facebook,
whatsapp
Ovaj svestrani mladac izuzetan je već samo zbog ovih hobija, no ono što ga čini još posebnijim je njegova misija da upiše jednu od najprestižnijih glazbenih akademija – The New School for Jazz and Contemporary Music u New Yorku.
"Ideja odlaska u SAD probudila se odmah nakon što sam počeo svirati. Znao sam da je to nešto što imam volje raditi do kraja života, i u čemu imam potencijala biti uspješan", kaže Stjepko. "Sama realizacija je počela nakon što sam na ljetnoj jazz akademiji u Grožnjanu upoznao Luisa Bonillu, poznatog jazz trombonista iz New Yorka, koji mi je predložio da odem upravo tamo na fakultet, jer je uvjeren da ću bez problema upasti i završiti isti. Nisam mu previše vjerovao, dok se nisam prijavio i upao", prisjetio se.
Sam prijemni, kako kaže, nije bio jako zahtjevan: sve se odvija online i preko videa, što znači da nije morao putovati u SAD. Sve je snimio kod kuće i jednostavno poslao "preko bare".
"Priprema u sviračkom smislu nije bilo previše, osim što sam morao svirati baš ono što su mi rekli", prisjetio se prijemnog ispita. "Prava muka počinje kada se treba platiti školarina koja je ravno 43,580$, što je trenutno malo manje od 300 tisuća kuna. Uz to, troškovi života u New Yorku su također enormno skupi, oko 150 tisuća kuna godišnje", kaže Stjepko.
Iako je imao sreće pa je dobio stipendiju koja će pokriti jedan dio troškova školarine, to i dalje nije dovoljno.
"Prisiljen sam tražiti razne izvore koji će pokriti troškove života, i nadam se da ću ih naći", objašnjava. "Doduše, što je bolji fakultet, to ima više eksternih izvora za tražiti financijsku pomoć. Osim toga, naravno, morat ću raditi. Peći ću hamburgere ili raditi kave (smijeh)", kaže naš sugovornik.
S obzirom da je Stjepko u procesu traženja financija koje će mu osigurati plaćanje ostatka školarine i troškova života u "Velikoj Jabuci", zanimalo nas je je li se dosad susreo sa zlobnim komentarima onih koji misle da prestižne fakultete ne trebaju upisivati oni koji si ne mogu priuštiti studiranje na njima.
"Zlobnike ne treba slušati, oni će uvijek imati nešto za reći", bezbrižno kaže. "Znate i sami da kada bi u inozemstvo išli samo oni koji si to kompletno mogu platiti, izašla bi jedna osoba godišnje. Karikiram naravno. Sumnjam da postoji puno ljudi koji mogu izdvojiti cca pola milijuna kuna djetetu za godinu dana studija, koliko god prestižan bio", kaže.
Osim toga, Stjepko je bio prisiljen otići u inozemstvo, jer u Hrvatskoj ne postoji jazz akademija. "Postoje jazz akademije u Europi koje su besplatne, ali kad ti se ponudi studiranje u New Yorku, napravit ćeš sve da ti se to i ostvari", objašnjava Stjepko. "The New School je jedan od najprestižnijh fakulteta koji nude najbolje umjetničke programe, što se može vidjeti po umjetnicima koji su iz nje i izašli. Izašlo je puno poznatih glazbenika poput Harryja Belafontea te pisaca poput Maria Puzoa i Jamesa Baldwina. Od dizajnera su na listi Gigi Hadid, Marc Jacobs, Tom Ford, pa tako i glumci poput Marlona Brandoa, Bradleyja Coopera, Jonana Hilla i mnogih drugih", nabraja.
Proces prikupljanja ostatka novca teče po planu, ali je jako iscrpljujuć. "Svakodnevno provodim više od dva sata na internetu ne bih li našao nešto ili nekog tko bi mi mogao pomoći zatvoriti financijsku konstrukciju", objašnjava. "U tom smislu američki su fakulteti nevjerojatno susretljivi, jer odgovaraju na e-mailove u roku od 12 sati pa i kraće te daju jako puno korisnih informacija. Tako sam i našao priliku za esej za koji ljudi mogu glasati", kaže.
