Mojfaks.hr u Karijera

Očekivanja vs. realnost: Mladi nam ispričali kako im je bilo na prvom poslu u struci i što ih je razočaralo

Dok neki mladi kreću studentskim putem jer je 'poželjno studirati', drugi zaista žele na fakultet koji su odabrali prema svojem interesu. Tek kada završe fakultet i preuzmu tu famoznu diplomu shvate da su možda pogriješili vodeći se vlastitim preferencijama jer 'real job' u njihovom području nije nalik onome što su zamišljali.

10. srpnja 2018 14:58
Očekivanja vs. realnost: Mladi nam ispričali kako im je bilo na prvom poslu u struci i što ih je razočaralo

Očekivanja vs. realnost: Mladi nam ispričali kako im je bilo na prvom poslu u struci i što ih je razočaralo Foto: MojFaks

Neki mladi će svoj prvi radni tjedan u struci definitivno zapamtiti. Jedni će ga pamtiti po vlastitom oduševljenju i tome što se sada konačno mogu baviti onime što vole i za to biti plaćeni, a drugi će ga pamtiti kao dan kada su shvatili da su pogrešno odabrali struku.

Izvor: Shutterstock

Razlozi za mišljenje o "krivoj struci" su razni, a u razgovoru s mladima iz Hrvatske saznali smo da se glavno nezadovoljstvo krije u tome što taj posao nisu zamišljali takvim, osobito ako znaju da je isti posao negdje van Hrvatske sasvim drugačiji.

Od šamara realnosti do oduševljenja


Mladi s kojima smo razgovarali o njihovim očekivanjima na poslu u struci diplomirali su prije pet ili šest godina. Mnogi od njih zvuče prilično razočarano te su zbog toga, navodno, napustili struku te se danas bave drugim stvarima.

Djevojka koja je završila Fakultet političkih znanosti tvrdi da novinarstvo uopće nije za nju kada je krenula s pravim poslom u tom području. Prema njenim riječima, "trčala je okolo za 2500 kuna i trebala je biti sretna što radi".

Priča mladića s FER-a je malo drukčija. Kaže nam da mu se idealno poklopio smjer (automatika) s prvim poslom koji je u struci obavljao. Zaposlio se nekoliko mjeseci nakon diplomiranja te na poslu naučio više nego u pet godina studiranja. I dalje je u struci, ali je promijenio firmu.

Izvor: Shutterstock

"Moj prvi posao u struci bio je provedba kandidature jednog hrvatskog grada za Europsku prijestolnicu kulture. Budući da sam po struci novinarka, u početku sam se bavila informiranjem javnosti o tijeku kandidature, a kasnije sam bila \'poklopac za svaki lonac\', odnosno moj se opseg posla proširio. Naučila sam puno o projektnom menadžmentu, ali, naravno, bila sam potplaćena. Bila sam plaćena 20 kuna po satu neovisno o opisu posla, baš kao i kad sam radila preko student-servisa. No, moram napomenuti da sam bila zadovoljna i da sam sada zahvalna na toj prilici jer sam tijekom rada stekla brojne kontakte koji su mi osigurali drugi posao, a vjerujem da će mi otvoriti i brojna vrata tijekom života. Bio je to šamar realnosti, ali kvalitetan i s razlogom", ispričala je svoje iskustvo bivša studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.


...Svaki drugi student odgađa diplomu zbog bolje plaćenog studentskog posla...


Bivši student Veterinarskog fakulteta u Zagrebu se jako razočarao prvim poslom u struci pa zauvijek iz nje i izašao. Tvrdi da ga je demotiviralo stažiranje bez plaće s "navodno plaćenim doprinosima" (napominje da mu ništa od toga nije bilo uplaćeno). Nakon šest mjeseci našao je super plaćen posao van struke te se više nije vraćao veterinarskom poslu.

