facebook,
whatsapp
Petar Zuanović poznat kao Zujo, dobro je znan među zadarskim studentima. Ne samo zbog svog dugogodišnjeg studentskog staža, zbog kojeg kako navodi ima neke profesionalne deformacije, već i zbog svojih aktivnosti oko svih relevantnih dešavanja na Sveučilištu u Zadru. Kroz smijeh nam govori kako je "dogurao" do pete godine i sad je, kako kaže u predradnoj depresiji. Preddiplomski je završio na Pomorskom u Zadru, a onda je upisao diplomski smjer Akvakulture. Priča nam kako je na ideju o blagdanskoj čestitci došao spontano i napisao ju, što se kaže, iz šuta. S obzirom na godinu koja uskoro završava, Zujo je s kolegama odlučio podijeliti svoju"Blagdansku čestitku UVS-a", tj. Udruge vječitih studenata, a blago se sretnicima koji za tu kraticu ne znaju.
...\'Nijedna menza nema ovako dobre tete...\' Studenti nose bombone u znak podrške osoblju u štrajku! Tete oduševljene: \'Pokazali su da im je stalo do nas…\'...
"Volim blagdane, žao mi je što atmosfera cijele godine nije kao u ovo doba. Ljudi mi često znaju reći da su se nasmijali na neku moju objavu, video ili komentar, pa sam ovom prigodom pokušao razveseliti one s kojima sam, praktički, svaki dan, kolege sa Sveučilišta u Zadru",poručuje Petar, a mi njegovu čestitku prenosimo u cijelosti.
"Nešto razmišljam, da sam znao da će doći ova korona i da će potrajati onlajn nastava, točno bih bio upisao medicinu. Čitam novine prije par dana, a udarna vijest na sedmoj stranici da se srušio websajt od onog Pornhuba - reko sto posto ova sedma godina medicine na specijalizaciji za ginekologiju i urologiju... možda i poneki proktolog. I tako ja ispred čitam novine, pijuckam čaj, noge u lavoru, slušalice na ušima i lagano na predavanju. Toliko dugo studiram i idem u menzu da i kad sam doma vadim jelo na tacnu. Valjda neka profesionalna deformacija nas vječitih studenata. Bile su to zanimljive godine. Bio sam brucoš u vrijeme američke intervencije u Libiji, u doba kada je pukla platforma na bušotini u Meksičkom zaljevu, čak i kada je ISIL preuzeo odgovornost za napade u Damasku, ja sam bio na brucošijadi u Q-u. Reko - preživio sam sve svjetske krize u tom statusu, što ne bi i pandemiju.
U menzi napada sam iznad visine od metar i dvadeset
A zanimljiva je ta pandemija. Navodno u menzi napada samo iznad visine od metar i dvadeset jer svi koji sjede, sjede bez maske. Sjetim se tu i onog tipa od 220cm koji je prije dolazio u menzu.. pa on i dok sjedi, njemu je nos na 130cm visine. Srećom čovjek diplomirao inače bi se zarazio u menzi sad sto posto.
Menza je zapravo obilježila ovu 2020. godinu na zadarskom sveučilištu. Dosta je bilo neobičnih pojava. Recimo kada je nastupio prvi lokdaun, dođem na večeru, a unutra ljudi ko na sjednici HSP-a u Donjem Lapcu. Druga neobična stvar je što su tete iz menze sjedile za stolovima namijenjenima studentima i štrajkale trideset dana, a štrajk naravno nije urodio plodom. Najgore od svega mi je kada dođem s onom tacnom na kasu, a ova nova se premišlja oko šifre za brokulu ko da provaljuje u sef Cartierove draguljarnice. I taman što provali brokulu, ugleda pohano. Totalno joj se sve pomiješa, već vidim kako su joj oči zaigrale, ne zna gdje je.. a u glavi joj misli:"Oh, Bože!! Jel ovo pohano puretina?? Svinjetina?? Možda je oslić! 3242... ne 3422... ne možda je ipak 4322!" - i ukuca 4322, a na računu mi obračuna stražnji branik od Toyote Yaris, 2007. godište. I onda kaže netko da onim tetama ne treba dati uvjete koje traže... pa daj im sve, samo mi nemoj u menzi kucati prodajni asortiman Autokuće Mitrović.
...Urnebesan komentar studenta o \'trovanju\' u zadarskoj menzi \'zaradio više lajkova od Kolinde\'...
...\'Nakon obroka u menzi otišla sam u minus!\' Hrana u studentskom restoranu poskupjela? Gotovo isti ručak kao prije od vikenda plaćaju duplo skuplje...
Saga o maskama
Onda je došla ta saga o maskama i toliko teorija... što je zapravo korona? Trebam li se cijepiti? Je li moj život...? Iz materijalnog pristupa, svi su se u jednom trenu okrenuli na filozofski. Čak kolaju priče da su se dvije djevojke sa smjera Menadžment prebacile na Filozofiju i antropologiju na jesenskim upisima. Neki su preboljeli koronu... neki su jedva preživjeli.. a neki su kao moj cimer vježbali u speedo gaćicama na balkonu svako jutro. Reko - ŠTO RADIŠ, DA L\' SI NORMALAN, ULAZI UNUTRA PREHLADIT ĆEŠ SE JOŠ VIŠE.. ILI POKORONIT.. KAKO DA KAŽEM.. kaže on "Ma neću brate, vršim detoksikaciju, pojeo sam sad tuna sendvič s kurkumom i popio crni čaj. Život je predivan!". Mislim se sam sa sobom - čini mi se da je njemu više udarilo na glavu nego na pluća, tip u životu nije okusio ništa što nije na meniu fastfuda, a sad mi se razbacuje sa začinima i čajevima. Ali doduše, spasio me čovjek. Bio dva tjedna u samoizolaciji, nisam ništa radio. Samo mi je bilo malo neugodno reći kolegama iz zgrade prekoputa da sam bio baš s njim u kontaktu, s obzirom da je svako jutro prakticirao jogu u gaćicama.
...Kad su za blagdane bitniji svi od vaše obitelji: Evo zašto često za Božić povrijedimo one koje najviše volimo...
Ali eto, što je - tu je.
I za kraj ove lude godine, stiglo nam je i posljednje zatvaranje Sveučilišta za ovih 366 dana. Bio sam i nekidan u menzi, osjećao sam se ko onaj djed iz EDEKAine božićne reklame kada jede sam za stolom. Tete su se vratile na radna mjesta, vise nekakve lampice, bar onih zelenih traka strši oko vrata... Ne znam je l\' vrijeme prije Božića ili vrijeme nakon nečijih karmina po atmosferi. Sretnem kolegicu na izlazu iz menze, javim joj se, reko GDJE SI LUCIJA.. kaže ona EVO ME, KAKO SI ME PREPOZNAO S OVOM MASKOM.. reko LUCE JA TE UVIJEK GLEDAM U OČI, ZA RAZLIKU OD DRUGIH KOLEGA, NARAVNO DA SAM TE PREPOZNAO HAHAH i tako svratimo mi dolje do rive, a tamo nema ni pasa. Ali doslovno, jer su neki tipovi pucali petarde. Dvorišna vrata zgrade Sveučilišta ko ulaz u kaznionicu na Golom otoku, a unutra mrak ko u Tutankamonovoj grobnici. Bez ljudi, sve je prazno, tužno, melankolično...
Čestit Božić dragi studenti i puno uspjeha u Novoj 2021. godini!", poručio je za kraj Zujo svojim kolegama.
