facebook,
whatsapp
Iako su neki od nas gledali samo na filmovima, ona je vidjela uživo: scene iz Inferna koje proživljavaju mlade žene u Kabulu.
Što se zapravo događa u Kabulu, Afganistanu? Iako su to ratovi o kojima su mediji počeli nedavno puno češće izvještavati, mnogi ljudi još uvijek nisu sigurni što se zapravo događa na Istoku.
Za Guardian jedna je studentica komentirala trenutno stanje užasa koje prolaze, a mi ga prenosimo u cijelosti.
„U nedjelju ujutro krenula sam na sveučilište na sat kad je grupa žena istrčala iz ženskog doma. Pitala sam što se dogodilo, a jedna od njih mi je rekla da ih policija evakuira jer su talibani stigli u Kabul, a oni će tući žene koje nemaju burku“, započinje svoju potresnu priču studentica.
Ne mogu javnim prijevozom, taxi ih odbijaju, pa trče kućama, studenticama u domu još gore
„Svi smo htjeli kući, ali nismo mogli koristiti javni prijevoz. Vozači nas nisu puštali u automobile jer nisu htjeli preuzeti odgovornost za prijevoz žene. Bilo je još gore za žene iz studentskog doma, koje su izvan Kabula i bile su uplašene i zbunjene oko toga kamo trebaju ići“, prepričava studentica teror s kojim se nose mladi u Kabulu.
U međuvremenu, muškarci koji su stajali naokolo ismijavali su djevojke i žene, smijući se njihovom užasu. "Idi i obuci svoju čadari (burku)", doviknuo je jedan. "Posljednji su vam dani na ulici", rekao je drugi. "Oženit ću vas četvoro u jednom danu", rekao je treći.
„Vladini su uredi zatvoreni, moja sestra je kilometrima trčala po gradu kako bi se vratila kući. Ugasila sam računalo koje je četiri godine s puno boli služilo mom narodu i zajednici", rekla je. "Napustila sam stol sa suznim očima i oprostila se od kolega. Znala sam da je to zadnji dan mog posla“, prepričava tugu mlada djevojka.
Kako prenosi Guardian dalje, ona je bila na samom kraju završavanja dva najbolja studija u Afganistanu. „Trebala sam u studenom diplomirati na Američkom sveučilištu u Afganistanu i Sveučilištu u Kabulu, ali jutros mi je sve bljesnulo pred očima“, očajna je studentica.
„Toliko sam dana i noći radila kako bih postala osoba kakva sam danas, a jutros kad sam stigla kući, moje sestre i ja smo prvo sakrile osobne iskaznice, diplome i svjedodžbe. Bilo je to poražavajuće. Zašto bismo trebali skrivati stvari s kojima bismo se trebali ponositi? U Afganistanu sada ne smijemo biti poznati kao ljudi kakvi jesmo“, nastavlja.
'Više se nisam mogla smijati. Nisam mogla slušati najdraže pjesme.'
„Više se nisam mogla smijati. Nisam mogla slušati najdraže pjesme. Nisam se mogla naći s prijateljima u najdražem kafiću. Ne mogu više nositi najdražu žutu haljinu ili ružičasti ruž. I ne mogu ići na posao kako bih mogla završiti svoje studije za koje sam radila godinama. Voljela sam raditi nokte. Danas, dok sam bila na putu kući, bacila sam pogled na kozmetički salon u koji sam odlazila na manikuru. Prednji dio salona, koji je bio ukrašen prekrasnim slikama djevojaka, bio je uništen preko noći.
Sve što sam mogla vidjeti oko sebe bila su uplašena lica žena i ružna lica muškaraca koji mrze žene, koji ne vole da se žene obrazuju, rade i imaju slobodu. Najviše su me rastužili oni koji su izgledali sretno i ismijavali žene. Umjesto da stoje uz nas, oni stoje uz talibane i daju im još veću moć“, kazala je.
Mlada studentica nastavlja kako su žene Afganistana puno žrtvovale svoje ionako premale slobode koju su imale. Ona je kao siroče tkala tepihe samo kako bi mogla steći obrazovanje. „Suočila sam se s mnogo financijskih izazova, ali sam imala puno planova za budućnost. Nisam očekivala da će sve ovako završiti“, iskreno je rekla.
„Sada izgleda kao da moram spaliti sve što sam postigla u 24 godine svog života. Imati bilo kakvu osobnu iskaznicu ili nagrade Američkog sveučilišta sada je rizično; čak i ako ih čuvamo, nismo ih u mogućnosti koristiti. Za nas u Afganistanu nema posla“, shrvano poručuje.
'Postat ću rob i oni se mogu igrati mojim životom kako žele'
„Kad su se pokrajine jedna za drugom rušile, mislila sam na svoje djevojačke snove. Moje sestre i ja nismo mogle spavati cijelu noć, sjećajući se priča koje nam je majka pričala o doba talibana i načinu na koji su se odnosile prema ženama“, prisjeća se i nastavlja kako nije očekivala da će joj biti oduzeta sva osnovna ljudska prava i da se vraćaju 20 godina u prošlost. „Nakon 20 godina borbe moramo skrivati svoj identitet i nositi burke. Tijekom posljednjih mjeseci, dok su talibani preuzimali kontrolu u provincijama, stotine ljudi bježalo je iz njihovih kuća i dolazilo u Kabul spasiti svoje djevojke i supruge. Ljudi žive u parkovima ili na otvorenom. Bila sam dio grupe studenata američkog sveučilišta koji su im pokušali pomoći prikupljajući donacije gotovine, hrane i drugih potrepština“, prepričava ova hrabra studentica koja je spomenula i priču jedne obitelji.
Kako kaže, jedan je ratu izgubio sina i nije imao novca za plaćanje taksi prijevoza do Kabula, pa su snahu dali u zamjenu za prijevoz, stoga je shrvano upitala: „Kako vrijednost žene može biti jednaka cijeni putovanja?“
„Danas, kad sam čula da su talibani stigli do Kabula, osjetila sam da ću biti rob. Mogu se igrati sa mojim životom kako god žele“, rekla je na kraju svoje izjave mlada studentica koja je inače radila i kao nastavnica u obrazovnom centru na engleskom jeziku.
„Ne mogu podnijeti pomisao da više ne mogu stajati ispred razreda, učeći ih pjevati abecedu. Svaki put kad se sjetim da bi moje lijepe djevojčice trebale prekinuti školovanje i ostati kod kuće, suze mi padaju“, prenosi Guardian ovu tužnu ispovijest mlade studentice koja se sada bori za goli život.
Izvor: theguardian.com
