facebook,
whatsapp
Često u medijima svjedočimo apelu policije, svjedoka, ili sudionika nesreća kojime mole vozače za dodatni oprez. No, s obzirom na skoro svakodnevne "crne" vijesti, ovakav apel očito ne vrijedi mnogo. Je li dovoljan apel fotografija osobe koje više nema? Ili istup hrabrog studenta koji je napisao dirljiv govor za kolegicu koju nije osobno poznavao? Ili osjećaj praznine koji ostaje u svima nakon što izgube nekog bliskog?
Podsjetimo, Petra je nešto iza ponoći s petka na subotu prelazila pješački prijelaz iza studentskog doma Stjepan Radić, kod cluba Roko, kada je na nju naletio 21-godišnji vozač motocikla koji je preticao kolonu na punoj liniji, a uz to nije nosio zaštitnu kacigu. Od siline udarca, Petra je podlegla ozljedama i preminula u kolima Hitne pomoći. Prenosili smo priču o velikoj tuzi koja se nadvila nad ovaj studentski dom, inače poznat po pozitivnoj energiji i svirkama te da je za Petru organizirano okupljanje studenata koji su joj odali počast, uz nazočnost Petrinih roditelja i don Stojića.
>>>Crni vikend za studente... Stanari Save pokazali solidarnost i odali počast Petri: 'Život nema reprizu, anđeo je izgubio život'<<<
Iako su vrlo česti, ponekad apeli za opreznost u vožnji nisu dovoljni, barem ne na ovaj način kako bi natjerali nesmotrene vozače na dodatni oprez. Druga vrsta apela mogu biti priče i životne situacije koje doživljavaju ljudi nakon pogibije nekog mladog i bliskog. Kako izgleda život nakon što izgubiš nekoga?
Bila je predivna, iznutra i izvana
Razgovarali smo s djevojkom, bivšom studenticom Fakulteta za odgojno obrazovne znanosti u Osijeku koja je i sama proživjela jednako traumatično iskustvo gubitka bližnjega, blisku prijateljicu.
"Elenu znam od njezine pete godine jer je njezina obitelj bila odmah pored naše u jednom malom selu u Baranji. Njezin brat i ja smo pohađali svih osam godina školovanja zajedno i bili nerazdvojni sve do srednje škole - jer smo upisali različite srednje škole, ali smo uvijek bili u kontaktu", započinje naša sugovornica, dovoljno hrabra da podijeliti s nama ova teška sjećanja.
Osim što je imala prekrasnu obitelj i prijatelje, svi su zajedno bili uključeni u boljitak zajednice. "Znam da ljudi kažu sve divno i lijepo kada netko ode tako mlad, ali Elena je stvarno bila divna i lijepa izvana i iznutra. Odlična učenica, najviše je voljela natjecanja od sportskog do onog iz matematike jer joj je sve uvijek išlo. Bog joj je vraćao za dobrotu koju je onda doprinosila u svijet. A možete samo zamisliti kakva joj je cijela obitelj onda bila. Prekrasni ljudi, članovi zajednice i crkve - čak su svake godine organizirali akcije za Uskrs, Božić, početak školske godine za djecu koju nemaju - jer su bili puni ljubavi i razumijevanja za sve", govori.
Trebala je krenuti na Medicinski fakultet, pisala poruku: "Ovo mi je najbolje ljeto u životu"
Kako nam priča sugovornica, Elenu je čekao prekrasan život, a njen su 18. rođendan planirali unaprijed kako bi ga proslavili i njoj napravili iznenađenje. "Način na koji je prerano otišla je bio tužan dok nije postao ružan s obzirom kako je sve završilo na kraju. Lena, kako smo je zvali od milja, je taman završila srednju školu, položila za auto i pripremala se krenuti, gdje je inače bila među prvih 5 na listi, na Medicinski fakultet u Osijeku, na sestrinstvo. Nije željela nešto veliko za svoj 18. rođendan, ali je oduvijek voljela more, bazene, plaže i sunčanje uz dobru knjigu pa se okupila najuža rodbina, obitelj i njezina najbolja prijateljica da zajedno odu na more dva tjedna proslaviti njen rođendan", prisjetila se za nas sugovornica.
