facebook,
whatsapp
Ispitni rokovi na kraju zimskog i ljetnog semestra veliki su stres za studente. Iako sve češće imaju prilike obaveze za kolegije rješavati pomoću kolokvija, što im olakša usvajanje velike količine gradiva, kako smo saznali od zagrebačkih studenata, nisu uvijek u mogućnosti na ovaj se način riješiti ispita. Zbog toga još uvijek uvelike moraju položiti što je više ispita moguće u dva-tri mjeseca u godini: veljači, srpnju i rujnu.
Veljača i srpanj mjeseci su kad studenti ispituju svoje granice i izdržljivost. Koliko maksimalno ispita mogu položiti? Koliko dugo učiti bez spavanja? Kako očistiti što je više ispita moguće u ljetnome roku da za jesen ostane što manje? Istina je da sve više profesora nudi studentima "rascjepkano" usvajanje materije učenjem za kolokvije, kao i da se uz ove nabrojane mjesece često nude i predrokovi za pojedine ispite pa je moguće koju ocjenu upisati i u lipnju pa čak i do polovice kolovoza, no svi studenti ipak znaju da ih lavovski dio posla očekuje na ljetnom i zimskom ispitnom roku.
Standardizirani testovi često su na meti kritika kad se govori o uspješnim ili manje uspješnim sustavima obrazovanja, a slično ispitivanje u zadnjih nekoliko godina prolaze i ispitni rokovi. Istina je da su i dalje tradicija na većini visokih učilišta pa čak i srednjih škola, no sve se češće javljaju kritike na njihov račun kao i prijedlozi alternativa za koje neki smatraju da su učinkovitije i da bolje ocjenjuju znanje svakog pojedinog studenta. U moru kritika i prijedloga, evo kako bismo mogli sažeti osam najčešćih.
Dobra primjer za sve veću popularnost ovakve procjene nečijeg znanja je Harvard na kojem se ispitni rokovi raspisuju kao iznimka, a ne pravilo, piše Bachelors Degree Online. Dapače, svaki profesor koji poželi studentima ponuditi ispitni rok mora napisati pismenu molbu da mu se to i odobri. Uglavnom predavači smatraju da je završni pismeni rad sasvim dovoljan pokazatelj nečijeg znanja na kraju predavanja. U slučaju dodavanja pismenog ili usmenog ispita, smatra se, nepotrebno se opterećuje studente, profesore, ali i cijeli fakultetski sustav.
Nisu svi profesori tako tolerantni, štoviše većina ipak vodi kakve-takve zabilješke o dolascima studenata, ali je zbilja frustrirajuće ako ste redovan student, a netko na kraju upiše istu ocjenu kao i vi, a spavao je kod kuće ili "visio" po kavama za vrijeme predavanja. Ispiti koji su koncipirani tako da ispituju i vrednuju samo gradivno iz udžbenika i skripti savršena su prilika da ovakvi studenti koji povremeno svrate na fakultet bez problema dođu do dobre ocjene.
Najglasnija kritika završnih semestralnih ispitnih rokova odnosi se na činjenicu da nisu baš 100% točan pokazatelj nečijeg razumijevanja gradiva. Trend sa Sveučilišta Sjeverna Arizona pokazuje da sve više profesora odabire testiranje studenata tijekom cijelog semestra i svakog predavanja umjesto da ih u ta dva-tri mjeseca opterete toliko da semestralno gradivo "nabubaju" u nekoliko dana ili tjedana (dok to isto pokušavaju napraviti za potrebe još 5-6 kolegija). Ovakav način, smatra sve više stručnjaka, služi kao puno pouzdaniji alat za otkrivanje svih slabosti i snaga studenata koji sjede u predavaonici.
I profesori i studenti slažu se u jednome: proces ispitnih rokova iscrpljujuć je za obje strane. Ovo se posebno odnosi na studente koji pod utjecajem stresa i iscrpljenosti mogu zakazati na ispitima i kompromitirati ocjene i rezultate. Čak i najbolji studenti mogu zabrljati nekoliko pitanja kad im je mozak toliko umoran da se može fokusirati samo na jednu stvar – odmor. Zbog toga se sve češće primijenjuje metoda rasterećivanja i ocjenjivanja studenata tijekom predavanja u semestru.
Sveučilište Berkeley u Kaliforniji studentima nudi brojne kreativne zadatke kojima jednako, pa čak i bolje, mogu profesorima pokazati koliko dobro usvajaju gradivo pojedinog kolegija. Kad su kvalitetno osmišljeni i dalje studentima predstavljaju veliki izazov jer zahtijevaju od njih da spoje sve što su imali prilike čuti i naučiti na kolegiju s vlastitim idejama, kritikama ili planovima primjene. Ne treba se svaki kolegij ocjenjivati pismenom analizom stoga su sve češći oblici polaganja ispita različiti labosi ili praktikumi, javne debate i govori, glumački projekti i sl.
