Mojfaks.hr u Laganini

DNEVNIK APSOLVENTA: Jedan dan u životu klošara

U životu ništa nije stalno ni sigurno, pa tako ni krov nad glavom. Nakon praške avanture upustio sam se u avanturu traženja drugog smještaja.

28. travnja 2016 17:28
Slika nije pronađena

Slika nije pronađena Foto: MojFaks

Nakon što sam izvadio sve stvari iz podruma bivše zgrade, valjalo je sjesti na stube pred ulazom i dobro razmisliti – kud sad i što sad? Na prvo pitanje nisam imao odgovor, ali na drugom pitanju je mozak mnogo bolje radio.


Čak nemam ni kišobran nad glavom, a kamoli krov, foto: flickr.com

Odlučio sam prosurfati internetom i pronaći oglase gdje netko traži još jednog cimera. Naravno, moji dosadašnji cimeri su mi dali cipelu, jer su me smatrali krivcem za to što su i oni ostali bez stana. Nisu ni oni bili neki sveci, ali ne znam kako će izdržati bez mojih vještina kuhanja gotovih jela.

U surfanju sam proveo dobra tri sata. Shvatio sam to kad mi je na mobitel došlo upozorenje da mi je baterija na 10 posto. Tad sam vidio da je 20.20, a ja se još nisam mrdnuo s ulaza u zgradu.


Vrijeme leti dok tražiš gajbu...

Večeras sam bez smještaja.
Žicao sam frendove koji žive u domovima, ali kao za vraga svi su odlučili provesti noć pod plahtama s boljim polovicama. Nisam htio ići ni u Prihvatilište za beskućnike, iako to, tehnički gledano, jesam.

Odlučio sam prvi put spavati pod vedrim nebom – u parku. Većinu vrijednih stvari sam ionako izgubio u Pragu, pa sam siguran da mi nitko neće otuđiti mobitel bez punjača sa skoro praznom baterijom i platneni novčanik s osobnom kartom, karticom od banke kojoj ni ja ne znam PIN i 20 kuna.


Čak sam i u izviđačima spavao u šatoru, foto: flickr.com

Tako sam se zavalio u klupicu koja se nalazila u najdubljoj sjeni parka. Torbe s ostatkom stvari (uglavnom odjeća i pokoji Playboy) nalazile su mi se pod glavom. Već sam dobrano bio u carstvu snova kad me iz njega istjerao tup udarac u rebra.

"Diži se, vucibatino! Tu si našao spavat\'?! ", gromoglasno je odjekivao glas policajca.

Naravno, ostatak večeri sam proveo na ispitivanju u postaji pa nisam puno ni spavao. Nakon što su me pustili, zaletio sam se na fakultet kako bih, u nedostatku drugog izvora interneta, pregledao oglase za stan.


Izgleda da su mi spremili sačekušu, foto: metrotimes.com

Nisam se obazirao na komentare profesora i kolega poput: "O kolega, pa konačno ste došli" ili "Pa kak\' si uspel najti put do faksa?"

Brzo sam pronašao oglas i dogovorio se s vlasnicom. Pohitao sam prema stanu. No, dugo mi je trebalo da pronađem pravu adresu jer su u toj ulici kućni brojevi pomiješani kao kuglice na lotu. Konačno zvonim na vrata, a iz stana izlazi neka baba s viklerima u kosi i nečemu nalik na kuhaču u ruci.


Trebao sam se odmah okrenuti i otići, foto: istockphoto.com

"Šta \'oš?"
"Došao sam pogledat\' stan."
"Aj\' ulaz\' ", pozove me unutra mahnitim trzajem glave i prijetećim pogledom prateći svaki moj korak.

Osim što je bazdilo po svim mogućim vrstama smrada, primijetio sam da je sve u stanu rastureno kao da se unutra dogodio teroristički napad, a prozori su bili toliko zamazani da nisam znao koje su boje stakla. Zahod nisam htio ni pogledati.


Da me tražila 150 lipa za ovo, ne bih dao, foto: flickr.com

"Cijena je 150 eura plus režije. Nadam se da imaš neku p**** za izj**** pa da podijeliš trošak. Ne izgledaš mi baš bogato."
"Ni vi mi ne izgledate baš bogato u glavi."

Jedva sam izvukao živu glavu odatle, jer je za mnom letio valjak za tijesto. K jarcu, što sad? Vadim svoj mobitel s tri posto baterije i nakon nekog vremena vidim oglas u kojem cura i dečko traže još jednog cimera. Djeluje kao oglas za threesome, ali "tko bira, ne profitira".

Dolazim u taj stan i vidim da sve blista kao u ljekarni. Čak ima i taj miris. Par štrebera, koji srećom nisu u vezi, srdačno me dočekao. On studira na FER-u, a ona nešto na Filozofskom, nisam ni skužio što točno jer je predug naziv. Pokazali su mi moju sobu. Uredno je namještena, s osnovnim namještajem. Odmah sam vidio zašto je nitko ne koristi. Naime, krevet pokazuje znakove burno provedenih noći.

Nakon razgledanja stana, primijetio sam da nigdje nema alkohola. Gospodin geek drži u svojoj sobi milijun uredno posloženih kablova i raznih računalnih komponenti, a gospođica štreberica ima ormar s odjećom složenom po bojama, veličini i namjeni. Nikako se ne uklapam u tu idealnu sliku sa svojim čestim riganjem po kupaoni i ostavljanjem kutija od pizze i čarapa posvuda.


Štreberski stan - možda u njemu nešto naučim i konačno svršim taj faks, foto: pixabay.com

"Cijena ti je 100 eura plus trećina režija. Ako si noćni tip i voliš piti, povrati prije nego što uđeš u stan. Za sobom sve počisti najmanje dvaput dnevno. U kupaoni su sredstva za čišćenje. Cure nemoj dovoditi dok smo mi ovdje i nemoj koristiti naše krevete za one stvari...", totalno sam se isključio dok je nabrajala još tridesetak pravila "kućnog reda". Konačno sam ispružio ruku.
"Ok, dogovoreno."

Nakon što sam raspakirao to malo stvari što imam, sjetio sam se da mi je mobitel riknuo. Geek mi je dao jedan od rashodovanih punjača. Iako su, po mom mišljenju totalni čudaci, zapravo su vrlo su dragi. Izgleda da je promjena u mom životu zaista već počela. Preobratit ću se u čistunca samo da opet ne završim na cesti ili na policiji...

Kvragu, na policiji! Moram prijaviti novo boravište. Nadam se da me neće zadržati u postaji kao sinoć...

Milan Dalmacija
foto: Shutterstock

Pročitajte i druge epizode s dogodovštinama našeg apsolventa:

...DNEVNIK APSOLVENTA: Bio sam u Pragu, ali preko svog praga ne mogu...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Lekcija iz hrvatskog jezika za studente na razmjeni...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad se vječni studenti džaba prežderavaju u menzi...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Kad roditelji dođu u posjet...


...DNEVNIK APSOLVENTA: Što ću kad sve ovo završi?...

Još vijesti