facebook,
whatsapp
Prošli je tjedan na Facebook stranici studentskog doma Stjepan Radić osvanuo video djevojaka koje pjevaju himnu Radićevih dana. "Ona se udaje za dva tjedna, a nama će biti skoro 6 godina od života na Savi. 5 paviljon nas je spojio, uživajte u svojim studentskim danima", pisalo je u kratkome opisu uz video.
U komentarima su se pronašli još neki koji su upravo na Savi upoznali svoje najbolje prijatelje, vjenčane kumove, ljubavnike, supružnike. Već smo jednom pisali o mišljenju studenata o vječnim prijateljstvima koja se stvaraju za vrijeme studentskih dana.
Kako nam je svojevremeno pričao i Ivan Filipović Haro, "dobri duh Save", upravo je u domu upoznao "Kiću" kojemu je bio kum na vjenčanju. Tako će i ove dvije djevojke koje su postale prijateljice u ovom legendarnom domu, zajedno pred oltar.
Zajedno brode nekim novim morima... Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dopuštenje
>>>Kad se sklapaju 'vječna' prijateljstva: u srednjoj ili na faksu? Evo presude!<<<
Nera Bilić, rodom iz Splita, studirala je na Filozofskom fakultetu. Ana Mikulić iz Požege diplomirala je Kostimografiju. Njih dvije snimile su i objavile video djevojačke zabave koji je bio povod ovom razgovoru tijekom kojega su se prijetile svojih studentskih dana.
'od Zlatnih žica Slavonije do razgovaranja kroz utičnicu'
Ana kaže da Sava ipak nije bila prvo mjesto službenog upoznavanja, ali su u se ipak "upoznale" tijekom suživota na Savi. "Mi smo se zapravo upoznale preko moje starije sestre jer su njih dvije zajedno bile na pripremama za faks, a prvi put sam ju zapravo vidjela kod sebe doma, kada je došla u posjet mojoj sestri na događaj 'Zlatne žice Slavonije'", započinje Ana.
Nera se malo bolje sjeća detalja upoznavanja. "Ana je mlađa dvije akademske godine od mene, i ja sam uselila na Savu 2009. godine, a ona tek dvije godine nakon mene. Upoznale smo se prije njenog dolaska na Savu jer sam ja došla njenoj sestri u posjetu, a ona je bila tada još maturantica i nismo se puno družile s njom 'jer je bila premala za nas velike brucošice'. No kada je došla na Savu, kliknule smo i ostalo je povijest", govori Nera.
Ništa mobitel, samo utičnica
U svojoj su objavi spomenule da ih je spojio 5. paviljon. Ana nam kaže kako je njena sestra uvijek bila docimerica s Nerom, dok je ona bila soba pokraj. "Imale smo jako dobru komunikaciju i razvile smo razgovaranje preko utičnice. Doslovno smo se preko utičnice dogovarale kada bi išle na ručak, na kavu", prisjeća se za MojFaks.
Unatoč mnoštvu gadgeta pomoću kojega možemo komunicirati međusobno, ove su djevojke ipak odlučile razgovarati preko utičnice. "Razgovor preko utičnice je vrlo jednostavan. Prvo pokucate na zid da pozovete osobu iz susjedne sobe na razgovor. Nakon toga se samo iskopča bilo što što se trenutno nalazi u utičnici i pričaš i to je to! Razgovor krene!", priča nam Ana kroz smijeh, a na priču o utičnicama se i nadovezala Nera. "Kako smo bile docimerice i kreveti su nam bili naslonjeni na isti zid, ovako nekad navečer kada bi bilo kasno, mogle smo razgovarati preko utičnice. Prvo nam je to bilo zabavno, na kraju nam je postala i navika", smije se.
>>>Sjećate li se 'dobrog duha Save'? Pronašli smo LEGENDARNOG stanara ovog doma i provjerili gdje je danas i što radi<<<
Anina sestra Ivona je bila Nerin "najdugovječniji savski drug" upravo zato jer su bile ista generacija. Nakon 2015. godine, Nera je diplomirala i vratila se u rodni Split nikada nije planirala ostati u Zagrebu. Trenutno u Splitu radi u struci, kao prevoditeljica i profesorica ruskog. S druge strane, Ana i Ivona ipak su odlučile ostati u Zagrebu, ali im prijateljstvo nimalo ne pati nakon 6 godina fizičke odvojenosti. "Moj tata je jednom rekao da nikad u životu nećemo ni s kim imati ovakav odnos kao što imamo nas dvije. U smislu da, čak i kad bi živjele s dečkima, muževima, takav odnos se ne može usporediti s odnosom kojeg stvoriš sa svojim cimerima i docimerima za vrijeme studiranja i to je stvarno točno!", govori nam.
Muči-me-Zid
Cure sam ubrzo krenule pričati o svojim najboljim uspomenama na Savi. "Ma imale smo najbolje izlaske na svijetu i najsmješnije nadimke za dečke koji su živjeli na Savi, pa smo ih raspoznavale po ludim nadimcima poput: Crna ruža", prisjeća se Ana.
