V.K. u Karijera

Studira medicinu i pliva kao riba: Luka niže uspjehe u bazenu, a uskoro će biti i vaš liječnik

Odljev mozgova, ali i mišića? Treba li se akademska zajednica bolje organizirati kako domaće mlade sportske nade ne bi odlazile van države?

30. srpnja 2021 15:44
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Hrvati imaju mnogo toga na što se ponose, a od nacionalne važnosti u prioritetnoj skupini su nam i sportska natjecanja. Ne moramo nikoga ni podsjetiti kako je izgledao doček Vatrenih prije par godina na Trgu bana Jelačića, a trenutno medijski prostor pune "zlatna" braća Sinković, teniski parovi Čilić/Dodig i Pavić/Mektić kao i dobre vijesti o svim drugim natjecateljima na aktualnim Olimpijskim igrama.


Student treće godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Luka Misović vlasnik je čak nekoliko državnih rekorda u štafetama i višestruki osvajač medalja na državnim natjecanjima, piše plivanje.net. Zadnjih nekoliko objava posvetili su hrvatskim uspješnim plivačima koji su svoje mjesto pod suncem (u bazenu) pronašli u Americi, a mladi Luka je jedan od njih. Naime, uspješno balansira obje svoje ljubavi: i plivanje i studij medicine.


>>>Tvrdi da ju profesor mobingira: Studenticu novosadskog KIF-a na zadnjem ispitu pratit će njen odvjetnik – dosad polagala već 8 puta<<<


U Hrvatskoj gotovo nemoguće studirati i "ozbiljno" plivati


Prema njihovim napisima, opće je poznato kako je u Hrvatskoj gotovo nemoguće ozbiljno plivati i studirati te da je nedostatak fleksibilnosti i podrške obrazovnog sustava glavni razlog odustajanja od plivanja većine plivača koji žele studirati kod nas. Stoga, prvo postavljeno pitanje mladom budućem doktoru bilo je kako je to uspio.  


"S obzirom da u Hrvatskoj nije baš jednostavno uskladiti sport i školovanje, trudim se, ali ne uspijevam u potpunosti uskladiti treninge s fakultetskim obavezama. Na treninge idem koliko stignem s obzirom na fakultetske obveze, a to je u prosjeku 4 do 5 puta tjedno", pojasnio je za početak.


Kako navodi mladi plivač, ne postoji generalno definirani stav faksa vezan uz studente sportaše, stoga tolerancija izostanaka zbog natjecanja i treninga varira od katedre do katedre. "Dosta je komplicirano nadoknaditi ili 'kolokvirati' izostale seminare/vježbe pa pokušavam to izbjegavati. Iz vlastitog iskustva i iskustva mojih kolega, toleriranje izostanaka je ovisno od katedre do katedre. Neke katedre toleriraju izostanak a neke ne te se s njima teško bilo što dogovoriti", kazao je.


Fakultet ipak prioritet


S druge strane, pitanje je i imaju li njegovi treneri razumijevanja za njegove akademske obaveze. "Tijekom prve godine fakulteta još sam pokušavao sve uskladiti i odrađivati sve treninge, no kada su u proljeće krenuli veliki ispiti kao, na primjer, anatomija, razgovarao sam s trenerima te im dao do znanja da su mi fakultetske obveze primarne, no da ne želim prekinuti s plivanjem. Našli smo način kojim ja mogu ispunjavati svoje fakultetske obveze, a i dalje ostati u plivanju i na tome sam i njima i klubu zahvalan", kaže Luka.


Dodaje kako balansira koliko može, ali nažalost pravi balans nije pronašao s obzirom da u Hrvatskoj sport i studiranje nisu povezani kao na primjer na američkim sveučilištima, na način da se jednakim intenzitetom možete posvetiti jednome i drugom, već uvijek jedan segment pati.


>>>Jedriličari, skiperi, kajakaši: Ovo su POPULARNI smjerovi za koje se studenti otimaju<<<


"Odlučio sam  da je faks prioritet i na tom području mi ide super i jako sam zadovoljan. Zbog toga plivanje pati i nije na onom nivou na kojem bi moglo biti. Moj faks je prilično zahtjevan u smislu raznih vježbi koje se održavaju u različitim terminima, ispitima koji nisu vezani uz ispitne rokove i puno gradiva, tako da je teško planirati treninge", požalio se.


Sad kad je korona svaki dan izgleda otprilike isto


Luka je za plivanje.net pojasnio i kako izgleda njegov dan, kako usklađuje sve obaveze koje ima. "Dok je situacija bila normalna, u principu sam sve prilagođavao obvezama na fakultetu, to jest, seminarima i vježbama na kojima sam morao biti prisutan na samom fakultetu. Raspored nažalost nikad nije bio stalan tako da sam morao prilagođavati tome treninge“, prisjetio se predpandemijskog razdoblja, no, dolaskom COVID-a, usklađivanje njegovih obaveza postaje puno teže.


"Sad kad je korona, svaki dan uglavnom izgleda isto. Probudim se ujutro oko 8 h i imam online nastavu koja traje otprilike do 13-14 h. U 15 h idem na trening koji traje do 17:30 h. Ponekad nakon treninga odem sa nekim od plivačkih kolega na kavu u Žabac i onda idem doma i učim. Učim otprilike do 21, nekad duže, nekad kraće, ovisi kada su ispiti. Nakon toga ponekad odem s prijateljima van ili pogledam koju seriju, te oko 23 h idem spavati. Išao bih i ujutro na treninge u 6 h, no to mi je ipak prerano jer ako npr. taj dan imam faks popodne, ujutro učim, a ako odem ujutro na trening onda sam preumoran za učenje. Zato nažalost danima kada mi je faks popodne ne idem na treninge", priznao je.


Kako je posebice na američkim sveučilištima naglašena uloga sporta (mnogi mladi dobivaju pune školarine ili benificije ako se bave određenim sportovima), Luki se postavlja i pitanje kako to da se ipak odlučio na studij medicine u Hrvatskoj, gdje očito ne postoji razumijevanje za sportaše studente kao vani.


"Razmišljao sam o studiju izvan Hrvatske, ali s obzirom da sam htio upisati medicinu odlučio sam studirati u Hrvatskoj zato što se u Americi ne može dobiti stipendija za cijeli studij medicine (tamo je prvo pre-med nekoliko godina i tek se nakon toga upisuje 'prava' medicina). Da nisam htio upisati medicinu, razmislio bih bi li išao u Ameriku ili ne. Koliko znam od svojih prijatelja koji studiraju tamo, u Americi postoji puno više razumijevanja za studente sportaše te je lakše obavljati obje obveze. Da sam ipak odlučio otići u Ameriku sigurno ne bih otišao na bilo koji faks već na neki akademski kvalitetan", kazao je mladi Luka kojem je ljubav prema medicini odvagnula i mjesto studija.


S obzirom na to da u Hrvatskoj kombinacija sporta i akademskog obrazovanja nije toliko razvijena kao u Americi, najbitnije je imati volju i želju i unositi puno truda u oba životna smjera – u akademskoj zajednici i bazenu. "Mislim da je najbitnije znati što želiš i imati plan kojeg se treba držati. Ovisi od osobe do osobe, što im je bitnije, plivanje ili školovanje. Meni je uvijek školovanje bilo bitnije pa sam se tako uvijek i postavljao. Ako je nekom bitnije plivanje preporučio bih mu da ide van jer će u Hrvatskoj teško uskladiti to dvoje, pogotovo ako izabere zahtjevan faks", kazao je za kraj.

izvor: plivanje.net

Još vijesti