Reakcije na njegov esej su bile više nego nevjerojatne. "U samo 24 sata je glasalo preko 6000 ljudi, što je uistinu začuđujuće", kaže. "Lijepo je vidjeti da je ljudima stalo. Ovim putem bi htio zahvaliti svima koji su glasali, dijelili, ili i na koji način pomogli pri skupljanju glasova. Također hvala palančikarnici RETRO na financijskoj potpori za studij", dodaje Stjepko.
U svom eseju Stjepko kaže da za njega fakultet nije obično mjesto, nego prilika da ostvarimo snove. "Bilo koji studij na svijetu je jedna od prilika da ostvarimo željenu sliku sebe - od akademskih do životnih vještina", objašnajva. "Ako se osoba sama pravovremeno ne zauzme za sebe, od studija će joj ostati samo papir. Nadam se da nema puno ljudi koji od studija očekuju samo to. Upravo ono što u mojoj struci najmanje vrijedi je papir, stoga ono što mi najviše može pomoći je bacanje u vodu dok još ne znam plivati. To je New York", zaključuje.
Stjepkov esej koji mu može pomoći da osigura i ostatak financija potrebnih za studiranje i život u New Yorku možete pročitati ovdje, a ako vam se svidi, svakako glasajte baš za njega. Neće vam oduzeti mnogo vremena, a njemu će značiti korak bliže ostvarenju sna – da zasvira na jednoj od najprestižnijih glazbenih akademija u svijetu.
Za kraj nam je otkrio što planira sa svojim životom, a ono što je rekao može mu poslužiti i kao životni moto. "Želim raditi ono što volim i biti sretan. Sve ostalo je nebitno", kaže Stjepko, a mi mu želimo svu sreću uz parafrazu poznatog citata: "If you can make it there, you can make it anywhere..."
L.B./foto: privatna arhiva
"Ideja odlaska u SAD probudila se odmah nakon što sam počeo svirati. Znao sam da je to nešto što imam volje raditi do kraja života, i u čemu imam potencijala biti uspješan", kaže Stjepko. "Sama realizacija je počela nakon što sam na ljetnoj jazz akademiji u Grožnjanu upoznao Luisa Bonillu, poznatog jazz trombonista iz New Yorka, koji mi je predložio da odem upravo tamo na fakultet, jer je uvjeren da ću bez problema upasti i završiti isti. Nisam mu previše vjerovao, dok se nisam prijavio i upao", prisjetio se.
Sam prijemni, kako kaže, nije bio jako zahtjevan: sve se odvija online i preko videa, što znači da nije morao putovati u SAD. Sve je snimio kod kuće i jednostavno poslao "preko bare".
Muka počinje kad se mora platiti školarina
"Priprema u sviračkom smislu nije bilo previše, osim što sam morao svirati baš ono što su mi rekli", prisjetio se prijemnog ispita. "Prava muka počinje kada se treba platiti školarina koja je ravno 43,580$, što je trenutno malo manje od 300 tisuća kuna. Uz to, troškovi života u New Yorku su također enormno skupi, oko 150 tisuća kuna godišnje", kaže Stjepko.
Iako je imao sreće pa je dobio stipendiju koja će pokriti jedan dio troškova školarine, to i dalje nije dovoljno.
"Prisiljen sam tražiti razne izvore koji će pokriti troškove života, i nadam se da ću ih naći", objašnjava. "Doduše, što je bolji fakultet, to ima više eksternih izvora za tražiti financijsku pomoć. Osim toga, naravno, morat ću raditi. Peći ću hamburgere ili raditi kave (smijeh)", kaže naš sugovornik.
Ako ti se ponudi studiranje u New Yorku napravit ćeš sve da to i ostvariš...
