facebook,
whatsapp
Što ti je život. Taman napišem onaj dio diplomskog rada kojeg sam slučajno obrisao gaseći računalo prije nekoliko dana, kad me opet nešto prekine.
"Hrvatskaaaaaaa, Hrvatskaaaaaa" ori se vani, čuje se zveckanje piva, miriše roštilj, televizori se pale. Naravno, opet gasim računalo bez razmišljanja i odlučujem gledati utakmicu. Igra Hrvatska! Ulijećem kao muha bez glave u dnevni boravak i pitam cimere:
foto: Pixabay
"Gdje je daljinski?"
"Kakav daljinski?"
"Od telke."
"Kaj će ti?"
"Kaj kaj će mi, pa tekma je!"
"Kakva tekma? Jel\' nogomet?"
"Da! Igra Hrvatska! J*****, gdje je daljinski?"
"Pojma nemamo!", uglas odgovoriše cimeri i okreću glavu za svojim poslom. Cimerica se zadubila u knjige, a cimer lemi matičnu ploču jer je njegova soba zatrpana sličnim uratcima.
Nakon tekme Španjolska - Hrvatska svijetlio je drugi paviljon doma na Savi! foto: Facebook@Ivan Štader
Vraćam se nazad u svoju sobu, prekapam stvari i pronalazim svoj falš dres Mikija Rapaića kojeg sam davnih godina maznuo od šanera na Borongaju. Prolijećem kroz stan poput vihora i odlazim u pravcu najbližeg kafića, onog preko puta ceste.
Dolazim taman na zvižduk suca za početak utakmice. Na terasu kafića više ni igla ne stane, a kamoli u sam kafić. Konobar mi je odmah donio pivo, a ekipa koja je roštiljala na livadi, dva metra od terase, me počastila mesnim specijalitetima. Buka i bengalke neizostavne.
A onda šok.
Morata gura loptu u našu mrežu nakon što je cijela obrana ispala u dva poteza, poput kakvih pajaca. Totalna konsternacija! Već razmišljam o tome da odem nazad doma pisati taj diplomski po treći put iznova. Taman usred tog kontempliranja, Rakitić gađa gredu. Odlučujem ostati između terase i roštilja.
I nisam požalio. Pogotovo kad je Kalinić onako lukavo ušao u prostor između dva španjolska stopera i rubom kopačke natjerao De Geu da ode po loptu u mrežu. U erupciji oduševljenja, eksirao sam bocu piva i naručio još dvije.
Hrpa ekipe skupila se na Foodballerki na Ribnjaku! foto: Facebook@Foodballerka
Na poluvremenu je svatko od nas bio izbornik i svatko je imao svoju ideju nastavka utakmice. Predložio sam formaciju 2-1-7, uz argument kako ćemo, j*****, puno primit\', ali ćemo još više zabit\'. Ekipa me gledala u čudu i okrenula se svojim pivama i kobasicama.
Drugo poluvrijeme je proteklo u najboljem redu do penala. Pilo se, navijalo, pjevalo i jelo, a onda Bjorn Kuijpers svira penal za nešto što nikome nije bilo jasno. Španjolac se bacio kao s mola u more. Subašić je, na svu sreću, skinuo penal i tada smo svi osjetili tu vibru.
Pobijedit ćemo.
Cijela birtija je to osjećala. Ekipa s roštilja je to osjećala. Pa i ekipa iz okolnih zgrada, a pogotovo Likota koji je izvukao neki stari šmajser i opalio rafal kad je Perišić probio De Geu krajem utakmice.
Ovak to nekak\' izgleda kad padne golčina! Video by Foodballerka
Pjevanje nije prestalo dobrih tri sata nakon naše veličanstvene utakmice. Ne sjećam se koliko sam pojeo i popio. Baklje su mi zamutile vid. Jedino čega se sjećam je bio ulazak u stan:
"Bježite ljudi, bježite iz grada, stiže ekipa pijana..."
"Samo si ti stigao, ali si fakat pijan za cijelu ekipu. Sjećaš li se što smo dogovorili kad si useljavao?"
"... bježite ljudi dok postoji nada, jer ovdje igra Hrvatska!!!!!"
Odlazim u WC i ostavljam dušu u njemu. Izlazim van i pitam cimere:
"E, a jeste gledali tekmu??"
Milan Dalmacija
foto:
Ostale avanture Apsolventa pročitajte ovdje:
