facebook,
whatsapp
Humans of FSB opet donosi zanimljivu životnu priču inženjera strojarstva Vanje Perića, koji je ujedno i komičar. Kako je ispričao, komedijom se počeo baviti na trećoj godini studija, a sada već ima četiri godine komičarskog staža. Vanja je podijelio svoje komičarske početke i strahove koji su ga mučili. Točnije, onaj najveći - što ako se nitko u publici se ne nasmije na njegovu foru. Njegovu priču prenosimo u cijelosti.
"Inženjer sam strojarstva i komičar. Komedijom se bavim četiri godine, a počeo sam na trećoj godini faksa. Gledao sam prijatelja kako nastupa i pomislio: \'Ovo bih totalno mogao ja napraviti.\' Napisao sam neke fore i premišljao se nastupiti ili ne, a onda je prijateljica s faksa rekla da će me doći gledati. Tu više nije bilo povratka.
Ima neke fore za koje ne zna zašto su ljudima smiješne...
Za prvi put bilo je fantastično: ljudi su se smijali, svidjelo mi se, pa sam nastavio dalje. Nedavno sam slušao svoj prvi nastup i mogu reći da je bio katastrofalan, ali očito sam tada \'potrefio\' publiku. Najčešće su mi fore na vlastiti račun, studentski život i međuljudske odnose. Imam nekoliko fora za koje ne znam zašto se ljudi smiju na njih. Nastavljam ih izvoditi iako ne znam zašto funkcioniraju, a s druge strane, imam fore koje su meni toliko drage da ih svaki put izvodim, a nikada se nitko ne nasmije na njih.
Nemojte ga pitati da vam ispriča foru
Za pamćenje se koristim metodom mjesta. Svojih 15 minuta nastupa zamišljam kao dolazak u teretanu. Dolazim do recepcionarke, susrećem prijatelje i svaki od tih susreta je određena fora. Tako u glavi hodam kroz teretanu i redom pričam fore koje pamtim uz određena lica i stvari.
Kad se nitko ne nasmije umire dio komičara
Komičar zna da mu ide loše kad dobije pljesak za riječi: \'Ovo ide jako loše.\' Nekada se dogodi da pričaš fore i nitko se ne smije. To je fenomenalno katastrofalna stvar, kada ispričaš fore u koje si unio dio sebe i koje su inače ljudima smiješne, a kao odgovor dobiješ samo apsolutnu tišinu. Dio tebe umre tad. Što je više ljudi u publici, to gore. Trudiš se dalje spasiti stvar, no nekada jednostavno nije tvoj dan ili se nisi svidio publici. Nekada si sam sebi Brut.
Dođeš na nastup s tolikim pritiskom pa odradiš loš nastup jer publika osjeti tvoju tremu i lošiju energiju pa se i ona osjeća nelagodno. Osobno mi je teško kad nekoliko prvih fora ne prođe, a ostalo mi je još puno vremena. Na kraju takva dana pitaš se što ti je to trebalo i zašto to radiš, ali nastaviš dalje jer to voliš.
Loši nastupi se događaju
Koliko god dugo nastupao, uvijek će ti se ponovo dogoditi loš nastup. Bitno je naučiti prijeći preko toga i maknuti se od ljudi koji će ti reći: \'Bilo je dobro.\' Ako se okružiš takvim ljudima, stagnirat ćeš. Zato je potrebno od ljudi čuti \'Ovo je bilo loše\' nakon lošeg nastupa, koliko god to neugodno bilo, ali isto tako i \'Možeš ti bolje\'. Jedino te takva iskrenost može potaknuti da budeš bolji", podijelio je za Humans of FSB svoju priču alumni Vanja Perić.
A.Z.
izvor i foto: Humans of FSB