S obzirom da je Stjepko u procesu traženja financija koje će mu osigurati plaćanje ostatka školarine i troškova života u "Velikoj Jabuci", zanimalo nas je je li se dosad susreo sa zlobnim komentarima onih koji misle da prestižne fakultete ne trebaju upisivati oni koji si ne mogu priuštiti studiranje na njima.
"Zlobnike ne treba slušati, oni će uvijek imati nešto za reći", bezbrižno kaže. "Znate i sami da kada bi u inozemstvo išli samo oni koji si to kompletno mogu platiti, izašla bi jedna osoba godišnje. Karikiram naravno. Sumnjam da postoji puno ljudi koji mogu izdvojiti cca pola milijuna kuna djetetu za godinu dana studija, koliko god prestižan bio", kaže.
Osim toga, Stjepko je bio prisiljen otići u inozemstvo, jer u Hrvatskoj ne postoji jazz akademija. "Postoje jazz akademije u Europi koje su besplatne, ali kad ti se ponudi studiranje u New Yorku, napravit ćeš sve da ti se to i ostvari", objašnjava Stjepko. "The New School je jedan od najprestižnijh fakulteta koji nude najbolje umjetničke programe, što se može vidjeti po umjetnicima koji su iz nje i izašli. Izašlo je puno poznatih glazbenika poput Harryja Belafontea te pisaca poput Maria Puzoa i Jamesa Baldwina. Od dizajnera su na listi Gigi Hadid, Marc Jacobs, Tom Ford, pa tako i glumci poput Marlona Brandoa, Bradleyja Coopera, Jonana Hilla i mnogih drugih", nabraja.
Proces prikupljanja ostatka novca teče po planu, ali je jako iscrpljujuć. "Svakodnevno provodim više od dva sata na internetu ne bih li našao nešto ili nekog tko bi mi mogao pomoći zatvoriti financijsku konstrukciju", objašnjava. "U tom smislu američki su fakulteti nevjerojatno susretljivi, jer odgovaraju na e-mailove u roku od 12 sati pa i kraće te daju jako puno korisnih informacija. Tako sam i našao priliku za esej za koji ljudi mogu glasati", kaže.
Reakcije na njegov esej su bile više nego nevjerojatne. "U samo 24 sata je glasalo preko 6000 ljudi, što je uistinu začuđujuće", kaže. "Lijepo je vidjeti da je ljudima stalo. Ovim putem bi htio zahvaliti svima koji su glasali, dijelili, ili i na koji način pomogli pri skupljanju glasova. Također hvala palančikarnici RETRO na financijskoj potpori za studij", dodaje Stjepko.
Fakultet kao mjesto ostvarenja snova
U svom eseju Stjepko kaže da za njega fakultet nije obično mjesto, nego prilika da ostvarimo snove. "Bilo koji studij na svijetu je jedna od prilika da ostvarimo željenu sliku sebe - od akademskih do životnih vještina", objašnajva. "Ako se osoba sama pravovremeno ne zauzme za sebe, od studija će joj ostati samo papir. Nadam se da nema puno ljudi koji od studija očekuju samo to. Upravo ono što u mojoj struci najmanje vrijedi je papir, stoga ono što mi najviše može pomoći je bacanje u vodu dok još ne znam plivati. To je New York", zaključuje.
Stjepkov esej koji mu može pomoći da osigura i ostatak financija potrebnih za studiranje i život u New Yorku možete pročitati ovdje, a ako vam se svidi, svakako glasajte baš za njega. Neće vam oduzeti mnogo vremena, a njemu će značiti korak bliže ostvarenju sna – da zasvira na jednoj od najprestižnijih glazbenih akademija u svijetu.
Za kraj nam je otkrio što planira sa svojim životom, a ono što je rekao može mu poslužiti i kao životni moto. "Želim raditi ono što volim i biti sretan. Sve ostalo je nebitno", kaže Stjepko, a mi mu želimo svu sreću uz parafrazu poznatog citata: "If you can make it there, you can make it anywhere..."
L.B./foto: privatna arhiva