Naša je sugovornica podjelila i što su planirali toga dana. "Taj kobni dan je počeo u 6 ujutro jer je ona uvijek išla rano na plažu dok nema nikoga, i to je išla sa mamom, tetom i prijateljicom na plažu, ali su one ušle u pekaru kupiti peciva da mogu nešto na brzinu pojesti, a Elena je čekala vani. Dok je čekala na stazi, taman je tipkala poruku svom bratu koja je glasila 'Ovo je najbolje ljeto u mom životu :)'. Inače, ono što je još tužnije, jest to što su svi organizirali da odu tako rano van kuće, jer kad se vrati, čekala ju je torta i baloni da proslave", kaže nam sugovornica kako se situacija odvijala.
Mladi motorist htio pobjeći s mjesta nesreće
>>>Mladi motorist o nesrećama: 'Problem su oni koji 'razvlače' motor na 15 tisuća okretaja između semafora'<<<
Kao i u Petrinom slučaju, u pitanju je bio mladi vozač motocikla. "Dečko od nepunih 20 godina ju nije udario, nego pokosio i usmrtio odmah na mjestu - nije dobila ni šansu da se bori", kaže za MojFaks i nastavlja kako, nakon što su prošle godine od nesreće, neki od njih smatraju da je možda i bolje bilo tako, da nije patila. "Ali opet... Da je barem imala šansu", priznaje nam sugovornica sjetno te nam nastavlja pričati kako je sve izgledalo poslije.
Kako nam kaže dalje, nevjerojatno je i to što je krivac pokušao pobjeći s mjesta nesreće, ali su ga ljudi zaustavili do dolaska policije. On je iz ove nesreće izašao bez ogrebotine.
Obitelj je nakon toga pretrpjela dodatne udarce. "Ono što je uslijedilo nakon je još gore. Elenina majka je nažalost dobila živčani slom, gdje i dan danas leži u psihijatrijskoj ustanovi nakon svega što je doživjela. Njezina najbolja prijateljica nije krenula u srednju školu, zapravo nije progovorila riječ jedno dvije godine. Ostalima nije ništa bolje", prepričava nam iskreno s nadom kako će ova priča biti dovoljan apel svim vozačima na dodatni oprez.
>>>Nakon tragične Petrine smrti studentima se obratila i njena majka: 'Vodite brigu o drugima'<<<
Najgora stvar koju je ova obitelj mogla čuti je odluka o kazni koja je uslijedila nakon pravosudnog procesa. Naime, "dečku koji nema položeno ni za auto, a kamoli motor, bez kacige i s 3 promila alkohola u krvi, je dano samo dvije godine zatvora", kaže nam iskreno.
Tuđu nesreću opet proživljavaju kao svoju
"Ne mogu vam objasniti koliko je života uništio dečko koji se odlučio napiti i ne uzeti taxi. Čak i da jesam u Zagrebu, ne bih mogla doći Petri zapaliti svijeću. Njezin brat je u Zagrebu i čim sam saznala za ovu tešku nesreću, nazvala sam ga jer znam da ga je sigurno pogodilo. Plakao je isto kao i onog dana kada su se vratili kući i proveo cijeli dan u mome zagrljaju", prepričava nam sugovornica kako ova obitelj i s tuđom nesrećom opet na neki način proživljava svoju.
"Zamislite da živite svoj najljepši život i odjednom vam se sve sruši jer vam je netko ubio majku, ženu, curu, prijateljicu. Elena je sad trebala biti medicinska sestra, doktorica i spašavati tuđe živote, ali nekome je bilo bitnije dobro se provesti i ne potrošiti 20 kuna na taxi", zamišljala je naša sugovornica Eleninu budućnost. "Njezinim roditeljima je život stao isto kao i njoj, samo što oni ne mogu biti s njom na drugom svijetu nego tu moraju trpjeti život bez svog djeteta, najvećeg sunca u njihovom životu", kaže nam bolno.
