facebook,
whatsapp
Svaka jesen u studentske živote donosi novu akademsku godinu i nove obveze, a na fakultete pristižu nova lica. I to nisu samo brucoši, već sve veća populacija studenata na razmjeni koji žele upoznavati nove kulture, jezike, običaje...
Moj faks je jedna od poželjnijih destinacija za svakog studenta-namjernika koji želi probiti vlastite, a i državne granice i biti nekoliko mjeseci u koži stranca u tuđoj zemlji.
Mene osobno ta ideja nije privukla, s obzirom na to da imam sasvim lagodan život, posao, stan. No, uvijek mi je drago upoznati nova lica i spoznati njihov način života.
Susrećem svog prijatelja Peru i nekoliko inozemnih studenata (da izbjegnem onaj neugodan termin „stranaca“) u njegovom društvu. Ispituju ga razne stvari.
"How do you say \'hello\' in Croatian?"
"J**** ti mater.“
"OK. And how do you say \'you\'re a good man\'?"
"Imaš dobro d***."
Da, iako je Pero dogurao do pete godine faksa i dalje je u nekim stvarima intelektualno nevin. Čekam priliku da Pero konačno odmakne tu svoju šuplju glavu od tih ljudi. Nakon što je odlunjao bespućima hodnika, pridružujem se ekipi i započinjem razgovor. Naravno, odmah sam se ispričao ljudima i objasnio im kako Pero baš i nije načisto s hrvatskim, iako je Hrvat.
Skužio sam da je ekipa OK. Njihova imena - Roman, Jesus, Serena i Vilma - zvuče kao da su ispali iz barem tri različita filma, ali zapravo su samo došli iz Španjolske i žele znati sve naše običaje.
Nakon poprilično dosadnih i nadasve iscrpljujućih predavanja pokazao sam im naš najveći običaj – ispijanje kave. Naravno, oni imaju "siestu" koja traje pola sata dnevno pa su se ozbiljno uzbunili kad su shvatili da su potrošili četiri sata na cuclanje iz šalice i šačicu razgovora.
Sutradan jedva da su mogli izaći iz kreveta bez mene. Pokazivao sam im grad i specijalitete domaće kuhinje. Na ulicama su spoznali karakter naših ljudi. Sve im se sviđa i svime su oduševljeni.
Idućih dana su naučili sve o nama, osim jezika. Zato su im Pero i Ivan dobacivali fore koje su naučili kod Ivanova brata u Čitluku.
"Hej, Isuse, koliko si puta uskrsnuo?"
Jesus je štreber, pa je uspio brzo naučiti kako odgovoriti na mučke provokacije.
"Više puta nego što si se ti pogledao u ogledalo."
Osim nekoliko praznih glava, Španjolcima je super. Tako su mi rekli, ne vjerujem da mi lažu. I meni je super s njima, pogotovo s Vilmom. Cura je skroz simpatična. Tko zna, možda idući semestar odem na razmjenu u Španjolsku. Kod Vilme u Sevillu, naravno.
Trenutno mi ništa drugo nije na pameti. Samo sunce, "siesta" i ona.
Milan Dalmacija
foto: Pixabay
Ako si propustio/la prijašnje tekstove našeg Apsolventa, pročitaj ih ovdje:
Moj faks je jedna od poželjnijih destinacija za svakog studenta-namjernika koji želi probiti vlastite, a i državne granice i biti nekoliko mjeseci u koži stranca u tuđoj zemlji.
Studenti svih zemalja – ujedinite se! foto: msjc.edu
Mene osobno ta ideja nije privukla, s obzirom na to da imam sasvim lagodan život, posao, stan. No, uvijek mi je drago upoznati nova lica i spoznati njihov način života.
Susrećem svog prijatelja Peru i nekoliko inozemnih studenata (da izbjegnem onaj neugodan termin „stranaca“) u njegovom društvu. Ispituju ga razne stvari.
"How do you say \'hello\' in Croatian?"
"J**** ti mater.“
"OK. And how do you say \'you\'re a good man\'?"
"Imaš dobro d***."
Tipične Perine fore... foto: pinterest.com
Da, iako je Pero dogurao do pete godine faksa i dalje je u nekim stvarima intelektualno nevin. Čekam priliku da Pero konačno odmakne tu svoju šuplju glavu od tih ljudi. Nakon što je odlunjao bespućima hodnika, pridružujem se ekipi i započinjem razgovor. Naravno, odmah sam se ispričao ljudima i objasnio im kako Pero baš i nije načisto s hrvatskim, iako je Hrvat.
Skužio sam da je ekipa OK. Njihova imena - Roman, Jesus, Serena i Vilma - zvuče kao da su ispali iz barem tri različita filma, ali zapravo su samo došli iz Španjolske i žele znati sve naše običaje.
Nakon poprilično dosadnih i nadasve iscrpljujućih predavanja pokazao sam im naš najveći običaj – ispijanje kave. Naravno, oni imaju "siestu" koja traje pola sata dnevno pa su se ozbiljno uzbunili kad su shvatili da su potrošili četiri sata na cuclanje iz šalice i šačicu razgovora.
Sutradan jedva da su mogli izaći iz kreveta bez mene. Pokazivao sam im grad i specijalitete domaće kuhinje. Na ulicama su spoznali karakter naših ljudi. Sve im se sviđa i svime su oduševljeni.
Idućih dana su naučili sve o nama, osim jezika. Zato su im Pero i Ivan dobacivali fore koje su naučili kod Ivanova brata u Čitluku.
"Hej, Isuse, koliko si puta uskrsnuo?"
Jesus je štreber, pa je uspio brzo naučiti kako odgovoriti na mučke provokacije.
"Više puta nego što si se ti pogledao u ogledalo."
Osim nekoliko praznih glava, Španjolcima je super. Tako su mi rekli, ne vjerujem da mi lažu. I meni je super s njima, pogotovo s Vilmom. Cura je skroz simpatična. Tko zna, možda idući semestar odem na razmjenu u Španjolsku. Kod Vilme u Sevillu, naravno.
Upoznajte Vilmu. foto: quickmeme.com
Trenutno mi ništa drugo nije na pameti. Samo sunce, "siesta" i ona.
Milan Dalmacija
foto: Pixabay
Ako si propustio/la prijašnje tekstove našeg Apsolventa, pročitaj ih ovdje:
