Vodič za brucoše

Epidemija najgore utjecala na mlade – svaki sedmi učenik ima PTSP, 40% mladih strahuje od života samo u kući

MojFaks | Nakon predavanja, 07.06.2021., Autor: Vanessa K.



Pandemija je jako utjecala na mentalno zdravlje mladih.
Foto: Rido via Shutterstock

Od prvog lockdowna prošlo je više od godine dana, a čak i nakon toliko vremena, ne znamo točno koliki će to utjecaj imati na našu psihu. Restriktivne mjere donesene su kako bi se smanjilo i usporilo širenje zaraze, no, kako je izolacija utjecala na mlade kojima je upravo socijalizacija bitna stavka za normalan razvoj, tek će se pokazati.

Zdenka Pantić, inače profesorica psihologije i sociologije, psihoterapeutkinja i supervizorica u kliničkom i psihosocijalnom radu porazgovarala je s novinarima Novog lista o psihičkim problemima u kojima se pronašlo društvo, a naglasak stavlja i na skupinu koja najviše osjeća psihičke posljedice društvene izolacije – mlade.


Grad Zagreb je s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba objavilo istraživanje koje su proveli na preko 22 tisuće mladih i djece pod nazivom "Podrška jačanju mentalnog zdravlja djece i mladih tijekom i nakon COVID – 19 zdravstvene krize i potresa u Gradu Zagrebu". Kako kažu, "cilj ovog istraživanja bio je upravo omogućavanje rane identifikacije najugroženije djece i adolescenata te usmjeravanje na primanje podrške te osiguravanje stručnih intervencija, kako bi se ublažio utjecaj sadašnje situacije na njihov razvoj i mentalno zdravlje."


Svaki sedmi učenik u Zagrebu osjeća posljedice PTSP-a


Istraživanje je iznjedrilo zabrinjavajuće podatke. Izolacija, fizička distanca i dva snažna potresa uzrokovali su mnogobrojne poteškoće mladima. Čak 60 posto djece osjećalo je tjeskobu, svaki sedmi učenik imao je PTSP, a polovina djece osjeća se tužno i zabrinuto za članove svoje obitelji.


>>>Neki su pauzirali godinu, a neki žale što studiraju: Jesu li brucoši trebali upisati faks tek nakon pandemije?<<<


"Jedno američko istraživanje kod mladih navodi osjećaj tjeskobe, depresivnost, poremećaje spavanja, misli o samoubojstvu. Kao i kod drugih skupina, i kod mladih mjere za obuzdavanje pandemije negativno utječu na mentalno zdravlje. Mislim da je u toj dobi ograničavanje kontakata s vršnjacima ono što se najteže podnosi, ometa razvoj socijalnih i drugih životnih kompetencija. Uz to, mladi još više nego ranije vrijeme provode uz različite ekrane, što otvara ionako prisutan rizik od ovisnosti“, napominje profesorica Zdenka Pantić.


Kako prenose dalje, mnogi stručnjaci smatraju da će se posljedice pandemije na psihočko stanje tek vidjeti nakon što pandemija prođe jer "smo sada još na adrenalinu".


>>>60% studenata nema više volje ni koncentracije za studij: 'Mladi će biti najveće preživjele žrtve pandemije'<<<


"Prijetnja bolesti, smrtnosti, dugotrajnost i izolacija, prijetnja gubitka posla zbog zatvaranja, značajni su faktori rizika za mentalno zdravlje kod inače zdravih ljudi. Kada još pomislimo na bolesne, usamljene, siromašne te ranjive grupe s drugim specifičnim potrebama, među koje spadaju i tinejdžeri, zapravo kao da opisujem cijelu populaciju. Tema je vrlo složena. Neke posljedice je moguće sada prepoznati i tu je lakše razmišljati o potrebnim mjerama", komentirala je profesorica trenutno stanje.


