facebook,
whatsapp
Blistava budućnost čeka ovog mladog genijalca, 12-godišnje čudo od djeteta imena Bože Vukas. Ovaj osnovnoškolac živi u malenom zaseoku Ljut, smještenom nedaleko od Voštana. Dan mu, netipično za dječaka ovih godina, započinje kravama i knjigom. No, osim što pomaže roditeljima na imanju, javnost je zaintrigirao svojom idejom inovativne društvene igre.
>>>[VIDEO] 13-godišnji fizičar ušao u Guinnessovu knjigu rekorda: Izveo nuklearnu fuziju u 'uradi sam' reaktoru<<<
U nedostatku prijatelja, tražio način da se zabavi
Mladi genijalac zadobio je pažnju na nedavnoj Enter konferenciji održanoj u sklopu Centra izvrsnosti u Splitu. Ondje je, naime, predstavio svoju društvenu igru "Neradnik" za koju kaže da je igra u kojoj se "od neradnika stvori radnik", piše Slobodna Dalmacija.
"Budući da živim tu gdje živim, daleko od svega i svakoga, a najviše od prijatelja, kojih u selu zapravo i nemam, smislio sam način kako da se zabavim. Na pamet mi je došla ideja da napravim društvenu igru. Za nekoga možda kompliciranu, ali kada je jednom savladate, shvatit ćete da to uopće nije", kaže Božo. "Znači, radi se o okomitoj kartonskoj platformi dimenzija četrdeset puta dvadeset centimetara na kojoj se nalazi reljefni prikaz graditelja piramide", pojašnjava.
Bože uz svoju društvenu igru "Neradnik" / Foto: screenshot via slobodnadalmacija.hr, Nikola Vilić/Cropix
"Učinilo mi se glupim da to budu ljudi, pa sam u svom umjetničkom zanosu čovjeka zamijenio okruglim pilićima. Za igru podijeljenu na stotinjak razina, čiji je primarni cilj izbaciti neradnike i time olakšati radnicima nesmetanu gradnju piramide, potrebne su i karte, njih trideset i šest", pojašnjava Bože svoju društvenu igru.
>>>Je li dobra ideja da klinac ide na faks? 'Djeca geniji' ispričali kako im je bilo studirati u tako mladim godinama<<<
Bože vjeruje u uspjeh svojeg pothvata koji bi trebao doći tijekom ove nastavne godine, kada će u županijskom Centru izvrsnosti odlučiti o visini nagrade za njegovo djelo. Nada se najvišem iznosu, od 7 tisuća kuna koje namjerava utrošiti na printer i kalupe za rezanje, i tako uz pomoć dobrih ljudi pokušati komercijalizirati svoj rad.
Treba živjeti u stvarnosti, a ne virtualnom svijetu
Osim toga, Bože se nada da će njegova igra uskoro prerasti i do virtualnog svijeta kao računalna igrica, iako ga virtualni svijet uopće ne zanima. "Trenutačno se u njemu ne vidim", kaže Bože jer ga nerviraju mobiteli i tehnologije današnjeg načina života. Kako nastavlja, nije protiv tehnologije, ali smatra da bi se trebala koristiti umjerenije.
>>>15-godišnjak je najmlađi diplomac ovog fakulteta: 'Pao' u trećem osnovne, a sad ima 4 diplome<<<
Smatra da je današnja tehnologija poput televizora, mobitela i laptopa "začarala" njegove vršnjake, no, on je to uspio izbjeći i svoju utjehu traži u kamenu, stablu i papiru. Za sebe kaže kako živi u stvarnosti i kako je najvažniji kompromis. Nedostaje mu samo - društvo.
"Ono što mi fali svakako su prijatelji. Budući da ih nema u selu, njih sam našao u Centru izvrsnosti matematike u Splitu, čiji sam polaznik od prošle godine. Tu sam se pronašao. Iako tamo idem samo subotom", govori i dodaje da busom ide do Splita sresti se s ljudima koje smatra sličnima sebi.
