon otarasiti dosadnog starca, koji zna daleko više o matematici nego što je mogao zamisliti.

"I ja isto!", uzvratio je Radivoj, da bi po izlasku iz "dvojke" dodao: "A sad mi mladiću daj svoj indeks da ti upišem osmicu. Ja sam taj 'gadni Kašanin'. Znaš matematku i veoma mi je drago što smo se upoznali!"

Bile su ovo posljednje riječi profesora, koji se udaljavao laganim koracima ostavljajući iza sebe preneraženog studenta kome se tinta u indeksu lagano sušila na jutarnjem povjetarcu.

Poanta priče je da nikad nekog profesora ne nazovete gadnim jer nikad ne znate tko vas sluša i s kime pričate!

izvor: Telegraf