"Imale smo Muči-Me-Zid. To je bio zid u Aninoj sobi na kojeg smo lijepile post-it papiriće ili bilo kakve papiriće na kojima smo pisale sve što nas muči. Nakon nekog perioda, sve smo cimerice i docimerice to lijepile i uskoro je cijela jedna strana zida bila popunjena! Sjećam se na primjer: 'Muče me leđa dečka koji mi se sviđa zato što ima predobra leđa!' ili 'Muči me što se danas nisam naspavala jer smo jučer navečer popili.' To nam je baš bila jedna od stvari koje su bile urnebesne jer kasnije kad smo to čitale, prisjetile bi se nekih stvari koje smo s vremenom zaboravile", nadovezala se Nera.
Ana je potom pojasnila poantu Muči-Me-Zida. "Poanta mu je da kada napišeš svoju muku i zalijepiš ju na zid, ona će se riješiti. I bilo je super što smo imali različite jačine muke, pa smo to odvajale po bojama markera s kojim smo pisale i procjenjivale težinu svoje muke. Na kraju je to postalo dosta popularno, pa svi ljudi koji su nam dolazili u posjetu također pisali svoje muke", smiju se obje.
Što biste vi napisali na Muči-Me-zid? / Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dozvolu
S obzirom da je video djevojačke zabave snimljen na brodu, zanimalo nas je kako su uspjele organizirati svoje obaveze. Naime, Nera je u pripremama vjenčanja u Splitu, a Ana radi u Dubrovniku na projektu. "Postoji priča iza moje djevojačke. Naime, Ivona ima malu bebu, a Ana zbog posla u Dubrovniku nikako nije mogla doći na moju djevojačku i ja sam bila jako tužna. No, ona je znala koliko bi mi značilo da dođe, pa se ona 'polomila' da sve svoje kostime za predstavu dovrši do petka kako bi si oslobodila vikend da me dođe iznenaditi. Sjela je na bus iz Dubrovnika za Split i drndala se 6 sati samo kako bi mene iznenadila. U nedjelju se već vraćala na posao i opet se vraćala i drndala 6 sati", spominje Nera.
"Da, Neri je bilo jako strašno da mi nećemo doći, pa smo mi okrenule svijet kako bismo ipak izvele da se sretnemo. Sestra mi ima malu bebu pa ona nije mogla doći, ali je za iznenađenje poslala tortu i pustili smo himnu Radićevih dana Neri za iznenađenje. Tada smo zapravo osvijestile koliko nam je život na Savi bio iznimno bitan. Skoro svi ljudi s kojima se mi družimo su ljudi sa Save, ima nas od Istre, Dalmacije, Slavonije… Bez obzira što smo se svi raštrkali po Hrvatskoj, nije nam se dogodio niti jedan rođendan koji bismo propustile, stoga smo morali izvesti i ovaj Nerin veliki dan nekako. Inače, puštali smo ovu pjesmu više puta kroz večer, pa je ovaj video na Savi zapravo jedna od finalnih verzija", prepričavaju nam djevojke.
'Drndala se 6 sati' / Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dozvolu
Razgovarali smo i o različitim vrstama prijateljstava koje se stvore tijekom života u domu, ali i nakon toga. "Ti na Savi upoznaš zapravo osobu do srži. To su prijateljstva gdje upoznaješ osobu u najgorim i najboljim danima, u apsolutno svim aspektima života. Preživiš i najljepše i najtužnije momente svojeg života uz te ljude, stoga su ovakva prijateljstva zbilja vječna. Ovo je neka druga razina", smatra Ana.
'Duh Save je tu!'
"Mi smo dokaz da Savska vječna prijateljstva postoje. Ovo je neka veća dimenzija. I nakon 6 godina što ne živimo zajedno, svaka je na svojem kraju Hrvatske, neki imaju i djecu, ne postoji dan da se ne čujemo ili da barem ne javljamo gdje smo i što smo", rekla je Nera te se složila s Anom po pitanju savskih, vječnih prijateljstava.
Kako smo im spomenuli da smo razgovarali i s Harom, upitali smo ih vjeruju li u "duh Save" u koji nam se kune i ovaj legendarni stanar. "Apsolutno, da, da", slaže se Nera. "Nama je uvijek bilo 'Sava je Sava'. Taj dom je oduvijek bio poseban i nigdje se ne živi tako lijepo kao tu. Da bi mi netko i platio stan u Zagrebu, i dalje ne bih nikako otišla sa Save jer je tamo zaista bio jedan od najljepših perioda mog života", potvrđuje Nera.
>>>Ovo je KRALJICA zagrebačkih domova! 'Tuče' već 8 godina domskog staža: Njena 4 savjeta za useljavanje morate pročitati<<<
Na to se nadovezala i Ana. "Apsolutno je puno toga do savskog duha. Sjećam se kada sam prvi puta stigla na Savu, imala sam oko 16 godina i došla u posjetu svojoj najstarijoj sestri koja je bila u 5. paviljonu kao i mi nakon nje. Kada sam vidjela te ljude, kako pjevaju, druže se, uživaju, znala sam da je to ljubav na prvi pogled, da ovdje želim provesti svoje studentske godine", kaže nam.