Dan započinje kravama i knjigama
Njegov dan, svakako različit od dana većine vršnjaka, započinje rano i radno. "Moj radni dan počinje s kravama, koje po snijegu i kiši, hladnoći ili vrućini, vodim u pašu i uvijek s knjigom pod rukom. Moja se obitelj oduvijek bavi stočarstvom. Imamo dvadesetak krava i svaki dan životinji treba dati jesti. Evo vidite, još ima uokolo snijega, ali životinje vas ne pitaju je li vama hladno, one moraju jesti. One su othranile i školovale mene i moju braću", kaže, no napominje da ima još nekoliko hobija.
"Imam ja i drugih hobija. Izrađujem predmete u glini, volim crtati, za što sam dobio i nagradu na 'Lidranu', a naslijedio sam stolarski i graditeljski talent od oca i pradjeda. Dok su oni gradili crkve, izrađivali gusle i drveno pokućstvo, ja podižem suhozide", hvali se ovaj neobični osnovnoškolac.
>>>S 11 godina diplomirao fiziku: 'Besmrtnost je moj cilj – želim što više tijela zamijeniti mehaničkim dijelovima...'<<<
Planira upisati Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije
"Svaki dan odem tu iza kuće i uz pomoć motike vadim kamene gromade iz zemlje i lagano ih slažem. I onaj natpis u kamenu što ste vidjeli iza kuće, sve sam svojim rukama isklesao. Trenutačno sam u fazi izgradnje kućice, ali ništa na silu. Ono što radim, radim tog trenutka", objašnjava maleni genijalac.
"Ne planiram ni dva sata unaprijed, a kamoli što ću sutra. Uživam u svom radnom zanosu. Nitko me ne tjera i ni od koga ne tražim pomoć. Jedino što planiram to je da danas-sutra završim fakultet građevinarstva i arhitekture, tu se vidim. Imam dosta ideja u glavi i htio bih ih prezentirati", govori mladi Bože.
Sve ga zanima
Roditelji su ponosni na svog najmlađeg sina koji je još kao trogodišnjak znao nabrojiti i prepoznati zastave 195 država svijeta. Za to su mu bili dovoljni školski udžbenici njegove starije braće, a prema riječima njegove majke, "sve upija kao spužva".
"Odmalena je bio zainteresiran za selo, seoske poslove i naše okruženje. Tu se jednostavno našao. Uvijek je nešto radio i sve ga zanima. Odličan je učenik, ima sve petice, i onda se zaključak sam po sebi nameće. Naprosto ga sve podjednako interesira", ponosi se majka.
Braća studiraju u Splitu pa se druži sa starijim ljudima
I ona prepoznaje nedostatak društva kao problem. "Jedini hendikep jest taj što u selu nema nikoga osim naše obitelji. Braća mu studiraju u Splitu, pa dođu samo vikendom ili preko praznika. Fali mu društva, ali on to ne smatra nedostatkom, već prednošću. Druži se sa starijim ljudima. Od njih uči, osluškuje kako se nekada radilo i živjelo na selu. Možda ga je to i nagnalo da zanimaciju potraži u kamenu, glini, drvu i sada u ovoj igrici. Predan je u svom poslu i veliki radnik", ponosna je mama na svoga najmlađeg sina.
>>>Tamara je najmlađa magistra na svijetu: Sa 6 godina proglašena genijalkom, a već s 14 upisala i faks<<<
Inovator iz sela Ljut, sebe u budućnosti vidi na svakoj društvenoj poziciji, osim u politici. Oni su za njega strano tijelo. "Bili dobri ili loši, ne umiju oni stvarati nove vrijednosti. Ne može se od drveta koje je raslo da bude držalo za motiku napraviti violina. Tako je i s ljudima", mudro zbori Bože Vukas i time zaključuje svoju ideju o stvaranju novih vrijednosti i stvaranju radnika.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
izvor: slobodnadalmacija.hr