...Stručno osposobljavanje ruši cijenu rada i samo prividno smanjuje nezaposlenost...


"Imao sam sreću pa sam posao u struci našao samo dva mjeseca nakon diplomiranja. Počeo sam raditi kao nastavnik u srednjoj školi i od samog početka mi je bilo jako naporno i stresno. Na fakultetu nas nitko nije pripremao na to kako da budemo razrednici, a ja sam morao biti razrednik od prvog dana, prvom razredu. No, učio sam od svih, od ravnatelja preko kolega do učenika. Nakon prve godine sam htio dati otkaz i tražiti nešto drugo, no bio sam uporan i išao na dodatne edukacije koje su me ohrabrile da ostanem nastavnik i danas, s već 7 godina staža. Kad sam bio student očekivao sam da će taj posao biti lakši, da ću biti kao profesor Keating iz Društva mrtvih pjesnika, ali to je baš daleko od realnosti. I dalje je svaki dan u nastavi izazov, ali i prilika za učenje. U našoj struci stvarno vrijedi ona da se čovjek uči dok je živ", ispričao je svoje iskustvo bivši student Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Izvor: Facebook

Njegov kolega, koji je predavao informatiku i fiziku u jednoj srednjoj školi, tvrdi da ga je opalio žestoki šamar realnosti kada je došao na posao. Tvrdi da je tu bilo stadija od "najbolji posao ikada" do "nikad više" i to samo u jednom školskom satu. Poslije toga desetak mjeseci si je govorio da je problem u njemu pa kasnije završio izvan struke te tvrdi da je sretan. Bivši student Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 2015. godine. Dok je bio demos na fakultetu pronašao je posao te se na njemu zadržao do sada.

...SOR-ovci uzvraćaju udarac: Mladi otkrili što i kako zaista rade na stručnom osposobljavanju...


"Kada sam upisao fakultet družio sam se s apsolventima pa se među njima često pričalo o tome kako studenti matematike traže posao kao apsolventi i onda \'dođeš na razgovor i ako išta znaš kažeš da očekuješ bar 8000 kuna neto kao apsolvent\'. Naravno da je to sve bilo \'woooow j*beno\', ali s vremenom se stanje u struci (pretežno pričam o računarstvu sada, ne matematici) promijenilo pa su poslovi bili sve manje plaćeni. Na primjer, kad sam upisao diplomski plaće su već pale na oko 5000 za nakon diplome. Čovjek se pomiri s tim. Moj prvi posao je počeo tako što sam radio na faksu kao demos te bio u kontaktu s priličnim dijelom zaposlenika i onda mi je jedan od njih rekao da se prijavim na ovu poziciju jer bi moglo biti nešto što me bar iole zanima. I tako sam se prijavio kao student na zadnjoj godini s još nekih 7-8 ispita plus diplomskim s mišlju: \'Ako ništa drugo vidjet ću kako izgleda razgovor za ozbiljan posao\'. Posao sam dobio, čak sam se malo uspio cjenkati za onu mizernu satnicu. Super sam zadovoljan poslom već nekoliko godina na tom mjestu. Sve je bilo po dogovoru s firmom, direktorom i šefovima, imam ugovor na neodređeno i redovnu plaću. Prva plaća, nakon sto sam potpisao ugovor (tek nakon što sam napokon diplomirao) bila je daleko veća od prosjeka za struku i \'skill set\' koji sam ja imao", ispričao nam je.

Manje oduševljeni svojom strukom ostali su i mladići koji su završili pravo. Jedan od njih studirao je na Pravnom fakultetu u Osijeku, dok je drugi postajao budući odvjetnik na istom fakultetu u Zagrebu. Mladi pravnik iz Slavonije tvrdi da je na prvom poslu naučio dosta toga o samom pravu te je "udarao ovrhe" kao odvjetnički vježbenik za 17 kuna po satu. "Pobjegao sam iz struke za šest mjeseci, a trebao sam i ranije", zaključio je.

