facebook,
whatsapp
Srećom, mi ne možemo niti zamisliti da moramo do svojih kasnih pedesetih otplaćivati studentski kredit kao što mora većina mladića i djevojaka iz SAD-a, ali to je ogroman problem koji često osobe stavlja u škripac.
Prema pisanja portala Vice, svota novca koju odrasli u Sjedinjenim Državama duguju zbog obrazovanja je preko 1,3 trilijuna dolara, i raste 2000 dolara svake sekunde. Prosječan kredit iznosi 28 tisuća dolara, iako puno njih duguje mnogo više od toga. Mnogi bivši studenti, uhvaćeni u zamku između niskih plaća i velikih troškova obrazovanja, jedva su u stanju vraćati kamate, a kamo li da počnu da otplaćivati glavnicu.
Izvor: Pixabay
Neki od tih studenata se nalaze u toliko očajnom položaju da izbjegavaju vraćanje zajma pa su zbog toga pobjegli u druge zemlje ne bi li se sakrili od banaka i agencija koje utjeruju dugove. Novinar portala Vice upoznao je nekolicinu studenata koji su upravo to napravili te se preselili iz SAD-a u Berlin gdje je i on živio.
...Bez kreditne kartice nema studiranja: Studentica ne može upisati godinu iz bizarnog razloga...
Tu pojavu bijega mladih Amerikanaca od studentskih dugova odvjetnik za studentske kredite, Adam S. Minsky naziva "fenomenom" te kaže da ljudi odlaze jer osjećaju da je njihova situacija beznadna i vide bolju priliku "preko oceana". Mnogi od studenata s kojima je Viceov novinar razgovarao plaše se posljedica ovakve strategije, ali do sada nitko od njih nije doživio nikakve reperkusije. A prema mišljenju nekih stručnjaka, nikada ni neće. No, ako se ti studenti ikada vrate u SAD – dug neće nestati i morat će ga otplaćivati.
Neki od njih smatraju da je njihova građanska dužnost "ne vratiti dug"
Bryan sada živi u Berlinu, ima 29 godina i na leđima 40 tisuća dolara duga. Kaže da je uzeo kredit kada je studirao u Kaliforniji jer mu stipendija nije bila dovoljna za pokriće svih troškova. Iskreno kaže da nije imao plan kako će otplatiti dug niti je razmišljao o tome kako bi to sve trebalo funkcionirati kada diplomira.
Izvor: Vice
"Morao sam se školovati i studentski kredit je za mene bio jedino rješenje. Kada sam odlučio odseliti u inozemstvo, kroz glavu mi je prolazila misao da bih tako mogao izbjeći vraćanje kredita. Vidio sam da kamate rastu i da je period odlaganja pri kraju i bio sam sve nervozniji. Siguran sam da Njemačka i Amerika imaju neku vrstu reciprociteta kada su u pitanju ovakve stvari, baš kao što je slučaj s porezima, ali trudim se ne razmišljati o tome. Zajmovi se bliže neizvršavanju plaćanja, i zabrinut sam zbog posljedica. Blokirao sam mail zajmodavca u svom inboxu. Siguran sam da će se uskoro okomiti na moje roditelje, ali time neće postići mnogo toga, jer ni oni nemaju love. Mislim da trenutno dugujem oko 40 000 dolara. Stvarno, najiskrenije, ne želim vratiti dug. Naravno, shvaćam kakvu sam odgovornost preuzeo kada sam potpisao dokument i podigao kredit, ali nije uopće bilo potrebno da uopće dođem u situaciju da ga dižem. Osjećam da je na neki način moja građanska dužnost da im ne platim, kao da će moj mali protest napraviti ikakvu razliku", otkriva Bryan.
...CMS osudio Pravni fakultet: Obročno plaćanje kreditnim karticama diskriminira najranjivije studente...
29-godišnja Vanessa je prvo završila preddiplomski studij na državnom sveučilištu i kasnije upisala privatni fakultet u New Yorku gdje joj nisu priznali sve ispite pa je morala studirati dodatno još tri godine. U to vrijeme fakultet je koštao 53 tisuće dolara godišnje te su se mama i ona javile u privatnu banku Sallie Mae.
Izvor: Vice
"U roku od 48 sati, na račun mi je leglo 30 000 dolara. To je bilo tako šokantno jer nikada ranije nisam imala toliku sumu na računu. Sjećam se da mi nije ostalo ništa, kada sam platila sve troškove studiranja, kao da ga nikada nisam ni imala. Nisam živjela od njega. Sve vrijeme studiranja sam radila pola radnog vremena. Na dan kada sam diplomirala, preselila sam se u Berlin. Odložila sam plaćanje dugova na godinu dana, a onda su ga i moji roditelji odložili još malo jer banka daje kratku odgodu plaćanja, obično od šest mjeseci, do godinu dana. Kada smo pokušali da ih konsolidiramo, naišli smo na dosta otpora, jer je umiješano mnogo različitih banaka. Ali nikada nisam vraćala federalne dugove. Moji roditelji ih nisu potpisali. Zbog duga prema privatnim zajmodavcima se brinem samo zbog toga što se to tiče i mojih roditelja. Boli me dupe za zajmove koji su na moje ime", otkriva Vanessa.
Dodaje kako je prije godinu dana radila u jednom restoranu u Berlinu pa je time otplaćivala dugove, ali više ondje ne radi pa ne može. Kaže da ju utjerivači dugova nisu našli u Berlinu, ali čim dođe u Ameriku telefon joj neprestano zvoni i naglašava kako joj je žao vlastitih roditelja jer im je to priredila i napominje da tako nije zamišljala vlastito studiranje.
Kako će ovi bivši studenti otplatiti dug i hoće li se uopće zbog toga vratiti u Ameriku nećemo saznati, ali ako želite pročitati više o ovoj, pomalo tragičnoj temi, kliknite na link.
Ivana Petrić
foto: Pixabay
izvor: Vice
