Nevjerojatna studentica Kristina! Roditelji je ostavili kao dijete, a danas roni, bavi se modelingom i sama financira svoj studij

Kaže da je tata "priča za sebe". Nekoliko mjeseci nakon majčlinog odlaska još je i skrbio za dvije djevojice, no kad se morao vratiti na posao odlučio ih je smjestiti u dom jer djecu nije imao tko čuvati. "Nakon što nas je tata smjestio u dom nešto se promijenilo. Kao da nas je zamrzio. Dolazio bi nam u posjete, ali ne kao tata, više kao nekakav stranac, a ubrzo nas se i sudski odrekao. Bilo mu je teško plaćati moj dom 200 kuna mjesečno, iako je to bila jedina obveza koju je imao prema meni. I danas mi u rodnom listu piše da me se tata odrekao i to će tamo stajati do kraja mojeg života", priča Kristina.
U razredu je tada bila jedino domsko dijete i prvi put se osjećala totalno drugačije od ostale djece. Prvih pola godine nikome nije ispričala svoju priču. "Možda mi je taj period srednje škole bio najteži", prisjetila se. Imala je svega 140 kuna džeparca mjesečno i nije mogla pratiti svoje školske prijatelje kad su trošenja u pitanju. "Uvijek poslije škole izmotavala bih se da sam umorna, da moram nešto obaviti… Bilo mi je neugodno reći da nemam za kavu. I sjećam se da sam jako željela mobitel. Svi su imali mobitele, pa sam stalno posuđivala od frendica i fotkala se", priznaje Kristina.
I to ju je motiviralo da počne raditi. Krenula je sa 16 godina - prvi posao bio joj je čišćenje apartmana po Zagrebu. Od tog honorara kupila sam rabljeni mobitel od frendice. Kasnije sam odrađivala sezone na moru i radila za vrijeme zimskim praznika inventure po dućanima, konobarila i mogla sam ostalu djecu financijski više pratiti i bolje sam se ukopila u razred.