Svi sigurno imate barem jednog profesora koji od početka svoje predavačke karijere vrti istih 200-300 pitanja, predaje uvijek jednako, vrti uvijek iste papire ili "slajdove". Takvi su profeosri upali u kolotečinu i ne mogu na zanimljiv način prezentirati gradivo niti su u toku s najnovijim kretanjima u znanosti. Umjesto da vas podučavaju na način da razvijate kritičko mišljenje, propitujete određene paradigme i učite iz zadovoljstva i na organski način, ovaj način učenja priprema vas za samo jednu stvar – polaganje ispita. I ništa drugo.
Neke škole u Kanadi već su odbacile koncept završnih ispita na kraju semestra jer ih smatraju prenapornima za učenike. Nastavnica Cherra-Lynne Olthof ističe da do kraja semestra svaki nastavnik već posjeduje poprilično jasnu ideju koliko je koji učenik uspješan i u kojem mu se smjer kreću ocjene. Ovo se ponekad odrazi na završnu ocjenu poput samoostvarujućeg proročanstva: učenici koji znaju da su cijelo polugodište bili loši neće se truditi za kraj, a onima koji su učili cijelo vrijeme ocjena će biti u skladu sa znanjem koje su pokazivali tijekom godine.
"Zašto ovo moramo znati? Neće nam koristiti nikada u životu!", koliko ste puta ovo pomislili ili izjavili? Ponekad su ovakve optužbe na račun ispitnih pitanja doista osnovane. Ispitivanje nekih detalja koji su usputni ili potpuno nevažni za sam kolegij, kao i za buduću karijeru mladih koji studiraju sve češće su na udaru kritika profesora koji ih prepoznaju kao suvišne. Sve češće se pokušavaju ispitati i testirati neke bitne životne i poslovne vještine koje će mladima koristiti jednom kad završe studij i otisnu se u samostalan život.
Veljača i srpanj mjeseci su kad studenti ispituju svoje granice i izdržljivost. Koliko maksimalno ispita mogu položiti? Koliko dugo učiti bez spavanja? Kako očistiti što je više ispita moguće u ljetnome roku da za jesen ostane što manje? Istina je da sve više profesora nudi studentima "rascjepkano" usvajanje materije učenjem za kolokvije, kao i da se uz ove nabrojane mjesece često nude i predrokovi za pojedine ispite pa je moguće koju ocjenu upisati i u lipnju pa čak i do polovice kolovoza, no svi studenti ipak znaju da ih lavovski dio posla očekuje na ljetnom i zimskom ispitnom roku.
>>>Kada ti dvojka nije dovoljna: 7 trikova za dobre ocjene na faksu ako ne učite samo za prolaz<<<
Standardizirani testovi često su na meti kritika kad se govori o uspješnim ili manje uspješnim sustavima obrazovanja, a slično ispitivanje u zadnjih nekoliko godina prolaze i ispitni rokovi. Istina je da su i dalje tradicija na većini visokih učilišta pa čak i srednjih škola, no sve se češće javljaju kritike na njihov račun kao i prijedlozi alternativa za koje neki smatraju da su učinkovitije i da bolje ocjenjuju znanje svakog pojedinog studenta. U moru kritika i prijedloga, evo kako bismo mogli sažeti osam najčešćih.
Završni radovi, seminari ili eseji sve su popularniji
Dobra primjer za sve veću popularnost ovakve procjene nečijeg znanja je Harvard na kojem se ispitni rokovi raspisuju kao iznimka, a ne pravilo, piše Bachelors Degree Online. Dapače, svaki profesor koji poželi studentima ponuditi ispitni rok mora napisati pismenu molbu da mu se to i odobri. Uglavnom predavači smatraju da je završni pismeni rad sasvim dovoljan pokazatelj nečijeg znanja na kraju predavanja. U slučaju dodavanja pismenog ili usmenog ispita, smatra se, nepotrebno se opterećuje studente, profesore, ali i cijeli fakultetski sustav.
Studenti koji se pojave jednom ili dvaput na predavanju i dalje mogu položiti ispit (i čak dobiti peticu)
Nisu svi profesori tako tolerantni, štoviše većina ipak vodi kakve-takve zabilješke o dolascima studenata, ali je zbilja frustrirajuće ako ste redovan student, a netko na kraju upiše istu ocjenu kao i vi, a spavao je kod kuće ili "visio" po kavama za vrijeme predavanja. Ispiti koji su koncipirani tako da ispituju i vrednuju samo gradivno iz udžbenika i skripti savršena su prilika da ovakvi studenti koji povremeno svrate na fakultet bez problema dođu do dobre ocjene.
