facebook,
whatsapp
Naravno, imati ljetne praznike, zimske praznike, baviti se samo učenjem, pokojim seminarom i uz relativno brz pronalazak studentskog posla, spavanje preko tjedna do podneva, a da ne pričamo o kuhanom obroku u menzama za 7 kuna… Sve su to neke dobrobiti kojih se realno teško odreći.
Jednom kada imamo diplomu u rukama ili posao na ugovoru, možemo zaboraviti na spomenute stvari, a na mjestu tog popisa dolaze stvari poput: nikad više ljetni praznici dugi par mjeseci, ustajanje ujutro svakog dana, rad svaki dan od 9 do 5 i tako još 40 godina, a godišnji samo 2 tjedna… I to pod uvjetom da i nađete posao, a ne da sjedite na burzi. Ovo baš i ne zvuči primamljivo. Nikome.
>>>Za prijenos diplomskog više tisuća kuna? Studenti u šoku, sa Sveučilišta poručuju: 'Apsolventska godina ponekad UDVOSTRUČI trajanje studija!'<<<
Kako bi upravo izbjegli taj scenarij "nezaposlen i s diplomom" ponekad se ljudi odluče prolongirati studiranje, što zapravo i nije dobra ideja (iako vam se ne čini tako). Stoga, vrijedi se ponekad i pitati – vrijedi li razvlačiti agoniju koja nas ionako sve čeka?
Donosimo razloge zašto je super završiti studiranje na vrijeme:
Dosadno je
Iako je na početku, prva godina faksa, mladi i nadobudni brucoš, osjećaj je kao kad je Harry Potter ušao u Hogwarts, sve je sjajno, novo, zanimljivo… No sada, par godina iskustva nakon, sve ispite ste prošli, sve nepravde vidjeli, sve profesorove cake upoznali… Zar nije više dosta pojavljivati se i dalje kod istih ljudi, na istom mjestu i toliko godina nakon? "Oooh kolega/ice, opet vi?" Zar ne postane već naporno?
Dugo se nismo vidjeli
Nakon godine dana što ste odsjedili doma, posebno sad za vrijeme korone, vraćati se na fakultet pisati iste ispite koje ste pisali i prije par mjeseci je već blago neugodno. Svi vas znaju, tete u referadi znaju sve o vama, a tete u menzi znaju koja ti je najdraža hrana, konobar iz kafića pokraj kaže ti da te nije vidio godinu dana, "Opa, kako to da si još tu?" je pitanje koje zasigurno nije nikome lako za čuti, zar ne? Još je gore ako čujete od profesora: "Ako ste mogli čekati godinu dana, možete i par sati kolega". Zemljo, otvori se.
Nema "pravog ljetnog praznika"
Iako je to veliki plus studentskog života upravo to dugo ljeti, s vremenom se i ta čar izgubi. I dok je u početku studiranja bilo "lakše" podnijeti pola ljeta odsjediti doma kako bi položili ispite, sada to postaje posebno težak napor, posebno ako je ovo na primjer već 6 ljeto za redom kada se znojite u gradu. Uz to, više ni ne želite otvoriti društvene medije gdje ekipa s godine koja je rješila u roku objavljuje slike diplome, plaže, zaruka, djece, putovanja i slično. A vi sjedite i učite. Opet.
>>>Jedan stalno ponavlja 'ne da mi se', a drugome je sve špica: Ovo je 10 razlika između brucoša i apsolventa<<<
Ispali ste iz forme
Na žalost, sve one horor priče koje smo slušali od prijatelja, obitelji i kolega da je najgore "opet početi" ispadaju istinite. Već nakon par mjeseci je teško opet početi učiti, a kako je tek nakon godinu dana? Da, možda ste do sada radili godinu dana ili samo ljenčarili i uživali, i to je u redu, ali samo do granice. I kada se čini lako: "to sam već prošao" ili "slušala sam dobro to na predavanjima, pa samo moram ponoviti i dobro je". Realnost ipak piše drugačiju priču jer između honorarnih poslova, izlazaka, života bez knjige i odgledavanja pola Netflixove baze nije lako od jednom sjesti samo i vratiti se nekoj stručnoj materiji. Kako bi nam rekli i stručnjaci, nakon neke ozlijede ne možemo odmah vratiti formu – prvo rehabilitacija!
Ono kobno pitanje. Ili čak nekoliko njih.
Pred kraj fakulteta, svi se bojimo nekoliko različitih pitanja. Možda čak i nije toliko strah od pitanja, već ne znaje odgovora. "Kada misliš završiti? Što ti je još ostalo za položiti? Kada to misliš? Zašto si to ostavio? Aha još nisi? A do kada misliš?" i ostale varijacije na temu. Jednom kada kažete i finalno zbogom akademskim hodnicima, ovakva pitanja ostaju tamo. Zar nije lakše kada vas ljudi pitaju kako ste da je odgovor: "Diplomirao sam!"?
>>>Za vječne studente: Evo s kojim se pravima možete oprostiti ako ste na faksu, a imate više od 26 godina<<<
Rješavanje bespotrebnog tereta
Zadnja godina. Odgađate nekoliko ispita za ljeto, pa za jesen, pa za veljaču i evo nas opet u krug: srpanj, ispitni rokovi. I dok je prošla cijela jedna godina u kojoj se toliko stvari zasigurno dogodilo da ste u jednom trenutku možda i zaboravili da studirate, dolaskom toplijeg vremena dolazi i onaj neki upitnik u glavi, osjećaj pritiska. Pa da, to su rokovi! "Gdje su skripte?", "Kada ja to uopće polažem?", "Znam li još uvijek lozinku za studomat?", i ostala stresna pitanja koja nahrle odjednom, kao erupcija vulkana.
Nastaviš dalje, život ne završava sa studentskim danima
Da, jednom kada je diploma u rukama, i ako niste te sreće da ste do sada radili u struci koju ste završili i koju volite pa vam šef ne ponudi odmah i normalni ugovor o radu, kreću prijave na ono crno mjesto, onaj deseti krug pakla – burzu rada. Ali, to nije kraj svijeta. S diplomom u rukama, nitko vas ne krivi ako tjedan dana samo tulumarite. Ako tjedan dana samo spavate. Ako si date oduška na svoj način jer ipak, "okrunili ste svoje obrazovanje".
I najbolje na kraju, nema više "zvoncanja" od strane članova obitelji nakon svakog telefonskog razgovora: "Učiš li?! Kada su ti ispiti?"... Još jedan plus "prelaska" u ozbiljan i odrastao život je jednom kada se okrenete i vidite nove brucoše – vidite koliko ste odrasli. Koliko njihove teme i "veliki životni problemi" zapravo i nisu tako veliki, barem ne vama.
