Stižeš na ispit kao tabula rasa, u glavi košmar, ali ni jedan podatak koji bi ti mogao pomoći riješiti test. Nastupa stanje očaja, kroz sljedećih nekoliko faza:
1. Pitaš sve koji su se pojavili na tom ispitnom roku jesu li učili i potajno se nadaš da će većina odgovoriti – ne.
2. Kažeš da si i ti "malo" učio, a zapravo nisi ni otvorio knjigu.
3. Provjeriš imaš li olovku jer bit će grešaka, probnih odgovora, križanja i brisanja.
4. Računaš najnižu ocjenu koju možeš dobiti i otkriješ da i nije tako loše.
5. Uvjeravaš se da rezultat ovog ispita ne pokazuje koliko si zapravo inteligentan.
6. Zaključiš da je pasti ispit, nakon što si dobio 5 iz prošlog, jednako kao dobiti dvije trojke i to te zadovolji.
7. Listaš cijeli ispit, nekoliko puta, i provjeravaš možeš li se nečega sjetiti.
8. Onda shvatiš da ne znaš odgovor ni na jedno pitanje.
9. Sjediš i brljaviš po ispitu jer ga ne želiš predati prerano, ali ni prekasno.
10. Nakon što predaš ispit srama, šalješ svim kolegama poruku i pitaš ih jeste li uopće obradili gradivo koje je bilo na ispitu.
11. Uvjeravaš se da će biti bolje drugi put – učit ćeš brže, bolje, jače.
12. Nikome ne spominješ da si uopće imao ispit.
13. Završiš na partiju u domu jer to nekako zaslužuješ.