Vodič za brucoše #samostalno #prvikoraci #prviposao #napuninovčanik #svezafaks

'Od 87 upisanih ostalo nas je 17, ali nitko neće završiti u roku': Očajni student postao opsjednut strogom profesoricom

MojFaks | Nakon predavanja, prije 6 dana, Autor: Lidija B.



Tvrdi da svaki dan razmišlja o njoj, spomene ju u razgovoru, strahuje da neće položiti ispite...
Foto: ilustracija/ Mirage_studio via Shutterstock

Ovom je studentu fakultet postao najveća frustracija u životu. Nakon četiri godine studija na Geografskom fakultetu u Beogradu, počeo je sumnjati da će uopće diplomirati.

Sve ovo zbog "profesorice iz pakla" koja nemilosrdno ruši studente na ispitima. Iako je Mila Pavlović prošle godine otišla u mirovinu, uz brojne izjave roditelja i studenata da će napokon uspjeti položiti ispite iz kolegija koje je održavala, iskustvo ovog studenta koje datira prije dvije godine, samo je još jedno u nizu onih koja svjedoče o njenoj reputaciji.


...Studenti i roditelji vrište i plaču od sreće: Najstroža profa napokon otišla u mirovinu, mnogi će tek sad završiti faks...


Svake godine 16 ispita za uvjet


Kako kaže, upisao je ovaj fakultet jer jako voli geografiju iako zna da u njegovoj zemlji diploma nije na cijeni. "Ukupno imamo 65 ispita na mom smjeru što je jako teško i opterećujuće koliko god pojedini ETF-ovci ili drugi studenti nekih 'težih' fakulteta mislili da je lako završiti geografiju", kaže nesretni student u potrazi za savjetom psihologa na stranici psihoterapeut.rs.


Svake godine morao je položiti najmanje 16 ispita da bi mogao studirati na teret države, žrtvovao se i mučio te napokon stigao do četvrte godine. Ostalo mu je još samo 12 ispita do kraja, a četiri od tih morao je položiti kod "čuvene" prof. dr. Mile Pavlović.


...'Odustajem od faksa i idem doma': I još 14 misli koje studentima prolaze glavom za vrijeme ispitnih rokova...


"Profesorica je sadistica i ruši studente bez milosti, lišena je svakog vida empatije i izražavanja emocija. Mnogi su odustali zbog nje, ima najmanju prolaznost na Sveučilištu. Da bih polagao njen prvi ispit od njih 4 moram dati uvjet, a to znači da položim 6 ispita iz prethodnih godina koje je ona odredila. Ja još nisam izlazio ni na jedan predmet kod nje, jer prvo nemam uvjet za to", pojasnio je student na forumu u potrazi sa savjetom.


Profesorica postala dijelom njegove svakodnevice


Kako kaže, njegov najveći problem je što mu je ova profesorica postala dijelom svakodnevnice. "Svaki dan kažem nešto o njoj, žalim se na nju, razmišljam kako neću moći da završim fakultet u roku zbog nje ili bilo kad možda. To me sve ubija, drugi ljudi, diplomiraju, slikaju se sa diplomama, upisuju magisterij, a ja gledam i doslovno plačem jer neću diplomirati još najmanje godinu dana ako ne i više jer nikad ne znaš kad će te pustiti da položiš sva četiri ispita. Jako se osjećam nesretno i neuspješno zbog toga", priznaje.


Osim toga, nervoza i anksioznost u njegovom slučaju rastu zbog svih koji u njegovoj situaciji ne vide problem, posebice zbog stereotipa koji se vezuju uz njegov fakultet. "Od geografije nema kruha, nema posla, nema ništa i još se ona tu našla da nam stavi šapu i ograničava na godine i godine studiranja i ako je profesija doslovno bez radnih mjesta, kao i povijest, biologija i antropologija i ostali ili ti treba debela veza što je poseban fenomen", nastavlja dalje svoju ispovijest.


...Najteži faks u državi? Studenti zagrebačkog Prava jedva prolaze kolegije – tko je krivac?...


Usred svega što se događa, ne može se pomiriti s time da će morati produljiti studiranje, a ne zna ni kako da izbaci profesoricu iz glave. Ovo ga izbezumljuje i psihički opterećuje. "Od nas 87 koji smo upisali smjer geografije, ostalo nas je samo 17. Odustali su ljudi, prebacili se u Novi Sad… Polako mi opada i motivacija i želja za bilo čim a pritom se osjećam i kao da parazitiram", piše dalje.


Nitko od njih 17 neće završiti u roku?


U kompletu s ovom egzistencijalnom krizom jest i osjećaj manje vrijednosti, kao i pitanje treba li slijediti srce ili razum prilikom upisa fakulteta. Možda je pogriješio što nije odabrao neki profitabilniji studij, nauštrb onoga prema čemu ga je vodilo srce? Ili bi pak trebao odustati od faksa i iskušati se u nekim dobro plaćenim poslovima?


"Razmišljao sam i da odem na Aljasku čistiti ribu kao moj očuh, inače, diplomirani inženjer metalurgije. Ja volim ovu znanost, prosjek mi je 8,8, nije loš, možda i želim da upišem doktorski studij. Ali kada? Kako, kad postoji sadistkinja koja sve ugnjetava? Nitko od nas 17 neće završiti u roku na žalost… Osjećam se nemoćno i očajno, bukvalno, kad vidim da je netko diplomirao, u stanju sam da buljim u fotografiju i tada razmišljam kako ja to želim, a kako ne znam kad će da se dogoditi. Nemam osjećaj da je kraj, niti da sam četvrta godina, samo ove godine smo dobili 19 novih predmeta. Većina mojih kolega se ne opterećuje mnogo, evo već nalaze poslove, bilo kakve i udaljavaju se. Ja to ne želim. Dao sam 53 ispita i osjećam se kao da je sve to bezvrijedno! Meni se i sviđa raditi u školi, ali, to kad kažem obično mi ljudi pričaju da bježim od toga da je to loš i težak posao, a slabo plaćen, nezahvalan", polako je priveo svoju priču kraju.


Nismo sigurni je li student, potpisan imenom Toni, dočekao mirovinu sporne profesorice, no svakako se nadamo da je uspio diplomirati i nastaviti se dalje razvijati, bilo u poslovnom ili akademskom okruženju.


anksioznostproblemigeografijaslaba prolaznostegzistencijalna krizaToniMila Pavlović