Iz spomenutog istraživanja dobiveni podaci pokazali su da je kod 1 od 10 djece (9%) prisutna značajna anksiozna i/ili depresivna simptomatologija, koja nadilazi razinu neugodnih emocionalnih iskustava koju bismo smatrali očekivanom za dob. Svako sedmo dijete (15%) suočava se sa značajnom razinom simptoma posttraumatskog stresa, odnosno promjena emocionalnosti i ponašanja koja se javljaju kao posljedica iskustva koje može biti opisano kao traumatično.


Nadalje, gledajući anksioznost i depresiju vidimo da su brige mladih u ovom periodu pojačane. Čak troje od četvero djece u protekloj se godini suočilo sa strahom od neuspjeha (74%), a 60% sa anksioznošću u socijalnim situacijama. Kod gotovo polovice djece zabilježeni su i:


– osjećaji tuge i praznine (48%)
– zabrinutost za sigurnost članova obitelji (47%)
– strah od boravka samo kod kuće (39%)

S obzirom na situaciju, profesorica smatra kako će se prave posljedice vidjeti tek kasnije. "Mi ćemo se tek suočiti s time što će za djecu i mlade značiti dulji nedostatak socijalnih iskustava primjerenih razvojnim potrebama, ili napetosti u odnosima u obitelji koje su se javljale promjenom uobičajene obiteljske rutine, strahom za zdravlje, gubitkom posla. Neka istraživanja iz poslijeratnog razdoblja kod nas i u regiji pokazala su koliko je za mentalno zdravlje važan doživljaj socijalne podrške i priznanja za doživljene poteškoće: to bi se trebalo imati na umu u postpandemijskoj situaciji", napominje za Novi list.


Posljedice nakupljenog stresa tek dolaze na naplatu


Na upit o tome kako si možemo pomoći ili barem olakšati borbu s ovakvom globalnom prijetnjom, profesorica je komentirala kako s vremenom postajemo otporni na krizne situacije.
Kako dalje prenose, profesorica smatra kako se postpuno destigmatizira i potreba za psihološkom pomoći.

"Na sreću, mnogi će se ljudi i spontano oporavljati. Primjećujem kako se značajno promijenio stav prema traženju psihološke pomoći i mislim da stigma više nije tako česta. Ipak, jako je važno neumorno educirati i informirati stanovništvo, početi od vrtića i škola, o mogućim reakcijama i načinima prirodnog pomaganja i »liječenja« susretima i zajedničkim aktivnostima u lokalnim zajednicama, da problemi ne bi rasli. Ovo se može činiti naivno i idealistički, ali je moguće. Imam iskustva u tome kroz rad u ratom pogođenim područjima. I službe za mentalno zdravlje morale bi imati veće kapacitete", smatra profesorica.


Na upit o povratku u "staro normalno", profesorica je izrazila svoja stajališta. "Dok traje neka nevolja, mi se tješimo time da će proći, da će opet sve biti kao prije. A ne može više biti kao prije. Želimo se vratiti u 'staro normalno', ali to je iluzija: već sada vidimo da je rad na daljinu i u pomagačkim strukama najprije bio nužnost, a sada se već nalaze i neke prednosti ili barem opravdanja. Ne znam kako će se to djeca vratiti na ono što nisu imala priliku ni usvojiti… Prvašići su prvu godinu školovanja proveli većinom online, izostala su iskustva s vršnjacima, do sada poznati način poučavanja, nedovoljno je kretanja. U slobodno vrijeme uglavnom su uz različite uređaje čija je zloupotreba već alarmantna. Obratite pažnju na to koliko mlađe djece hoda s mobitelima. Vidim u Zagrebu kako mladi dolaze na Jarun navečer opremljeni ruksacima, tete u vrtiću se žale kako ne smiju zagrliti dijete, teško dođemo do liječnika…", govori.


izvor: Novilist.hr


mentalno zdravljekoronapandemijaizolacijatugovanjakrizaptspistraživanjaZdenka Pantićdruštvena izolacijatjeskobaanksioznostmentalno zdravljepsihološka pomoć


Prati nas na Instagramu!