Izvor: Pixabay

"Moj prvi posao u struci nije ispunio očekivanja. Prvo sam radio kancelarijski posao u odvjetništvu, bio sam pripravnik i očekivao sam sad da ću nešto učiti, imati mentora i ići na sud itd., a na kraju se sve svelo na to da sam pisao žalbe, rješenja – uglavnom radio sam hrpetinu papirologije. Jednom sam otišao na sud i to su me poslali samog i totalno nepripremljenog. Ne moram reći da su me samljeli i protivnici i sutkinja. Ali evo, moj kolega je imao super iskustvo zato što je dobio malu firmicu i dobre ljude pa ono... to valjda ovisi o tome kakvu sreću imaš. Mislim da generalno nitko nije ispunio očekivanja, svi se razočaraju. Dijelom u sustav koji ne funkcionira, dijelom u kolege koji su loši...", komentirao je mladić sa zagrebačkog Prava.

Momak koji je završio strojarstvo na Veleučilištu u Varaždinu (danas Sveučilištu Sjever) kaže da je doživio šamar realnosti na prvom poslu. Tvrdi da se radi po 12 sati dnevno, pet dana u tjednu te subotom osam sati. Iako je plaća dobra, mišljenja je da fakultet nema veze s poslom.

...Neki tulumare na studentskim srijedama, a drugi rade: 3 studentice ispričale zašto bi baš SVAKI student trebao RADITI uz faks...


"Mislim da fakultet i praksa žive u dva različita svijeta. Ljudi na faksu (barem moji odsjeci, povijest i pogotovo pedagogija) nemaju dodir sa stvarnošću uopće. Osobito kad dobiješ mentora koji, da mu tijelo nije automatski programirano na disanje, bi umro koliko je nezainteresiran za život, onda to bude baš koma. Sva sreća pa sam imala susretljive kolege koji su me trpjeli i objašnjavali mi sve što mi nije bilo jasno. Prosvjeta je takav posao da stvarno nikad ne znaš što će ti se dogoditi, svaki dan je novi izazov. Koliko god mi je bilo grozno zbog činjenice da me nitko nije pripremio barem u teoriji i zbog groznog mentora, s druge strane mi je bilo i okej jer su ponajprije učenici imali razumijevanja i učili su skupa sa mnom. Ušla sam u taj posao mrzeći i prosvjetu i misleći da nikad neću moći voljeti taj posao i dobro ga raditi i na kraju otkrila da je to baš ono za što sam stvorena. Tako da... u svakom zlu neko dobro. Mislim da bi se fakulteti trebali interesirati za funkcioniranje stvari u praksi jer žive u svom \'fantasy\' balončiću. Na pedagogiji kod mene je sve bilo kroz roze naočale, leptiri i duge i jednorozi i onda te stvarnost opali tako jako da će ti i unuci osjetiti bol", ispričala je bivša studentica Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Izvor: Pixabay

Iz razgovora s ovim mladim ljudima možemo zaključiti da svatko ima svoj doživljaj i iskustvo prvog posla u struci, no mnogima je to odredilo putanju karijere kasnije u životu – hoće li se baviti poslom za koji su se godinama školovali ili će zgroženi jednostavno izaći iz branše.

Sudeći po odgovorima, velik je dio odgovornosti na fakultetima koji bi studente barem nekako trebali pripremiti za tržište rada kako se ne bi puno iznenadili onime što ih na radnom mjestu čeka. S obzirom na to da se u Hrvatskoj stvari jako sporo odvijaju (najbolji primjer za to je dugo očekivana Kurikularna reforma koja je krenula u svom eksperimentalnom obliku), postoji strah da će još dosta generacija izaći s fakulteta s diplomom, a da se na kraju zbog različitih razočarenja neće uopće baviti poslom za koji su se obrazovali.

Ivana Petrić
foto: Shutterstock

Još vijesti