>>>Ponovno na ispit za 4 dana? Evo kada između ispitnih rokova ne moraju proći 2 tjedna<<<
Nisu najbolji pokazatelj nečijih vještina niti razumijevanja
Najglasnija kritika završnih semestralnih ispitnih rokova odnosi se na činjenicu da nisu baš 100% točan pokazatelj nečijeg razumijevanja gradiva. Trend sa Sveučilišta Sjeverna Arizona pokazuje da sve više profesora odabire testiranje studenata tijekom cijelog semestra i svakog predavanja umjesto da ih u ta dva-tri mjeseca opterete toliko da semestralno gradivo "nabubaju" u nekoliko dana ili tjedana (dok to isto pokušavaju napraviti za potrebe još 5-6 kolegija). Ovakav način, smatra sve više stručnjaka, služi kao puno pouzdaniji alat za otkrivanje svih slabosti i snaga studenata koji sjede u predavaonici.
Iscrpljenost, stres, umor...
I profesori i studenti slažu se u jednome: proces ispitnih rokova iscrpljujuć je za obje strane. Ovo se posebno odnosi na studente koji pod utjecajem stresa i iscrpljenosti mogu zakazati na ispitima i kompromitirati ocjene i rezultate. Čak i najbolji studenti mogu zabrljati nekoliko pitanja kad im je mozak toliko umoran da se može fokusirati samo na jednu stvar – odmor. Zbog toga se sve češće primijenjuje metoda rasterećivanja i ocjenjivanja studenata tijekom predavanja u semestru.
Postoje odlične alternative ispitima
Sveučilište Berkeley u Kaliforniji studentima nudi brojne kreativne zadatke kojima jednako, pa čak i bolje, mogu profesorima pokazati koliko dobro usvajaju gradivo pojedinog kolegija. Kad su kvalitetno osmišljeni i dalje studentima predstavljaju veliki izazov jer zahtijevaju od njih da spoje sve što su imali prilike čuti i naučiti na kolegiju s vlastitim idejama, kritikama ili planovima primjene. Ne treba se svaki kolegij ocjenjivati pismenom analizom stoga su sve češći oblici polaganja ispita različiti labosi ili praktikumi, javne debate i govori, glumački projekti i sl.
Učenje vs. učenje za ispit
Svi sigurno imate barem jednog profesora koji od početka svoje predavačke karijere vrti istih 200-300 pitanja, predaje uvijek jednako, vrti uvijek iste papire ili "slajdove". Takvi su profeosri upali u kolotečinu i ne mogu na zanimljiv način prezentirati gradivo niti su u toku s najnovijim kretanjima u znanosti. Umjesto da vas podučavaju na način da razvijate kritičko mišljenje, propitujete određene paradigme i učite iz zadovoljstva i na organski način, ovaj način učenja priprema vas za samo jednu stvar – polaganje ispita. I ništa drugo.
>>>Jedni motaju duhan, a drugi lakiraju nokte: Kako se studenti s različitih fakulteta pripremaju za učenje?<<<
Dobri studenti bit će i dalje dobri, a loši će podbaciti
Neke škole u Kanadi već su odbacile koncept završnih ispita na kraju semestra jer ih smatraju prenapornima za učenike. Nastavnica Cherra-Lynne Olthof ističe da do kraja semestra svaki nastavnik već posjeduje poprilično jasnu ideju koliko je koji učenik uspješan i u kojem mu se smjer kreću ocjene. Ovo se ponekad odrazi na završnu ocjenu poput samoostvarujućeg proročanstva: učenici koji znaju da su cijelo polugodište bili loši neće se truditi za kraj, a onima koji su učili cijelo vrijeme ocjena će biti u skladu sa znanjem koje su pokazivali tijekom godine.
Mnogi smatraju da se sadržaj ispita bira proizvoljno
"Zašto ovo moramo znati? Neće nam koristiti nikada u životu!", koliko ste puta ovo pomislili ili izjavili? Ponekad su ovakve optužbe na račun ispitnih pitanja doista osnovane. Ispitivanje nekih detalja koji su usputni ili potpuno nevažni za sam kolegij, kao i za buduću karijeru mladih koji studiraju sve češće su na udaru kritika profesora koji ih prepoznaju kao suvišne. Sve češće se pokušavaju ispitati i testirati neke bitne životne i poslovne vještine koje će mladima koristiti jednom kad završe studij i otisnu se u samostalan život.
