Vodič za brucoše

'Morala sam skinuti piercinge za posao sobarice': Domaći studenti koji vole body art otkrili kako na njih reagiraju poslodavci

MojFaks | Nakon predavanja, 28.08.2017.



Neki poslodavci nisu blagonakloni prema ovom načinu ukrašavanja tijela.
Foto: Yasemin G via Shutterstock

21. stoljeće doba je moderne tehnologije, brzog interneta, nikad jeftinijih mogućnosti za proputovati svijet, ali i raznoraznih mogućnosti ukrašavanja vlastitog tijela. Piercienzi, tetovaže, 'probušene' uši, pupak, obrve – sve to pripada području tzv. body arta.

Iz dana u dan raste brojka ljudi koji se odlučuju tetovirati ili dodati još jedan piercing vlastitome tijelu. Većinom su to mladi ljudi koji na taj način žele ukrasiti svoje tijelo ili istaknuti svoju individualnost. Danas je vrlo lako doći do tattoo majstora, izabrati željenu tetovažu, tetovirati je i time postati dijelom kulture body arta.

Međutim, što kad istovremeno studirate, trebate novac za školovanje (ili za novi piercing!) te morate raditi studentski posao na koji možda nećete biti primljeni – baš zbog vaše tetovaže? Nekolicina studenata podijelila je s nama svoja iskustva vezana uz zapošljavanje i stavove poslodavaca kad je ovakav način ukrašavanja tijela u pitanju.

"Radila sam kao sobarica – morala sam skinuti dva piercinga"


"Prvu tetovažu sam napravila 2014. godine, osim nje, imam još dva piercinga u ustima. Kada sam donijela odluku o tetovaži i piercienzima, razmišljala sam o budućem zaposlenju, ali sam smatrala da moja radna sposobnost ne ovisi o body artu. Kada sam radila kao sobarica morala sam skinuti dva piercinga iz usta, ali tetovažu nisam mogla sakriti. Također, smatram da je diskriminiranje radnika zbog body arta već staromodan način razmišljanja i ujedno ga spajam s predrasudama. Ništa ne ukazuje na to da će tetovirani radnik svoj posao raditi lošije od onog koji nije teroviran OSIM same sposobnosti, kvalificiranosti, volje i želje za taj posao", kaže 21-godišnja Marina.

"Iako to poslodavci nikad nisu tražili, ipak prekrivam tetovaže..."


"Roditelji su mi, uz njihovo dopuštenje, poklonili prvu tetovažu za 17. rođendan. Zaposlenje je jako bitan faktor i s obzirom na situaciju moraš razmišljati o tome. Prije svake sljedeće tetovaže razmišljam i planiram da ju stavim negdje gdje nije (jako) vidljiva, a ako je vidljiva da ne bude eksplicitna, kontroverzna ili slično. Što se tiče dosadašnjih poslova, nisam nikad naišla na probleme, makar se trudim prekriti tetovažu koja se vidi kad radim, ne jer poslodavac to traži, nego jer nikad ne znaš kako bi ljudi reagirali, a u svrhu kvalitetnog obavljanja posla potrebno je da ljudi nemaju nikakve zamjerke. Zasad nisam nikad naišla na probleme. Smatram da poslodavci pri zapošljavanju, pogotovo za poslove koji uključuju kontakt s ljudima, ne trebaju gledati na izgled osobe ili na ono što osoba objavljuje na Facebooku, nego kako se ta osoba odnosi prema onima oko sebe. Ja sam dosad uvijek naletjela na poslodavce koji gledaju upravo to, a ne izgled, i ne mogu se požaliti", ispričala nam je 20-godišnja Antonia.

"Ljude ne treba procjenjivati po izgledu nego prema kvaliteti obavljenog posla"


"Prvi put sam se tetovirao s 20 godina, kada sam već bio student. Naravno da sam razmišljao gdje ću staviti tetovažu i što će ona simbolizirati kako ne bih imao problema s budućim poslodavcima. Dosad nisam imao nikakve zamjerke od strane poslodavaca što se tiče moje tetovaže i smatram da se ljude uopće ne treba tretirati prema izgledu nego prema kvaliteti obavljenog posla", prisjetio se 21-godišnji Matej.

Sara Matijević


tetoviranjepiercingbody artstudentiposlodavcizapošljavanje


Prati nas na Instagramu!