Naša sugovornica smatra kako sve kreće od kuće, ali i od policije, loših zakona pa finalno i pravosuđa, koji je u njenom slučaju osudio dečka na dvije godine, a svijet je ostao bez mlade buduće liječnice. "Zapravo, to je sve kriva naša država isto kao i roditelji/društvo. Ne znam kako roditelji nisu naučili djecu da pijan nigdje ne voziš ili prijatelji kako su dopustili da uopće ideš voziti tako i policija koja nije reagirala da te zaustavi. Svi su oni krivi što nema nekoga tko je ovaj svijet činio boljim", zaključuje sugovornica.
Nekoliko godina nakon ove kobne nesreće, Lena je i dalje svakodnevno u mislima njenih najmilijih. "Najiskrenije, Lene se uvijek sjetim kad se vratim kući na praznike ili kada vidim obitelj jer više ne živim s njima.. Jer dok smo svi bili skupa, njezino dvorište je uvijek bilo puno ljudi, roštiljalo se, sadilo se cvijeće, vrt, svi su bili uvijek kod njih jer je bilo najzabavnije. A sada gledam u to dvorište puno trave, korova, nema nikoga i ničega i zapravo nisam izgubila samo nju. Moji roditelji su izgubili dugogodišnje prijatelje, kao što je i zajednica izgubila jednu prekrasnu obitelj", kaže nam situaciju kakva je danas, nekoliko godina nakon ove stravične nesreće.
"Nitko od pogođenih ne može dalje"
Nakon gubitka voljene osobe, svaka osoba reagira na svoj način, a ova je obitelj pretrpjela traume kakve nitko ne bi smio doživjeti. "Mene je najviše pogodilo, a i dalje me pogađa, što nitko ne može dalje. Pogotovo je teško gledati njenog brata kako pati, koji je i otišao za Zagreb kako ne bi gledao njezinu sobu, kuću, čak i oca koji je preživio rat, logor i ovo ga je jedino uništilo", priča nam iskreno sugovornica.
Uz cijelu potresnu priču koja se dogodila njenoj obitelji, čak i nakon presude i posljednjeg ispraćaja, obitelj je "stala" u godini kada ih je Lena napustila, a utjecala je i na sve bližnje, te stvorila traumu koja se teško liječi. "Na mene je utjecalo tako što sam bila na zadnjoj godini fakulteta kad se to dogodilo i to je bio zadnji put da sam otišla na more ili negdje u grad na piće. Čak sam godinu dana mislila da postoji velika šansa da će i mene tako netko ubiti ako izađem na ulicu jer sam se iskreno bojala svega", priča nam sugovornica kako je ona sve podnijela, no, kako dalje nastavlja, to nije bio jedini udarac za njih.
Planirali zaruke, razvrgli zaruke
>>>Nakon tragične nesreće, studentica prozvala ministra: 'Tužni smo, ljuti smo i bojimo se! Gdje je policija, gdje su patrole?'<<<
"S druge strane, njezin brat i ja smo bili zajedno i planirali smo se zaručiti nakon što završimo fakultet. Ali, jednostavno, nije bilo suđeno, iako se stalno čujemo, pričamo i tu smo jedno za drugo, taj idući korak nikad nije mogao biti moguć nakon svega što se dogodilo. Ja se držim jer imam nadu da će se barem netko od njih jednog dana i malo oporaviti i vratiti natrag u život vrijedan življenja", kazala je za MojFaks.
"A ja se nadam da će barem Petrina priča potaknuti strože kazne jer nakon Elenine smrti vidjeli smo još više takvih nesreća. Neka svi vladajući razmisle što bi oni napravili da se njima to dogodi? Iste bi se sekunde zakoni mijenjali", govori za kraj.