Po pitanju življenja u 5. paviljonu, komentirale su da su oduvijek strahovale da će na natječaju slučajno dobiti neki drugi dom ili paviljon.
Uslikano nekoliko dana prije Nerinog odlaska / Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dozvolu
Također, kao i Haro, i one se često vraćaju na Savu dok su u Zagrebu, pa su nam ispričale kako su im klupice, krugovi i "Roko", kafić pored Save bili glavne točke na kojima su provodile najviše vremena. "U Roku smo bile inventar", šali se Nora i spominje kako je većina izlazaka upravo bila u tom kafiću.
Kako nam kažu, uvijek komentiraju kako će one biti "ti stariji ljudi koji se vraćaju na Savu samo kako bi popile pivu na klupicama". Kao i Roko, "Sidro" je bilo i ostalo mjesto uz koje vežu jednu od najvećih uspomena na studentski život te se šale kako će svake godini ići paliti svijeće na mjesto gdje je "Sidro" nekada bilo.
Sava pool party u 3 popodne
Ana se prisjetila još jednog događaja koji im je ostalo u lijepoj uspomeni. "Imale smo genijalan tulum u 3 popodne kada su nas zaštitari izbacili usred bijela dana", priča nam kroz smijeh. "Dobar Sava pool party!", nadovezuje se Nera. "To je bila moja zadnja godina na Savi. I bilo je užasno vruće i zagušljivo i odlučile smo imati pool party u sobi. Presvukle smo se u kupaće kostime, stavile šešire i naočale i počastile se povećom količinom koktela. Zaštitari su nam tri puta kucali da nas smire, ali nama je bilo urnebesno zabavno!", kaže nam Nera uz napomenu da je sve bilo dobro drugi dan.
Sava pool party / Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dozvolu
Živiš cijelu godinu za "zadnji put"...
Došli smo i do dijela o posljednjim danima na Savi. "Užasno nam je bilo kada god bi netko odlazio, a to je bilo svake godine jer nitko nije ista generacija. Počele bismo govoriti 'ovo nam je zadnji put da idemo ovdje', da idemo onda, da radimo ovo ili ono, znači cijelu smo godinu živjele na 'zadnji put'", kaže nam Ana. Tada je postala svjesna da se sve mijenja - sve postaje strašno i dramatično.
Nera kaže da joj je bilo teško čak i kada je išla kući tijekom ljeta, na tri mjeseca. "Sava je bila naš mali svemir i rijetko kad smo odlazile, kao da živimo na Savi, ali ne i u Zagrebu", spomenula je. Obje napominju da život nakon Save ipak ne stane, samo se mijenjaju situacije.
Upravo zbog toga, važno je održavati prijateljstva čak i nakon odlaska, selidbe ili rođenja djece. "Ne žalim ni za čim, samo možda za tim što nisam bila svjesna zapravo koliko sam bila neopterećena i koliko je bilo lijepo. Kada bih mogla nešto mijenjati, samo bih se podsjećala svaki dan koliko mi je lijepo i koliko je kratko ovo zapravo. I zato želim da svi mladi ljudi postanu svjesniji koliko je ovo lijep period jer na kraju nije bitno što ta soba nema više od 3 kvadrata, i što je hrana iz menze nekad slana, ništa na svijetu ne može zamijeniti te odnose i ta prijateljstva. Trenutno, evo, sjedim u Dubrovniku s najljepšim pogledom na svijetu, a apsolutno sam nostalgična za pivom i klupicom na Savi", poručuje nam Ana.
Foto: N.V., privatna arhiva, objavljeno uz dozvolu
Upitali smo ih imaju li kakvu poruku ili zaključak za svu ekipu koja će tek useliti na Savu ili ondje već živi. "Mislim da kad ljudi kliknu da nikakva korona ili išta drugo može upropastiti nečiji razvoj odnosa s cimerima ili docimerima", rekla je kratko Nera.
Ana savjetuje brucošima, mladima koji će tek stići na Savu, da se osvijeste i shvate da je upravo taj period života najljepši. "Ovo je period gdje je najmanje briga i ovo je definitivno najbolji period života. Dakako da ima i dalje lijepih perioda u životu, ali u ovo vrijeme je najmanje briga i bitno je upoznat što više ljudi, družiti se i stvarati odnose s ljudima iz različitih životnih sredina, gradova, situacija. Svi mi živimo na neke svoje načine i taj se spoj vidi najbolje na Savi. Od ljudi s otoka, istočne Dalmacije, Zagorja… Ima svega. Sad dok možemo svi biti na otvorenom, korona možda ni nema više toliko utjecaja koliko je bilo za vrijeme zimskog perioda", poručuje i dodaje da je osim povezivanja s ljudima najbitnije biti najbolja verzija sebe jer je ovo period u kojem se najviše uživa.
Kako nastavlja, bitno je ulagati u prijateljstva sa Save, ali i ljubav jer "na Savi se najbolje voli" . "Sve je to kasnije ipak drugačije", poručila je za kraj.
