Satnica blagajnika, a posao psihologa, dadilje, mjenjačnice: Evo kako zapravo izgleda studentski posao na blagajni supermarketa

Priču o tome kako je biti blagajnica napisala je Petra Šimunović za portal Miss7. Petra je naime jedno ljeto za vrijeme studentskih dana radila na kasi supermarketa. Zanimljivo je pročitati da se smatra da blagajnice moraju u jednom biti i psihologinje i dadilje i mjenjačnica jer to kupci od njih očekuju. Prenosimo samo dio njene priče koju u cijelosti možete pročitati ovdje.

"Ljetni posao na blagajni. Ne može biti tako teško, razmišljala sam dok sam podizala ugovor u Student servisu. Osam sati stajanja može biti popriličan izazov, kao i rukovanje s velikom količinom novca, ali se pokazalo da je kontakt s brojnim kupcima ono što je doista testiralo moju izdržljivost. Jer neki kupci smatraju da si više od blagajnice. Osim što sam naplaćivala jabuke i toaletni papir, trebala sam biti i psihologinja, dadilja, mjenjačnica, stručnjak za bijelu tehniku i još mnogo toga...

Rečenica "Imate li sitnog?" je vjerojatno najomraženije pitanje ikad. Moram priznati, i samoj mi ponekad ide na živce jer ako želim nešto kupiti, ponekad zaista nemam ništa sitnije od dvjesto kuna. To je stvar poslovanja trgovine, i nikada ne zamjeram kupcima koji nemaju sitnog. Ali to ne znači da sam ja nepresušan izvor sitnog novca.

Pločica s natpisom "student" je vrlo privlačna za razne vrste "snagatora". Neki ljudi se vole derati na vas jer ste očito balava klinka koja nema pojma ni o čemu.

U oglasu za posao su bile navedene dužnosti koje se od vas očekuju – baratanje s novcem, brzina, točnost. Uloga dadilje ne se navodi nigdje, zato mi je osobito bila smiješna situacija kad je u trgovinu uletjela starija gospođa i pitala me mogu li na sekundu pripaziti njezinog unuka dok ona samo skoči unutra po kruh.

Nešto manje ozbiljno, ali gotovo jednako zamorno, je čuvanje vrećica, torbi i drugdje kupljenih stvari ispod blagajne. Možete ostaviti stvari pored moje blagajne, ali nemojte očekivati da ću ja paziti na njih. Niti pamtiti tko je donio koju vrećicu.

Tu je dakako i neplaćena usluga psihologa. Suosjećam s ljudima koji možda nemaju nikoga kome bi se izjadali pa dobro dođe i blagajnica, ali molim vas, nemojte me ometati u poslu. Ponekad bi ljudi nakon obavljene kupovine ostali stajati pored moje blagajne i očekivali da možemo nastaviti s ćaskanjem, ali ja moram poslužiti idućeg kupca. U moru kreditnih kartica, baratanja gotovinom, potvrđivanja garancija, preuzimanja ambalaže i ostalih zaduženja stvarno ne stignem (pre)dugo slušati o razmaženoj snahi ili kako već tjednima ne spavate dobro. Psiholozi će vrlo rado slušati sve to, ali uz naknadu znatno veću od one koju ima prosječna blagajnica

Rad na blagajni je bio stvarno poučno iskustvo. Sada kada uđem u dućan, nastojim biti što ljubaznija i susretljivija prema ženama koje rade posao koji je kao i svaki drugi – s prednostima i manama, i u kojem treba navigirati kroz brojne obaveze, kao i kroz ponekad nemoguće zahtjeve kupaca. Svakog trgovca bi trebala krasiti ljubaznost, ali mislim da bi isto trebalo vrijediti i za kupce.

Ivana Petrić

izvor: miss7.24sata.hr

foto: Profimedia